objavljeno čet, 31.01.2008 13:27 | autor: uzorita

#Mrežni, Mrežni... Nesvjesno si pogodio pravi razlog mojega posta!
Bio tvoj post intimna ispovijed ili samo nasumce odabrana tema, teško mi je čitati ga. Nadam se da je to jedini post o nečijoj smrti koji čitam ovih dana.
Ponovno prekrasno odabrana fotografija, tako nježna...
Znaš, On nije kriv za očevu smrt!
Možda je taj osjećaj krivice kulminacija grizodušja zbog svega ostaloga.
I da On nije otišao drugoj, možda bi otac umro i ranije. Ta tko to može znati?
I kakav bi njemu brak bio da je ostao? Pakao! Da je sve bilo u redu, zar bi otišao?
Istina ima više lica. Ovisno sa koje strane gledaš ili želiš vidjeti.
Nekima je lakše ne gledati. Ti lupe glavomo zid!
Moj pozdrav

objavljeno čet, 31.01.2008 13:31 | autor: Mrezni Pretrazivac

:) U životima je malo što nasumice :)

objavljeno čet, 31.01.2008 18:58 | autor: natuknica

Mislim da je ipak najteže tih sedam godina. Oprostiti treba i sebi i drugima. Ne samo zato što se možda nije moglo drugačije već zato što se nije znalo bolje. To je jednostavno tako i to treba prihvatiti. Ali sedam godina se ne može vratiti. Može ih se nadoknaditi tako da se ni s kim drugim ne dozvoli više niti tjedan nekomunikacije. Tako se najbolje iskupljuje za ono što čovjek sam sebi ne može oprostiti.

Ali je ipak divno osjetiti osjećaj za humor i u tako teškim trenucima. To treba čuvati. ;)