objavljeno sub, 01.10.2011 09:22 | autor: ura

a zapto ti, levantica naša, ne pišeš češće? svaki dan, dva puta dnevno, sto put dnevno, pa makar i po jednu riječ, toču, dvotočku? mislim, ne moraš sjest za tipkovnicu i odvajat po sat vremena i smišljat tekst i slagat ga da bude ispravan, nego onako, u prolazu, s nogu... umejsto tih tvojih pilulica samo natipkaj.. loše sam nisam dobro vrti mi se ajme dajte mi stolac...
izbacuj iz sebe to ovdje ili bilo gdje gde ti nitko neće pomislit: vidi, opet ona... i ne mora ti pomoć i ne moramo ti govort kako će bit bolje, ali izbacuj to iz sebe.

pitam se ima li to veze sa sistemskom bolešću?

i zbilja ti se divim kako još možeš i radit i to tako odgovorni posao sa svim tim vrtoglavicama.

hajde, daj ruku, daj glavu, daj misli, vrtit ćemo se skupa, kad je u društvu onda je lakše. pa makar i virtualno.

objavljeno sub, 01.10.2011 09:49 | autor: jednostavna*

razmišljam koji bi mogao biti razlog da imaš takve probleme s ravnotežom, jesi kad išla na snimanje vratnih kralježaka, neki dan mi se javio jedan klijent kojeg svako malo ščepa nešto slično tebi, pa mora doslovce ležat i kaže da su mu liječnici ustanovili da sve polazi od vratnih kralježaka, druga stvar koja mi pada na pamet je da si u jednom postu čini mi se spomenula da si dijabetičar, da li imaš adekvatno liječenje dijabetesa, možda ti trebaju tablete umjesto igle, treće što mi pada na pamet je tvoja prehrana, čitala sam nedavno knjigu Clean, gdje jedan američki doktor tvrdi da većina zdravstvenih problema potječe od prehrane, odnosno probave i crijevnih resica, mislim da je čak spomenuo i tvoj slučaj ak se ne varam

objavljeno sub, 01.10.2011 10:04 | autor: slavonchica

svaki put kad procitam tvoj post, htjela bih ti nekako pomoci... jer apsolutno isto sam prolazila, a znam koliko je tesko otkriti gdje je problem
jednom sam ti ponudila svoj mail, ponuda jos stoji

objavljeno sub, 01.10.2011 11:15 | autor: Leta

Dragi nježni mali vjetre.
Proći će.
Hoće.
Mora.
I ako ne prođe, izlazi.
Na kave.
Vrti se na tim stolicama.
Radi.
Hrabra si. To znaš?
Ne znaš, čini mi se.
Nemaš pojma koliko si hrabra.

objavljeno sub, 01.10.2011 11:18 | autor: medeja7

da, i meni je teško nešto pametno reći... i zaista znam kako ti je... znaš da sam i sama nešto slično prolazila... i vrat, centar za ravnotežu, štitnjača i svašta... i psiha, naravno... uz izvrsnog liječnika sada je to prošlost... ali neki su ljekovi ostali... Ne daj se. :)))

objavljeno sub, 01.10.2011 20:51 | autor: levant

*ura: i stvarno, imaš potpuno pravo prijatelju... jer, kad sam pročitala vaše komentare, najprije sam malo, hm, 'zasuzila', ali zato šta mi je tako drago pročitat da ima netko tko razumije, i kome čak i ne smeta kad se tužim. Ma kvragu sve, stvarno je lakše kad pišem, koliko me to samo puta spasilo kad mi je bilo najgore, jer mi je odmaklo misli od toga. Hvala dragi prijatelju šta si tu i šta mi nudiš najviše šta riječima možeš:)
*jednostavna: da, rečeno mi je da 'bi moglo bit od vratne kralježnice, i/ili oštećenog živca u srednjem uhu', a bome, u zadnje vrijeme se najviše ipak orjentiraju na nereguliran šećer koji je sve to vjerojatno pokrenuo. Čekam odgovor doktorice iz Zg koja bi mi mogla pomoć da se riješim igle, a dobijem pumpu ( koja navodno najbolje regulira spomenuti ). U nadi je spas:)
*slavonchica: podsjeti me, molim te, ako možeš, na svoj mail, rado bi ti se javila da čujem tvoje iskustvo ( dosad sam imala nekih problema s netom, mislim da su sad riješeni ). Nisam sigurna šta si mi bila napisala da je kod tebe pokrenulo 'lavinu'? ps. hvala!
*Leta: uf, ne znam baš, stvarno više ne vjerujem ni da sam hrabra, ni da sve to mora proć ... ma zapravo više ne znam ništa:( došla mi je malo voda do grla, po ne znam koji put... ali uz vas, a to stvarno nije tek toliko da kažem, stvarno je malo lakše:*
*medeja7: draga Biba, neki sam dan ponovno čitala tvog Čovječuljka, i rekla samoj sebi: ako je ona sve to mogla proć, pa k vragu... a ipak se dogode dani kad mi ni najpozitivnije misli ne pomognu:( Ipak, lijepo te imati za prijatelja:*

