objavljeno čet, 12.11.2009 20:58 | autor: medeja7

Teški su to trenuci, i sama znaš... ostaviti trag u pismu, knjizi veliki je korak, ponekad pomislim, da je i moj bio takav, ali vrijedi, vrijedilo je istinu, i tugu i sreću podijeliti sa svojim najbližima, posebno s djecom... Grlim te...:)))

objavljeno pet, 13.11.2009 21:34 | autor: viktorija2

-Odlučila se za eutanaziju - Brrrr strašne li pomisli. Ima li tko pravo sudbinu vlastitog života i smrti preuzet u svoje ruke, i još o tome pisati djeci. Zamisli da ti je majka ostavila poruku : " Odlučila sam se za eutanaziju jer mi je doktor rekao da imam neizlječivu bolest. " Ne bi li pomislila " Koji je to ludi doktor tako mogao reći" Meni je mama umirala na rukama, i zaista je dugo godina strašno trpila i kad je bila u agoniji zvali smo hitnu pomoć, i rekli su nam , "žao nam je ali ne možemo ništa pomoći".Nisu rekli " Umrijet će " I ne bih dozvolil da je eutanaziraju da joj skrate muke, već sam molila psalme o čežnji za Bogom i kad sam rekla " I da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim jer ti si sa mnom," izdahnula je , a na licu joj se nakon tako beskrajno duge muke najzad ukazalo blaženstvo, takvo blaženstvo kao da je zaista srela Gospodina. Nikad ni na jednom licu umlog čovjeka nisa vidjela toliki mir i spokoj. Što može proživljavati čovjek i njegova obitelj ako se odluči svjesno za eutanaziju, Neće li ih čitav život mučiti sumnja "a možda bi ipak ozdravila. " Što može proživljavati duša čovjekova kad napusti tijelo nakon što iskaže toliko nepovjerenje svome stvoritelju?

objavljeno sub, 14.11.2009 20:02 | autor: makebejka

i meni je ta rečenica odlučila se na eutanaziju zapela u oko, ja bi si mislila ima nade, i možda se dogodi čudo.

objavljeno sri, 18.11.2009 15:39 | autor: Dezire33

Ako ostavimo nadu iza sebe...
Teško je vidjeti čovjeka kako pati... Osobito onog kojega volimo!


Pozdrav!

objavljeno čet, 19.11.2009 15:53 | autor: Cheyenne

eutanaziju vidim kao rezignaciju sa postojećim stanjem i odustajanjem od borbe za život, odustajanjem od vjere.. iskreno,ne bih imala hrabrosti za takvo što, koliko god mi ponekad bude teško (iako, hvala Bogu, ne bolujem od bolesti); iako vjerujem da je i depresija vrsta bolesti ;

ali da se vratim na tu ženu i njezino pismo.. naravno, htjela je svojoj kćeri ostaviti riječi koje govore o njezinoj ljubavi prema kćeri. Ipak, da sam bila na mjestu te djevojčice, tješila bi me spoznaja de je se žena koja me je donijela na svijet borila do kraja.. da je htjela živjeti i biti sa mužem i kćeri..

Ma.. ko bi znao.. dalo bi se o tome razglabati; ali svaki čovjek bi drugačije postupio;

Srdačan pozdrav! ; )

objavljeno pet, 20.11.2009 15:14 | autor: Anoniman (Neregistriran)

U PREMJERI : pogledaj:

http://www.filmfocus.nl/films/30687-Komt-een-vrouw-bij-de-dokter.html

objavljeno pet, 20.11.2009 15:31 | autor: Violette

Voljela bi pročitati tu knjigu...
Ja vjerujem u bolje i kada svi odustanu....
Iako me život uči drugačije.
I jako često me zbuni.

objavljeno ned, 22.11.2009 16:32 | autor: oaza

# Medeja; znam pogotovo kad se sjetim tvog pisanog traga kojeg sam putujući čitala i plakala........

objavljeno ned, 22.11.2009 16:36 | autor: oaza

# Viky i Maky ; ova žena nije bila okrenuta vjeri već samo doktorima i pokušavala je da se izliječi medicinskim putem i kod više doktora, ali stanje joj se u relativno kratkom roku i nevjerojatnom brzinom pogoršavalo, tako da nije više bilo nade i vjere da će čudo da se desi.

objavljeno ned, 22.11.2009 16:38 | autor: oaza

# Dezire 33; da to je zaista teško, i to svaki dan, a nemoćan si da nešto učiniš da krene na bolje:(

objavljeno ned, 22.11.2009 16:48 | autor: oaza

# Cheyenne; Violette ;
nisam ni ja za eutanaziju; ali čitajući knjigu i "preživljavajući pročitano" možda bih se isto tako odlučila na taj strašni čin, jel to kukavičluk da ti se skrate muke, neznam možda i je, ali mene je u ovoj knjizi zaprepastila sama priprema za eutanaziju kao da će to biti neka predstava; moralo se dogovoriti sve u tančine, što će imati obučeno, kakav će biti protokol; tko će dolaziti i kada i koliko minuta razgovora sa "budućom pokojnicom"; snimanje video kamerom da ostane ovjekovječeno, određivanje sata i minute smrti.........ma vrijedi pročitati knjigu i prosuditi ovaj čin.

objavljeno ned, 22.11.2009 16:53 | autor: oaza

# Anoniman; dakako da bih voljela pogledati i film, ali kad dođe kod nas, malo mi je Nizozemska daleko:)) ali nikad mi nije bilo isto pročitati knjigu i pogledati je kao film; ne može drugi čovjek ( redatelj; scenarist, glumac) baš pogoditi ono što je pisac htio reć, osim ako i pisac odglumi jedan lik i:-))

objavljeno uto, 24.11.2009 18:32 | autor: zvucisrca

baš je danas podigla
imam u rukama...zgodno.

objavljeno sri, 25.11.2009 19:34 | autor: zauzeti

ako uhvatim vremena svakako ću pročitati

objavljeno ned, 30.05.2010 00:43 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Pročitala sam knjigu.Bacila me u totalnu komu.Mrzim je!!!Bolujem od raka dojke od svoje 24 godine.Sada imam skoro 32.Imala sam ga dva puta u pet godina.Borim se,živim,vjerujem.Al nikad me ništa nije toliko preplašilo kao ova knjiga.Ni liječenje koje je bilo mukotrpno,ni ljude koje sam vidjela po bolnicama,baš ništa nije bilo toliko strašno kao što je u toj knjizi opisano.
OK sam sada zdravstveno,al i da nisam ,nikada ,ali baš nikada ne bih se odlučila za eutanaziju.