objavljeno ned, 21.02.2010 12:55 | autor: medeja7

naučila sam... naučila čaroliju oprosta... jer ponekad je stvarno prava čarolija... Kiss:)))

objavljeno ned, 21.02.2010 13:14 | autor: natuknica

Mislim da je ovo najbolje svjedočanstvo. Na konkretnom primjeru. I opisao si koliko je bilo teško i koliko ti je olakšanje donio korak koji si napravio. Dok ga čovjek ne napravi, ne može dokučiti kakav je to doživljaj. I iskreno, ma nije ni bitno što će biti s njim. Hoće li ikada shvatiti što je napravio, hoće li ga proganjati osjećaj krivnje, hoće li znati sam sebi oprostiti, hoće li ti na koncu reći da mu je žao.... Bitno je ono što ti osjećaš, oslobođenje od pravednog gnjeva (jako mi se sviđa ovaj izraz). Ti više nisi rob! Praštati čovjek treba upravo zbog vlastite slobode. Krasno opisano! :)
Pa znaš, dobro je i oprostiti onima koji se nespretno koriste poslovicama. ;)

objavljeno ned, 21.02.2010 13:44 | autor: Dora

Divim ti se kako to možeš... Kada bi netko mene prevario za gomilu MOGA novca, uništio prijateljstvo nikada ga se više sjetila ne bih a kamoli oprostila! Jer dragi moj, sve što ljudi rade, rade namjerno... i taj će ponovno to napraviti! Barem su takva moja iskustva....

objavljeno ned, 21.02.2010 14:19 | autor: anabelle

To samo pokazuje koliko si velik čovjek... Ali iskreno, da mene netko na taj način izda i da ja zbog njega ne uspijevam spavati ili pružiti svojoj djeci sve što trebaju jer me oštetio i materijalno - znam da bih očekivala da druga strana poduzme prvi korak i moli za oprost... I ne znam bih li mogla samo tako oprostiti...

Eto... svaka ti čast!

objavljeno ned, 21.02.2010 15:57 | autor: PriceSvetionika

Vidiš...duboko, u korjenu, stvar je da čovjek nadvlada svaki osjećaj potrebe za oprostom - ne iz ogromne velikodušnosti a ni iz potrebe da se učini nadoknada jer je i jedno i drugo, skoro pa nemoguće. što će reći - mi smo svi u osnovi jedinke koje maksimalno pokušaju da zaštite sebe i svoje ( imovinu i drage osobe...) pa kad u tom naumu, ne uspijemo - u ovom slučaju, kad smo doživjeli ovo kao ti, onda se osjeti i u stvari, paralelno predbacivanje samome sebi jer je i djelić greške na nama...taj je sloj tog ponašanja skoro u nesvjesnome nama ali, kad se dosegne potreba da se prizna i naša nesavršenost i time oprosti samome sebi - onda sve drugo - ide samo po sebi. Po pitanju nadoknade- niko tebi ne vrati vrijednost tog novca u onome momentu, kao ni " poravna " štetu koju je to sve zajedno- učinilo, zar ne? No - postoji i ovaj dio te priče - ti si nadvladao taj materijalni gubitak, kako-tako...a ono što je on klevetama pokušao - ko tebe Zna i poštuje kao Osobu - i nije moglo puno da promijeni i ti sam po sebi, svojim ponašanjem i stavom - samo dalje pokažeš kao i jesi takav, kakvim te Ti bitni ljudi,smatraju. a svi oni, koji eventualno, " progutaju" te laži i okrenu ti samo na konto njih, ledja- nisu ni vrijedni zvati se tvojim prijateljima ili biti u sferi tvojih poslovnih interesovanja...
Dakle...sav slijed tvojih dešavanja je sad - u redu. I najvažnija je stvar taj tvoj sadašnji osjećaj da si pobijedio taj grč i da si ti- TI...:o))

objavljeno ned, 21.02.2010 16:11 | autor: zenta

Postupila bih kao i ti!
Samo, možda ne bih čekala 5 godina.........Ovo je sjajno svjedočenje o oprostu unatoč tome što mnogi ljudi ne bi to učinili.

Evo, ja bih! Garantiram!

objavljeno ned, 21.02.2010 17:07 | autor: makebejka

Lijepo je što si mu oprostio, ali reci iskreno, možeš li tom čovjeku pružiti bezrezervno povjerenje kakvo ste imali prije dok vaš odnos nije bio narušen njegovom izdajom?

objavljeno ned, 21.02.2010 18:25 | autor: pulashtro

dojmio me ovaj tvoj post... znas kako kazu: grijesiti je ljudski, oprastati bozanski! sigurno nisi postupio pogresno kad si odlucio oprostiti, jer prastajuci, covjek se uzdize iznad onih koji ga vrijedjaju... iskreno se nadam da ce tvoja gesta potaknuti tvog 'brata' da se iskreno pokaje i ako nista drugo, onda barem emocionalno nadoknadi svu nanesenu bol...

