objavljeno pon, 17.10.2011 09:00 | autor: medeja7
Samo se nemoj u sebe zatvarati... Tužna sam i ja zbog svega što ti se događa... a opet sigurna sam da je svjetlost na vidiku... uvijek je... Evo diploma neka bude prva njena zraka... Volim te "malena"... Znaš... Biba
objavljeno pon, 17.10.2011 09:20 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Prvo što bi trebala učiniti :) promjeni ime svog bloga, zaboravi tugutugu, daj mu sretno ime, svi smo mi nećija tuga ( a ti si postala svoja),ali i nećija sreća....;))), piši o malim, sitnim ,sretnim stvarima koje ti se dogode , pa češ vidjeti kako se one negativne s vremenom jednostavno gube, ne vladaju više našim životima, izgube na važnosti..........probaj, stvarno dijeluje, i ne zaboravi se svaki dan nasmijati, niš ne košta, a puno znači.
Pusti svoju žensku zvjerkicu ( koju si uspavala) neka vlada, uživaj u svakom jutru koje ti dolazi.........šaljem ti osmjeh i malo sunca.
objavljeno pon, 17.10.2011 19:01 | autor: banijanac
daj što se pucaš tugom Da ja tako nabrajam nebi mi blog bio dovoljan. Glupost. Samo živi. Sve što dođe i preko nas prijeđe je ništa nego život sam. Suze i smijeh. A ja pamtim samo sretne dane....
objavljeno sri, 19.10.2011 13:19 | autor: scarlett84
"kako da ne pišem
Lako.
Samo ništa ne počnem pisati..Jer kad pišem, svašta napišem. Procurim ko stara kanta. Pa izađe i što netreba.
Jer kad pišem,ne mislim što pišem,pišem što osjetim."
- Nisu li to tvoje rijeci!? - e upravo tako kao si na svom blogu napisao, pisem ja ovdje, a kada pisem pisem ono sto mozda ne usudim se ni pomisliti, mozda ono sto je moje negdje duboko u meni, pisem da nisam ni svjesna koliko je svakakvih osjecaja u meni, pisem ono sto trebam i ne trebam, pisem ono sto osjecam i sto glasom priznati necu...eto pisem...neki piju kad su tuzni ili ljuti, neki se drogiraju, neki vicu, neki se tugu, neki placu a ja samo pisem i pisem...a onda kad napisem to ostaje kao trag ovdje na nesto sto sam osjecala a toga svjesna nisam bila, pa sam samo to pretocila u rijeci i iz sebe izbacila! ovo su kao kutije pune starih sjecanja, starih stvari za koje u "ormarima" nema mjesta, ovo je spremiste mojih misli i svega s cime se u nekim danim trenutcima ne bi mogla nositi, jer nismo svi isti...nekome je ludost ono sto je drugome stvarnost!
objavljeno uto, 25.10.2011 13:43 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Odličan članak! Šteta što u njemu samo tuguješ.
objavljeno uto, 25.10.2011 20:05 | autor: scarlett84
tuga kao i mnoge druge stvari, su stanje uma u danom trenutku...
objavljeno sri, 26.10.2011 16:11 | autor: scarlett84
barem sam toliko shvatila nakon godina borbe sa depresijom i sad svega ovog...sve su to stanja koja produ...pa bude bolje, hvala bogu u tome uvijek nalazim snagu!