objavljeno ned, 02.10.2011 14:45 | autor: slavonchica

moj mail ti je slavonchica@hotmail.com, pa do pisanja ;)

objavljeno ned, 02.10.2011 23:53 | autor: PriceSvetionika

Dušo moja draga i mila- možda sam nešto falila u tvome pisanju pa se ne sjećam da li si ikad tačno opisala je li sve to psihičkog ili fizičkog porijekla i tpa? Pitam jer -ako je psiha samo u pitanju - jako pomaže to šta je Ura napisao, jako pomaže da se svojski potrudiš i na kopnu nadješ naboljeg psiho-analitičara, jako pomaže da odlučiš da se ne prestaneš boriti, baš u inat svim problemima..

Ako je fizičkog porijekla - mene to jako podsjeća na Vertigo. Znam jako dobro simptomatiku i da, liči mi na to, a i određeni poremećaji u organizmu za nekim elektrlitima i lementima...hemija je čudo,da...

Ja ti savjetujem, od sveg srca- da se svojski i za prvu stavku potrudiš ( ako je to ) ili da odeš i uradiš svu moguću dijagnostiku - iako je najčešće MR najbolji izbor kao i detalne hormonalne pretgare i rkvne nalaze....

Od sveg srca ti želim da shvatiš da ti se sada dešava problem, ali da on nije jači od tebe i nemoj nazivat sve te pozitivistički nastojene tekstove - sranjem - ne radi njih, nego tebe radi.

Čovjek mora u nešto vjerovati i onda je ipak, bolji izbor vjerovati u Dobro, zar ne? ( da, u potpisu - vječni optimist ;o))

Grlim mila i javi se i meni....makar porukom ;o)

objavljeno uto, 04.10.2011 13:02 | autor: Violette

Postoje li trenuci bez tih ometajućih simptoma?
Što je tada drugačije?
U kom pravcu bi se mogla kretati i doći do cilja.... a cilj bi bio DA SI JEDNOSTAVNO DOBRO?

objavljeno uto, 04.10.2011 15:10 | autor: lucile

samo budi hrabra i nemoj odustati, padni lezi ali onda puzi gmizi pa na koljena i cas posla je ustati. samo kreni. kretanje je kljucno. vjeruj mi znam.

objavljeno sri, 05.10.2011 08:41 | autor: levant

*PriceSvetionika: Pa što se psihičkog dijela tiče, prošla sam i psihologe i psihijatre, rekoše mi da nisam slučaj za njih:) ( bilo mi to drago čuti ). MR sam napravila odmah na početku, kad je sve ovo tek krenulo, krvnih pretraga mali milijun, jedino što je bilo loše je željezo, za koje pijem nadomjestak. Tek mi je nedavno slvonchica ( naša blogerica ) poslala mail u kojem mi piše o istim problemima koje kod nje traju još i duže i dijagnoze koju je nakon pustih godina dobila, pa ću pokušat još i te pretrage napravit. A da nisam pitala i tražila, i borila se s doktorima, ali oni su uvijek 'pametniji' i ne možeš ti njima 'soliti pamet'. Šteta je šta više ne postoje doktori opće medicine koji znaju o svemu ponešto, danas samo pišu uputnice za različite specijaliste:( Vjeruj mi, draga lampice, da nisam vječiti optimist ( ma koliko nevjerojatno zvučalo ) ne bi mene više bilo.. :*
*Violette: da, već si me jednom ovo pitala, ali uvjeravam te da stvar nije ( samo ) psihičke prirode. Jer da je tako, bolje bi mi bilo kad god sam kraj dečka kojeg stvarno volim, ili u društvu prijatelja, a nije tako, i vrlo često mi upravo problemi fizičke prirode onemogućavaju da uživam u trenucima sreće. Tako da, mada sam dugo mislila da sve umišljam i da je sve u glavi, znam da nije tako.
*lucile: nešto mi govori da znaš, da... hvala, da, ima nešto i u puzanju i gmizanju, priznajem, ponekad bi se najradije bacila na sve 4 i tako se kretala naprijed:) :*

