objavljeno uto, 16.03.2010 16:06 | autor: Tonkica Palonkica

šteta tih Curica koje si dopuštaju to što si dopuštaju... meni osobno one nisu jasne, ne znam zašto bi netko dozvoljavao nasilje nad sobom. čisto me zanima kako si to one same objašnjavaju...

objavljeno uto, 16.03.2010 16:25 | autor: Cheyenne

uh.. skoro sam počela šmrcati.. pogotovo zbog ovih zadnjih stihova.

No, ne znam koji je problem sa takvim ženama pa se ne bore protiv toga. Možda ne znaju da zaslužuju mnogo više ljubavi, nego što im se daje, a to je zapravo ništa, osim bijednih otisaka šake "muškarca".

Odlilčan je post! Trebao bi ga širiti diljem svijeta, jer to je tema o kojoj se ne šuti, odnosno o kojoj ne bi trebale šutiti one na koje se to odnosi.

Veliki pozdrav tebi!

objavljeno uto, 16.03.2010 17:41 | autor: medeja7

Naslov je rekao sve... i više... Kako li je zatvoriti se u ljusku šutnje koja s vremenom postaje i često ostaje jedini mogući način "opstanka"'?!!!... Izvrsno napisano... :)))

objavljeno uto, 16.03.2010 19:44 | autor: Violette

Zašto postati i ostati žrtva...hm...
Netko se ovisnički veže za onoga tko ne zna postupati drugačije.
Začarani krug iz kojega teško bilo što vodi van.
Ponekad te silno ljubi,ponekad te mlati...I sad se snađi.

Sviđa ti se kada ljubi...patnja kada mlati.
Neki se jednostavno predaju.
Prilagode,razviju razne psihičke poteškoće.
I nemaju snage da kažu DOSTA.

I sve što duže odnos traje,snaga je sve manja...život sve jadniji i stresniji.
Mnogo osoba ipak potraži pomoć ili se izvuče na neke druge načine.
Postoji i emocionalno nasilje,ne samo u partnerskim odnosima.Ima ga na poslu u školama...svuda.
Čim osjetite grč neugode.....sva zvona zvone na uzbunu.
Predivno je znati postavljati JASNE granice.
Predivno pišeš.

objavljeno uto, 16.03.2010 20:42 | autor: pulashtro

curke, hvala... nadam se da nemate ovakvih iskustava u zivotu... najgore je kad se zrtva na to navikne i kad uvjeri sebe u to da bez toga ne moze vise zivjeti... prvi korak je prepoznati problem... to smo ucinili... sad treba odreagirati...

pozdrav i jos jednom hvala na citanju i komentarima...

objavljeno uto, 16.03.2010 21:19 | autor: natuknica

Uzdah. Duboki.
Mislim da ne mogu same. Mislim da im treba ruka. Koja zna u ljubavi voditi.
Mogao bi čovjek to prijaviti. Ne znam koliko bi pomoglo. Ali možda odvesti u neko savjetovalište?
Bojim se da misle da ne mogu same. Ili da to zaslužuju. Najgore od svega, oko njih ima toliko ljudi koji misle da to zaslužuju jer se nisu pobunile. Treba im valjda ipak prvo objasniti da NITKO to ne zaslužuje...

objavljeno uto, 16.03.2010 22:53 | autor: PriceSvetionika

Hm...odlično napisan post i uvijek se pitam...zašto samo u životu, ne pišeš?...:o) No, ok ;o))

Ovako...jednom radih u jednom projektu, koji je, izmedju ostaloga, bavio se i sličnim temama. ne radih direktno sa žrtvama nasilja, ali radih kao član supporting team-a no bijah zahvalna za priliku da naučim puno od ljudi od struke. I to, vrsnih ljudi.
zapamtih ovo: nema nasilnika, bez žrtve. jednostavno - ako nasilnik - koji je obično, i sam bio žrvta nasilja bilo koje vrste u djetinjstvu - naidje na osobu koja nije podložna i koja nema već nekako, negdje, ko zna kako i gdje, " stečene" mehanizme poslušnosti, trpljenja i osnova svega- osjećaja manje vriejdnosti - neće se njegovo nasilje niti moći ispoljiti, izuzev možda, jednom - pa ili će odmah završiti na policiji i sa prijavom ili će mu biti gadno uzvraćeno i zauvijek ledja okrenuta...

Da...

Pitah se često - koji je to mentalni sklop da se ponese neaislje / pa čak i verbalno.../ i još ostaje uz nasilnika i čeka na još?

Hvala Bogu, razumjeti nisam kadra. Možda stoga jer sam, iako krnju ali imala porodicu s puno ljubavi i podrške. Možda stoga jer sam po nekim svojim " divlje-jakim " genima...jaka i samostalna i poštujem sebe. Ko zna...ali, da je mukotrpan i težak put onoga ko želi da pomogne žrtvi - tačno je. I nesiguran je.Jer se korjeni smjeste negdje baš duboko i daleko, u osnove " izgradnje " te osobe i sve je vrlo nalik" pipanju u mraku".
Eh...

No..da ne duljim - žao mi je radi općenito, uopće postojanja takve vrste ljudi i odnosa.

A tebi svaka čast jer si joj makar odškrinuo poklopac škrinje koja se naziva - pažnja i nježnost - ...nažalost...kako već rekoh...čudni su lavirinti unutar takvih osoba...

....tebi topao pozdrav i smješak...

:o)

objavljeno uto, 16.03.2010 23:19 | autor: makebejka

Jako mi se svidio post, a pogotovo onaj dio kako je Bubi sagradio kuću bez stepenica,
lijepo je kada muškarac zna kako se treba odnositi prema ženi.

objavljeno uto, 16.03.2010 23:40 | autor: fiumana (Neregistriran)

jaka prica. ...duboko me potresla. zelim samo reci da najveci medju muskarcima znaju itekako cijeniti zenu, no, nazalost, mnogi nikad ne odrastu...
i jos nesto, vezano za male pticice...najveca usluga koju otac moze uciniti svojoj djeci je da voli njihovu majku...svala cast Bubijima ovoga svijeta, njihovi ce ptici jednog dana na jakim krilima uljepsvati svijet...
a tebi veeliko hvala...

objavljeno sri, 17.03.2010 09:29 | autor: Garbage

Zbilja, treba ostaviti potpis najoštrijih i najvećih potpetica na tim stepenicama. Svaka po par puta.

objavljeno sri, 17.03.2010 17:12 | autor: zenta

Zanemarila sam damu iz prvih rečenica.............Namjerno, očito. Zgodne su ti misli, pitke .U tebi živi propovjednik