objavljeno uto, 15.01.2008 14:15 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Koji od ovih za himnu ?
Ili ja biram ?
Pozdravček.
catmama

objavljeno uto, 15.01.2008 14:15 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Koji od ovih za himnu ?
Ili ja biram ?
Pozdravček.
catmama

objavljeno pet, 18.01.2008 04:54 | autor: KemoTerapija

Teško je reći da je J. D. Salinger opterećen samoubojstvom, tim više što je još živ, dakle blizu devedesete godine. On je optrećen mudrošću i beskrajnom vedrinom. Naravno da je kraj Idealnog dana... neočekivan, ali je logičan ako čovjek pažljivo čita. Naime, klinka je prepoznala banana ribe... Inače, pisac Seymoura opisuje u svojim djelima kao brata. To jest kao prvo od sedmero djece obitelji Glass. Drugo dijete je Budy, dakle pisac. Još ih je bilo pet, dvije sestre i tri brata. Od ta tri brata dvojica su bili blizanci. Jedan je poginuo i pisac se s njim ne bavi. Drugi blizanac je svećenik kojemu nisu dali da obavlja mise samo zato što je imao običaj ubacivati hostije vjernicima u usta s metar daljine. I to trik bacanjem preko lijevog ramena. Dakle, samoubojicom se pisac bavi u knjizi Visoko podignute krovnu gredu, tesari. A s najmlađim bratom, glumcem, i sestricom, glumicom, bavi se u knjizi Franny i Zooey. Inače, sam Salinger imao je jednu sestru. Kako ugibaju banana ribe? Tako što su lakome, ne. Prejedu se, udebljaju neumjereno i ne mogu izaći iz pećine. Pećine se, uvaženi prijatelju zove lakomost. A to je dijete skužilo. Jer se inače banana ribe ne razlikuju od drugih riba. I nemoguće ih je vidjeti kako neumjreno klopaju banane. Itd. Pozdrav Tebi i bentama...

objavljeno pet, 18.01.2008 18:05 | autor: lulallay

Primih Vaš komentar na jednom od blogića…
Mea culpa...
Ali zar moramo tako minuciozno poznavati detalje života nekog pisca da bi mogli protumačiti sve znakovlje . Kada laik uzima Banane prvi put ,
kada ne zna ništa o Salingeru ili vrlo malo ,(jer ne bi trebao morati znati) potez sa revolverom svakako mora iznenaditi...u prvom redu čitamo..ne sakupljamo informacije ,niti igramo šah...literarno samoubojstvo na ovako blitz-krieg način u nekolicine (poput mene) ad hoc implicira neki ili sui generis piščev stav ili pripadnost pravcu .
Priznajem grešku , ishitreno jeste , ali tko ne bi ....u prvom se kontaktu nakon dugo vremena u svega nekoliko stranica "događaju" dva samoubojstva ( u Vašem posljednjem postu te u prvoj priči)
Benta ? na znam težinu slenga ,ali znam kako su Dersu Uzala i Tigar mogli u sibirskoj prašumi vrlo sofisticirano dugi niz godina živjeli skupa jer pri an face (povremeno) nijedan ne bi uporabljivao prenagle pokrete...svemir .