objavljeno sri, 05.10.2011 09:20 | autor: nula=1

Ponekad je teško, ponekad još teže biti optimističan i reči sam sebi da je sve ok, pogotovo kad se čini da gore ne može, i ne želim biti samo još jedan koji kaže da će biti sve u redu jer nisam u takvoj situaciji i nikad nisam ni bio. mogu ti samo reči da se držiš, da prebrodiš, da uživaš makar i na trenutke zaboraviš jer sve je to dio igre koju život zovemo, svatko ima svoju ulogu, svoj teret, a tebe je evo zapao malo teži...dobre uvijek zapadne malo teži nego one malo manje dobre ;)
ps: take it easy i uživaj...

objavljeno sri, 05.10.2011 22:02 | autor: karlovackeprice

teško je komentirati nešto u čemu nisi, jer uz svu empatiju opet ne osjećamo ono što nam nije samima...ja ti samo želim sreću i da sve ono što izgleda kao da nikada neće proći jednom ipak prođe (a često se tako i dogodi).
dodao bih samo da ovo što odgovaraš Violetti nije sasvim točno. psiha je jaka i djeluje na različite načine - ja ne tvrdim (i naravno ne znam) da je sve "samo" psiha, ali kad je na tom polju nešto malo pomaknuto do reakcije može doći bilo kad, nema veze da li si tada dobro ili loše, opuštena ili živčana.

objavljeno sri, 05.10.2011 22:09 | autor: banijanac

Ni me bilo. Al pročitala si što sam maloj napisao. Tako ja mislim. I ako tebi ponovo kažem Živi. Jer samo je to važno. Najvažnija stvar u životu,je život sam. I u bolesti ga ne bacaj, uzmi ga. Makar i malom žličicom,ako veliku nemožeš držati.I od toga će biti bolje. Sigurno.

objavljeno sri, 05.10.2011 22:09 | autor: banijanac

Ni me bilo. Al pročitala si što sam maloj napisao. Tako ja mislim. I ako tebi ponovo kažem Živi. Jer samo je to važno. Najvažnija stvar u životu,je život sam. I u bolesti ga ne bacaj, uzmi ga. Makar i malom žličicom,ako veliku nemožeš držati.I od toga će biti bolje. Sigurno.

objavljeno pet, 07.10.2011 09:50 | autor: sonke

draga,ja cu nadopunit uricu i rec,pisis tablete....uhvati se bloga i rokaj....svaki dan,svaku zamisao,sve sto padne na um....uzimaj blog kod svakog imalog podrhtavanja tebe...Svi smo prosli krize,tesko je naravno da je tesko,ali zajedno mozemo bit jaci....Neumjesno je rec :Drz se! kad ocigledno nemas oslonac....ali izdrzi mi smo tu!

objavljeno pet, 07.10.2011 10:15 | autor: niman (Neregistriran)

Tesko,
pokusaj pronaci nekog specijalistu koji ce se zauzeti za tebe ,istraziti moguci uzrok i to ozbiljno bez one postapalice -psihic pa gutajte za smirenje ...( sa istim poteskocama i osjecajem bespomocnosti i strune toga bi pucale)
Pokusaj ispod lupe dobro pogledati svoju ishranu i urednost sna ...
Budi uporna i ustrajna za svoje tijelo i svoj duh - suvise si mlada osoba da bi se prepustila takozvanoj sudbini i indiferentnosti onih koji to nebi trebali biti na svojoj duznosti .Glavu gore i trazi vrata koja ce se otvoriti je i ta sigurno postoje.
Pokusaj usprkos svemu ,svakome i sada ugraditi u svoj zivot momente koji te vesele i veseli im se ipak intenzivno .
Kakve god poteskoce imali iz svoje koze ne mozemo ali za tu kozu mozemo se boriti - nepredaj se .

objavljeno uto, 11.10.2011 11:59 | autor: odvikavanje

u jebote koliko komentara ti imaš...

..veliš ti:"A je li normalno i to da se ja, nakon 4 godine života u ovim uvjetima, više ne mogu sjetiti kako je to hodati s obje noge čvrsto na zemlji, ili kako je sjediti 2 sata na kavi i nemati osjećaj da se sve oko i ispod tebe kreće? I kad čujem komentare ljudi da mi se dive šta to uspjevam izdržati, da u ovom stanju čak i radim ... muka mi je. Jer ja se više ničemu ne divim.


