objavljeno sri, 07.12.2011 22:23 | autor: natuknica

Draga moja, očito nisi u svojih trideset godina ništa naučila čim misliš da život bez stresa može postojati. Ne može. Ali vjerojatno je ipak prirodno da prođe još 15 godina da se to shvati. Meni je toliko trebalo. I da se shvati da ljudi postoje sa svojim manama i da ih ne možemo promijeniti nego se možemo samo naučiti nositi s njihovim manama. A mane su toliko različite da, kad se s jednom naučiš nositi, to uopće ne znači da ćeš se znati nositi i s nekom drugom.

Meni je stvarno dugo trebalo dok sam shvatila da loši postupci ne govore uvijek o tome kako je netko loš, da ono što se meni čini dobrim ne mora biti dobro i za nekog drugog, da je teško suzdržati se i ne reći što je to što bi se moglo bolje učiniti. Sve više učim ne suditi druge ljude koji zbog razno raznih okolnosti imaju drugačije navike, drugačije prioritete, drugačije načine suočavanja s problemima... I još uvijek ne znam hoću li znati jednako tako šutjeti i ne suditi kada bude moje dijete u pitanju i njeni životni izbori... Ja mogu 100 puta odlučiti da se neću petljati, ali ne mogu znati hoće li mi se neka situacija učiniti toliko bitnom da ću osjetiti potrebu upetljati se. I gdje je točno granica između ne petljanja i ne priskakanja u pomoć? Ja sam mojoj svekrvi zamjerila kada sam je molila za pomoć, a ona me glatko otpilila. Sad znam da se samo nije htjela petljati i biti odgovorna za neki dodatni problem između muža i mene. Naučila sam s vremenom sasvim drugačije gledati na svoju svekrvu i puno je više cijeniti. I ona se vjerojatno naučila drugačije gledati na mene i ne očekivati napade - pa da se počne braniti i prije nego što je počnem napadati.

U takvim okolnostima, kada su napetosti povećane, svi se puno brže umore, svi puno lakše planu i kažu stvari koje niti ne misle. Kako si ti napeta, tako su i oni. A osjećaju se bespomoćno. Znam da misliš da se to sve odvija na tvojoj koži i da bi se oni trebali brinuti o tebi, a ne o svojim osjećajima. Tako sam i ja mislila kada sam izgubila dijete. Ali nisu svi ljudi za to sposobni. Neki ljudi, točnije većina, jednostavno ne znaju i ne mogu vladati svojim osjećajima. Otkrila sam da problem ne može riješiti onaj tko ga nije sposoban sagledati. Na žalost, ako si ti jedina sposobna sagledati problem, onda si ti ta na čijim je leđima najveći teret njegovog rješavanja. Ako se ne odlučiš na praštanje, mogu ti odmah reći, to neće dobro završiti.
Evo, baš sam neki dan pala s tavana jedne kuće. Učinilo mi se da bi svi prisutni trebali biti najviše zainteresirani za to da je meni dobro. Ali ne. Oni su se totalno uspaničarili. Jedan je otišao vani od nervoze povraćati. Jednoj starijoj ženi, koja i inače ima problema sa srcem, je bilo zlo. I samo je na meni bilo da njih ostale smirim. Na sreću, nisam ništa slomila, mogla sam im reći da sam dobro, ali njima je trebalo još dugo da dođu k sebi. Dobro, bila je tamo još jedna razumna žena, ali inače bi veći problem bila ta starija žena nego ja koja sam propala za kat. Na sreću, dovoljno sam stara da više takve stvari ne mogu zamjerati, da ih mogu razumjeti i da više ne očekujem od drugih da rješavaju moje probleme jer znam da ja to radim najbolje. ;) Kako kažu? Uzdaj se u se i u svoje kljuse. ;)

A što se šogorice tiče, imam potrebu pitati - ima li i ona osjećaj da je ona sjajna i savršena, a njen brat nesposoban? Jer znam da sam i ja mislila da moji roditelji smatraju moju sestru sjajnom i super sposobnom, a mene bezveznom, dok nisam shvatila da moja sestra ima sasvim suprotan osjećaj - da se roditelji dive meni, a njoj stalno nešto prigovaraju. Samo zato što moja mama nije sposobna nekoga pohvaliti u lice. Znaš koga neprestano hvali u lice? Samo moga muža. Zato jer misli da njemu to treba, da pohvale čuvaju njegovo emocionalno zdravlje, zapravo ga smatra manje vrijednim. Ali mene to ne uznemirava. Svatko se od nas snalazi kako zna i umije i nastojimo preživjeti za sutra. A to što i kako zna, što i kako umije, jednostavno nije isto kod svakog čovjeka.

Nemoj se ljutiti. Opraštaj! To će ti najbolje pomoći da budeš najdalje od stresa. :)

objavljeno pet, 27.01.2012 22:40 | autor: Anoniman (Neregistriran)

draga scarlet, večeras sam prvi put slučajno nabasala na tvoj link. o, kako te dobro razumijem, isuviše dobro. endometrioza me napravila neplodnom ženom i ja vjerovatno nikad neću saznati kako je to biti majka, imati dijete sa muškarcem koga voliš kao svoj život - jer se približavam pravoj, biološkoj menopauzi... ali tebi želim da to osjetiš - da osjetiš i doživiš to zbog svih onih žena kojima je šansa već oduzeta!
čuvaj se i budi jaka kao dosad, jednog dana otvoriće se za tebe i neka druga vrata!

objavljeno sub, 28.01.2012 12:39 | autor: scarlett84

draga, zaista mi je zao sto je tako...:( znam koliko ja to zelim i koliko tome tezim, znam i kako je tesko pomiriti se s cinjenicama,i znam koliko smo sve mi jake! Hvala ti na iskrenom i lijepom komentaru! nasa borba nije laka niti jednostavna, nailazimo na osude, na probleme, sve kao da nam je leda okrenulo...ali opet nekako ustanemo i idemo dalje! Pusa ti velika i jedan zagrljaj!