objavljeno pet, 18.01.2008 22:26 | autor: KemoTerapija

Baš mi se nešto ne ide nasipima. Nema nimalo razloga za mea culpa. Bijah bio napisao komentar na to, ali se izgubio u bespućima baranjskih brana ili, pak, može bit', među paragrafima ili pak mogilama. A sve to stane u riječ benta. Uglavnom nema mjesta tumačenju ni bilo čemu drugom. Riječ je o dvije vrsti ptica. Krokodilu i krticai. Osobno sam beskrajno tužan kad vidim kako se krokodil muči dok leti zrakom. A muka mu je prirodna, jer ne može dignuti glavu, takav mu je vrat, i tako ne može uživati u eleganciji albatrosa iznad Tihog oceana, u ZERPovim vodama Chilea ili Perua. S krticama je teže, jer je to filozofsko pitanje. Naime, kad lete, mogu li čuti, budući da su slijepe, što je gore, a što dolje? A kad je riječ o vampirima moj Maxaile Jegoroviču, onda je i tu nešto sumnjivo, barem prema jednom mom iskustvu. Jednom davno, neki se zgodan vampir uvukao u sobu one prekrasne cure o kojoj piše Nikola Šop u pjesmi Nevinost. Zatečen ljepotom prizora, zaboravio je pošto je došao. Zapravo, zbunio se kao Buridanov magarac. Stajao je tako četiri ili pet sati, sve dok mu se nije javio Kićo Slabinac s onim svojim popularnim AKO. Ako zora ne svane. Ma nemoj! Danas, kad razmišljam o tom doživljaju, kao da se prisjećam prave istine. Mislim da se uopće nije radilo o vampiru. Sve mi se čini da sam to, ipak, bio ja, moj Jegoroviču. Naravno nisam došao piti, a nisam se došao ni uvlačiti u krevet te lijepe snaše, mislim da je bila iz Našica ili iz neke druge priče. I piti i uvlačiti se u krevete prestao sam. Bit će da sam samo došao da uživam u prizoru Šopove pjesme. Naravno, kad se Kićo nije prestajao derati o zori koja je i nije svanula, pokrio sam plahtom onaj dio tijela koji je dotičnica u snu otkrila. I koji se bjelasao poput moje želje. A kad je riječ o bentama, onda ćeš morati otrpiti moju prispodobu. Ipak je riječ o jednom dijelu moga srca. Po kojem se krećeš u pravcu prema, dok ja uživam u začuđujuće bistrom pogledu jedne vrlo šarmantne bijele medvjedice. Je li, morti, i ona izašla iz Šopove pjesme? Odgovor na pitanje: ne treba uopće poznavati detalje iz života pisca, nego iz života priče. Tvoj sam komentar bio shvatio kao zajebanciju jednog ishlapjelog fetusa, to jest mene, pa sam se i ja, kao nestašni fetus, da ne kažem fetuščina od 105 kg, zezao.

objavljeno pet, 18.01.2008 22:27 | autor: KemoTerapija

Baš mi se nešto ne ide nasipima. Nema nimalo razloga za mea culpa. Bijah bio napisao komentar na to, ali se izgubio u bespućima baranjskih brana ili, pak, može bit', među paragrafima ili pak mogilama. A sve to stane u riječ benta. Uglavnom nema mjesta tumačenju ni bilo čemu drugom. Riječ je o dvije vrsti ptica. Krokodilu i krticai. Osobno sam beskrajno tužan kad vidim kako se krokodil muči dok leti zrakom. A muka mu je prirodna, jer ne može dignuti glavu, takav mu je vrat, i tako ne može uživati u eleganciji albatrosa iznad Tihog oceana, u ZERPovim vodama Chilea ili Perua. S krticama je teže, jer je to filozofsko pitanje. Naime, kad lete, mogu li čuti, budući da su slijepe, što je gore, a što dolje? A kad je riječ o vampirima moj Maxaile Jegoroviču, onda je i tu nešto sumnjivo, barem prema jednom mom iskustvu. Jednom davno, neki se zgodan vampir uvukao u sobu one prekrasne cure o kojoj piše Nikola Šop u pjesmi Nevinost. Zatečen ljepotom prizora, zaboravio je pošto je došao. Zapravo, zbunio se kao Buridanov magarac. Stajao je tako četiri ili pet sati, sve dok mu se nije javio Kićo Slabinac s onim svojim popularnim AKO. Ako zora ne svane. Ma nemoj! Danas, kad razmišljam o tom doživljaju, kao da se prisjećam prave istine. Mislim da se uopće nije radilo o vampiru. Sve mi se čini da sam to, ipak, bio ja, moj Jegoroviču. Naravno nisam došao piti, a nisam se došao ni uvlačiti u krevet te lijepe snaše, mislim da je bila iz Našica ili iz neke druge priče. I piti i uvlačiti se u krevete prestao sam. Bit će da sam samo došao da uživam u prizoru Šopove pjesme. Naravno, kad se Kićo nije prestajao derati o zori koja je i nije svanula, pokrio sam plahtom onaj dio tijela koji je dotičnica u snu otkrila. I koji se bjelasao poput moje želje. A kad je riječ o bentama, onda ćeš morati otrpiti moju prispodobu. Ipak je riječ o jednom dijelu moga srca. Po kojem se krećeš u pravcu prema, dok ja uživam u začuđujuće bistrom pogledu jedne vrlo šarmantne bijele medvjedice. Je li, morti, i ona izašla iz Šopove pjesme? Odgovor na pitanje: ne treba uopće poznavati detalje iz života pisca, nego iz života priče. Tvoj sam komentar bio shvatio kao zajebanciju jednog ishlapjelog fetusa, to jest mene, pa sam se i ja, kao nestašni fetus, da ne kažem fetuščina od 105 kg, zezao.