objavljeno sub, 03.09.2011 19:55 | autor: Violette
Ponekad je dobro prepustiti se. Ne misliti o onome što nam ne ide, misliti na one dijeliće kamo nam ide. Izaći iz začarane kutije.
Pokušati nekim putem kojim nismo do sada kročili.
Djelovati na manje dijeliće problema.
Kao kada se hoće veliki kamen zdrobiti.
Podijeliti na manje dijelove.
I jedan po jedan osmisliti, onako kako želimo.
I u noći uvijek nešto svijetli.
Nemoj biti tužna, tuga samo odmaže.
objavljeno sub, 03.09.2011 23:02 | autor: Garbage
znam da je teško. znam da je teže i više no što znam i mogu zamisliti. ali tebi trenutno treba ogromna volja, jer te samo ona može održati. imaš muža koji te voli, crpi volju iz toga, živi za ono sutra koje će biti bolje. i samo gledaj naprijed. i budi dobro. puse.
objavljeno ned, 04.09.2011 00:57 | autor: uzorita
Pa pokušaj gledati na stanje iz drugog kuta. Npr. da je sve što ti se do sada izdogađalo tako moralo biti, da je trudnoća namjerno onemogućena od neke više sile kako bi se otkrile te sporne stanice koje opisuješ, a koje se rijetko otkrivaju u ranoj fazi... http://www.zanovidan.hr/prekancerozna-stanja-i-karcinom-cerviksa/ jer da je došlo do trudnoće uz ovu dijagnozu - hmmm, to bi onda zaista bilo teško stanje za sve.
Možda inače ne bi otkrila dijagnozu i život bi ti bio ugrožen, a time i majčinstvo! Ovako sada imaš dijagnozu, a koja ne čudi s obzirom na sve moguće tretmane koje si prošla, tijelo reagira na svoj način... Preokreni sve u glavi, pusti tugu i očaj jer nose negativnu energiju i sada za to nemaš mjesta. Skupi ponovno snagu po x-ti put i saniraj to nekako.
Inače kroz život Žene (veliko Ž jer ne zaslužuju ga sve) nemaju prostora za očaj, u stalnoj su borbi i ponekad se sve zaista čini nemilosrdnim, bez izlaza ali prođe, prolazi... Dolaze novi problemi, pravda nije ista za sve ali vrijeme sve to nekako uredi i kroz godine spoznaš da su sve to kockice mozaika i da svaka ima neko značenje, zašto nam pripada, pusti druge i gledaj samo sebe... Moraš vjerovati da će sve biti u redu, samo ti možeš sebe stalno podizati, ti si Žena i čini se da si usred borbe trenutno... Izdrži, ima nas koji smo prošli također svašta teškog kroz život, vjeruj da jesmo i idemo dalje...
Pozdrav ti
objavljeno pon, 05.09.2011 08:41 | autor: levant
Riskiram da zvučim glupo, ali potpuno te razumijem. Nemam tvoju dijagnozu, a opet, jako dobro mi je poznat taj osjećaj stalne borbe i osjećaja da nikad neću izaći iz svega toga. Pa i osjećaj tupoće, gubitka vjere ( odavno, odavno ) i ravnodušnosti. Znam,ne dopuštaš si više osjećati euforiju, sreću, jer, previše si se puta opekla. A šta je teže nego pasti nakon što si letjela? Ipak, vjerujem, jer moram i jer želim, da će ti biti dobro, i da ćeš i ovo, kao i sve dosad preživjeti i iz toga izaći jača. I istina je, sve se u životu događa s razlogom, samo nam je ponekad stvarno teško shvatiti s kojim. Puno, puno strpljenja ti želim i ... Ti to možeš! :)
objavljeno pon, 05.09.2011 22:30 | autor: scarlett84
hvala vam na podrsci i na divnim komentarima, ma ne sumnjam ja da cu izdrzati...sve živ čovjek preživi, samo mi je ponekad teško shvatiti zašto baš sve ponekad mora krenuti nizbrdo, teško je kad sve padne kao kula od karata naći u tome smisao ali idem polako prema tome...sve će kad tad doći na svoje, previše je pitanja na koja trenutno nemam odgovora pa ih ni ne pokušavam pronaći, previše mi to energije crpi, teško mi je ponekad pričati, ne želim se žaliti a još manje da me netko žali...to ne trebam, ako i nisam dobro bit ću...a jadna sigurno nisam...teško je, pa što sad, sutra će biti bolje, ako ne sutra onda prekosutra, ako ne tad onda ubrzo ili malo kasnije...ali bit će...imam ja muža na kojeg moram misliti (što bi on bez mene, izgubljen je i ovako i onako :P) imam pesa, roditelje ma svasta lijepo, a imat cu i djecu, znam da hocu...imat cu sve i biti cu dobro...kasnije,nekad, ubrzo...ali hocu!