.....kad kažeš:" Ali svatko ima svoje granice, i nitko ne može vječno živjeti u lažnoj nadi ( čast izuzecima ). Pokušavam si pomoć, tražim i pitam, ali nitko od učenih glava ne zna kako bi mi pomogao.".

..jel smo mi učene glave ili neučene...jel onaj koji je proživio 40, 50 godine mudriji od 30 godišnjakinje..uostalom zašto tražiš pomoć izvana od nekog..ako nemaš nade...?'

....zapamti: nada nikad ne može biti lažna osim ako unaprijed ne znaš cilj.... vrlo glupa rečenica...ali ti već znaš ishod svoje sudbine..nadu ne možeš kontrolirati...ona je kao disanje ili oćeš ili nećeš,a ti sigurno hoćeš nemoj nam lagati..ovaj vapaj je tvoja nada...

..kako to god zvučilo jadno, deplasirano, bolno, vrtoglavice psihosomatske prirode su trenutno tvoje prirodno stanje, tvoje normalno stanje...primarno si depresivna, ali više sekundarno, jer si ljuta što si depresivna, pasi depresivna što si ljuta pa ti se tek onda ništa ne da, pa tek onda misliš da nema nade.....zatvoren krug..tvoj život je vrtuljak... i kad se probudiš nemoj ni mislit da neće biti i dalje...vrti ti se..a neko ima tumor mozga i pluća i dojke...autist je...šizofreničan......neko ima glavobolje...najgore je kod svega se fiskirati izmisli nešto novo....ovo je tu i neće tako brzo od tebe...
imati astmu alergije i blže i teže depresije i stresove, pa idijabetes je serijska oprema ljudi, i prije je bilo tako, prirodna selekca, ali mi ljudi se opiremo prirodi i zmislili smo ljekove , kakve takve, ali moraš si olakšati život kako je to danas najbolje ,moguće jer je kratak i radi nečega si tu još živa i okružena ljudima kakvim takvim...

i na kraju nešto što ti ja kao iskusni "ovisnik" mogu savjetovati kad veliš:

"Jer ja se više ničemu ne divim; Dapače, ušla sam i u crnu hrvatsku statistiku povećane potrošnje tableta za smirenje. Da, bilo je baš jučer na vijestima. Malo je za reć da prezirem kemiju, da su mi tablete nekad bile zadnji izbor, i to samo u krajnjoj nuždi. Da, danas su mi postale svakodnevnica. Lijepo je to ... u svojoj uskoro 29. postala sam ovisnica. A nekad sam bila protiv svake vrste droga. Eto mi ga sad.

Imaš problem. Možeš si ga olakšati, ne tako brzo riješiti. Možda nikad sasvim. Tako si složena i to si ti. Da si nešto drugo ne bi bila ti. Sad ozbiljan savjet. Ne uzimaj anksiolitike Normabel ili Lorsilan više od 14 dana. Tada se počinje razvijti ovisnost. Za to vrijeme uzmi antidepresiv. I uzimaj ga u najmanjim dozama. A najvažnije od svega to nije crna lista, nego lista ljudi koji imaju iste probleme kao i ti i sjede do tebe u istom kafiću i vrti im se kao i tebi...oni nisu crni, oni žive i želesi pomoći kao i ti. Najgore je postati alkoholičar ili narkoman, ali je početak uvijek nezadovoljstvo. Razbij predrasudu jer ćeš uvijek u određenim trenutcima i dozama trebati pomoć kemije. Nekad su ljudi uzimali (a i danas) opijum, hašiš, alkoho, duhan, kao prirodne sredtsva za smirenje, ali ti isti prirodni prozvodi su puno kbniji od pročišćene ciljane kemije. Jer na vinu ne piše, šteti vašoj jetri, uništava vaš mozak, skraćuje život, a svi javno loču i dime...


Da ne duljim: Prihvati, privremeno uzmi propisanu kemiju da ublažiš tegobe,i pokreni se jer nešto ne valja u tvom životu i nisi zadovoljna iako možda misliš da jesi.

objavljeno sub, 15.10.2011 17:29 | autor: lucile

idemo dalje draga, nista nije jače od nas. Sto me vise udaraju ja se lakse ustajem. Inat je gadna stvar ali to je najjaca droga na svijetu.