objavljeno sri, 07.09.2011 10:47 | autor: Anoniman (Neregistriran)
život je nepravedan, ali što god da se dogodi, dobro ili loše s nekim je razlogom.. znam da je teško prihvatiti to loše, ali kad prihvatiš i počneš se boriti sve je nekako lakše..
objavljeno sri, 07.09.2011 16:20 | autor: uzorita
Odmah sam pomislila na tebe nakon čitanja - zaista vjerujem da će s tobom sve na kraju (pa možda i za desetak godina tek) sve biti kao i ovom paru...
"Posve sam uvjerena kako duše djece negdje na nebu biraju svoje roditelje. I naša je mrva izabrala nas. Nismo je mogli roditi, čekala je dugo. A onda je našla način da dođe svojoj mami i tati."
http://www.jutarnji.hr/posvajanje-djeteta--mama--up orno-smo--svaki-tjedan--zvali-sve-centre-i-uspjeli-d obiti-nasu-curicu/971491/
:}* :}* Cmokić x 100
objavljeno sri, 07.09.2011 20:10 | autor: scarlett84
PROČITALA SAM I PLAKALA...JAKO ME JE TO SVE DIRNULO, ZAISTA DIRNULO...a sad skrivam suze da me ne vide...bolje je tako ponekad...inace su svi tuzni ili zabrinuti...
objavljeno čet, 08.09.2011 13:27 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Život nije nepravedan svaki put, s razlogom je tako kako je...Tužna priča, dirnula me u srce kad sam čitala...
objavljeno pet, 09.09.2011 09:55 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Treba biti pozitivan, nije sve tako loše i ništa se ne događa slučajno.
objavljeno pet, 09.09.2011 12:55 | autor: scarlett84
puno je toga nepravednog, a puno je toga slučajnog, ponekad je sve ili večina stvari kao nekakvo kolo sreće-nesreće pa na čem stane tako će biti, stvar je samo u tomo da ponekad treba i žalovati, treba i pasti ali i ustati i krenuti dalje, lao je reći sve će biti dobro, ili bit će bolje...ali kad se to kaže nekome kome se nakupilo jako jako puno loših stvari u kratkom vrijemenu te rečenice nemaju takvo značenje, nego upravo samo suprotno...neke stvari se moraju dogoditi, neke moraju biti baš takve teške...da bi kasnije došlo nešto bolje...vrijeme te uči da se naučiš nositi sa svim i svačim...i da nađes snagu za koju nisu i znao da možeš odnekud crpiti nakon svega...
objavljeno pet, 09.09.2011 14:07 | autor: someone03
Moja poznanica nije mogla puno godina ostati trudna, i znam da se jako, jako jako molila Bogu, a sad ima tri prekrasne kćerkice... a čula sam i za brojna svjedočanstva ljudi koji su ozdravili u Duhu... vjera, vjera i vjera... molitva, optimizam i želja. Sretno draga.
objavljeno pon, 12.09.2011 12:50 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Ah, ponekad vlada nepravda u svijetu, ali to je danas normalno. Ne bi trebala sve gledati negativno.
objavljeno uto, 13.09.2011 12:42 | autor: Anoniman (Neregistriran)
neko uporište treba imati u životu, sada, da li će to biti vjera ili bilo što drugo, ali što god da je treba se toga držati jer jedino nam to pomaže da preživimo i naravno naši bližnji..
objavljeno pon, 19.09.2011 12:41 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Danas baš i nema pravde u svijetu, ali bi trebala imati pozitivan stav.
objavljeno uto, 04.10.2011 10:55 | autor: Anoniman (Neregistriran)
U današnjem svijetu pravda nije s nama.
objavljeno uto, 04.10.2011 13:30 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Pa pravde danas baš i nema, mislim da je nije bilo nikada.
objavljeno čet, 06.10.2011 14:04 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Pravda se negdje sakrila i skriva se već dosta dugo, nikako da je pronađemo.
objavljeno pet, 07.10.2011 23:35 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Ajde ajde, malo je ovaj tekst previše patetičan i kao da želiš da te ljudi žale.
Stanice raka na cervixu...heh...to ti je displazija od hpv a, svakodnevno se rutinski rade operacije letza i konizacije, koje se rade ako je baš jako zahvatilo, to ti je rutinska stvar, nije kao rak, ili tumor, na mozgu recimo.Što bi trebala reći majka dečka kojeg sam poznavala, imao tumor na mozgu,i nije plakao jooojj jadan ja, nego je u te 2 godine borbe dao sve ispite s faksa, i umro 2 tjedna prije promocije, a da ne kažem kako je njegovoj mami...tvoji su problemi ništa.
objavljeno pet, 07.10.2011 23:35 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Ajde ajde, malo je ovaj tekst previše patetičan i kao da želiš da te ljudi žale.
Stanice raka na cervixu...heh...to ti je displazija od hpv a, svakodnevno se rutinski rade operacije letza i konizacije, koje se rade ako je baš jako zahvatilo, to ti je rutinska stvar, nije kao rak, ili tumor, na mozgu recimo.Što bi trebala reći majka dečka kojeg sam poznavala, imao tumor na mozgu,i nije plakao jooojj jadan ja, nego je u te 2 godine borbe dao sve ispite s faksa, i umro 2 tjedna prije promocije, a da ne kažem kako je njegovoj mami...tvoji su problemi ništa.
objavljeno čet, 13.10.2011 20:55 | autor: scarlett84
svi imaju pravo na svoje mišljenje...patetican ili ne, odraz je mog stanja ili osobnog mišljenja i nekih osjecaja u tom trenutku...mogu i ja tebi pričati npr. o dragoj mi prijateljici koja sa 20g umrla od raka limfnih cvorova (bila je jedinica), mogu ti pričati o braticu koji je prije manje od mjesec dana poginuo u 26. godini zivota, mogu ti pricati o kuminoj kcerci koja je umrla netom takoder prije promocije od najgore vrste tumora na mozgu s kojim se godinama borila, mogu ti pricati o raznim gubitcima i traumama u mom ili zivotu mojih bliznjih, ili o zivotima nepoznatih mi ljudi, o jadnoj i napustenoj djeci s kojom sam se susretala itd... da ne nabrajam dalje, ali opet znas kako se kaze teško je sitom vjerovati gladnom, a isto tako zdravom - u price bolesnih, lako je suditi i usporedivati, traziti izlike ili nešto tome slicno...svakom je njegov problem u nekom trenu, najtezi...bio on to ili ne nekome sa strane!
objavljeno čet, 13.10.2011 20:58 | autor: scarlett84
p.s. da se samo nadovezem ja nemam hpv, moje stanice su uzrokovane najvjerovatnije umjetno izazvanom menopauzom u kojoj sam bila...ali i otome bi se dalo raspravljati...tebi je to mozda nista, mozda rutinski postupci ili nesto sto se radi svakodnevno ali za mene je to puno veci problem koji vuce puno drugih stvari i koje za mene uopce nisu niti rutinske niti svakodnevne, ali nosim se s njima i pokusavam ih rijesiti na ovaj ili onaj nacin!