Skidam kapu...

objavljeno ned, 21.02.2010 19:12 | autor: zauzeti

u svemu je najteži prvi korak ..
bravo za tebe :))

objavljeno ned, 21.02.2010 20:00 | autor: inicial

medeja - thnx

natuknice - hvala, hehehe, 'oću, oprostit ću i nespretno davanje poslovica...

dora - zaista je bilo teško oprostiti. borba je bila velika, ali drago mi je da sam uspio.

anabelle - hvala na (pre)velikom mišljenju o meni. velik sam čovjek s obzirom na volumen (185 cm visok, 98 kg težak, hahaha), a što se tiče čovječnosti, još puuuno moram učiti. :-))

priče svet. - da, upravo tako. premda je pokušao naručiti moj kakav-takav ugled, kod mnogih nije uspio. hvala na podršci.

zenta - nažalost, trebalo mi je jako dugo da to pobijedim. nego, bez samopravdanja, to je bilo već drugi put da me izradio pa mi je trebalo malo duže vremena. hvala na pohvalama.

makabejka - oprostio mu jesam, ali mu ne vjerujem. uvijek sam ga spreman primiti u kuću, nahraniti, napojiti, odjenuti i sve ostalo što treba, ali ne bih se upuštao u bilo kakav biznis s njim.

pulashtro - hvala. svako ti dobro

zauzeti - nebrojeno sam puta pokušao napraviti prvi korak u tih pet godina i uvijek me gorčina sputavala. hvala Bogu za snagu da sam nadvladao osjećaje. hvala i tebi na podršci

objavljeno ned, 21.02.2010 21:06 | autor: oaza

Davno mi je jedna osoba načinila veliki grijeh i dugo nisam se mogla pomiriti s tim, niti oprostiti, nije bilo lako meni ni njoj vjerujem; ali ipak uspjela sam oprostiti joj i od tada se osjećam puno lakše, baš onaj osjećaj koji si i sam opisao; i zaista vrijedi oprostiti:-))

objavljeno pon, 22.02.2010 08:20 | autor: emmet

Svaka čast. Imao sam sličan primjer (bez materijalne štete), s tim što sam prijatelju (do tada najboljem ,koji me povrijedio namjerno i pred svima), rekao ...javi mi se kad odrasteš ... imali smo tada oko 22-23 godine. Za 4 godine je skupio snage, pružio mi ruku... Jedno je prijateljstvo otišlo u nepovrat, danas smo samo znanci. Ti si napravio jednu gestu vrijednu divljenja, no nemoj me krivo shvatiti, OPREZ ("prevari me jednom, prevari me drugi put, ni đavo me više prevariti neće" kaže pjesma, ne dozvoli ni ovaj drugi put). Još jednom, svaka ti čast, ti si u ovoj priči good guy...

objavljeno čet, 25.02.2010 23:29 | autor: walt

nije opraštanje ništa novo, odavno se bog toga sjetio. meni je lako, s pet kuna u džepu nitko mi ni ne može bit dužan :O)

objavljeno čet, 04.03.2010 13:32 | autor: viktorija2

Zaista je veliko i dobro iskustvo kad čovjek uspije pobijediti sam sebe i oprostiti, kao što si to ti učinio. To zaista donese mir i slobodu od mržnje koja izjeda i zagorčuje život . To je dobro i moguće je ako je osoba koja ti je učinila veliko zlo tebi ravna ako ste nekad bili prijatelji. No ako ti je ta osoba bila pretpostavljeni ako je bila mnogo veća od tebe i imala nad tobom vlast. , uzalud je opraštati. Doduše može se i treba oprostiti zbog svog osobnog mira, ali tu osobu nikad neće dotaknuti to što ti je život upropastila, i uvijek će na tebe misliti samo kao na lanjski snijeg. Kad pomislim : " Oprostila ja ili ne , koga je zato briga." Teška mi je pomisao na opraštanje.

objavljeno pet, 05.03.2010 13:39 | autor: Cheyenne

predivan tekst! Imala sam i ja sličnih iskustava; iako znaš da nisi pogrješio, oslobađa te ponovni susret s tom "hladnom i kamenom" osobom, izmjena par riječi; ti imaš savjest koja ti nalaže da pokušaš ponovno stupit u kontak s tom osobom i pokušaš izgladiti neke stvari, jer tebe muči konflikt koji je ostao iza vas. Sa svim tim dolazi i opraštanje drugoj osobi, a i time spokoj u tvojoj duši. Što se događa u duši onog drugog, to samo on zna.. vjerujem da se u svojoj dubini negdje srami (ako savjesti ima), i da mu je žao, samo što on takvo što ne može iznijeti jer je zapravo slabić; mada ima i onih rijetkih koji još kažu "Oprosti". Jako se slažem s tobom! I tekst je predobar! Veliki pozdrav!

objavljeno pet, 12.03.2010 23:03 | autor: natuknica

Viktorija, nikada nije uzalud opraštati! Ne znam koliko praštanje koristi onome kome se prašta. Vjerujem da to utječe i na njega. Ali čovjek mora prvenstveno radi sebe oprostiti. Ako ti je već netko nanio zlo, ne moraš ga i sam sebi nastaviti činiti. Praštanjem čovjek prvenstveno oslobađa SVOJU dušu. Znam da nije lako. I Inicial je opisao koliko je to njemu bilo teško i koliko je vremena proteklo dok je uspio. Zato nam Isus i nudi pomoćna sredstva. Kaže: "Oprosti im JER NE ZNAJU ŠTO ČINE." Tebi se može činiti da je ta osoba znala što čini, ali ti ne znaš koliko je ta osoba bila ranjena u svojem životu zbog čega je pribjegla takvim sredstvima. Ta osoba je možda takva jer je nitko nije naučio da može biti bolja. A ti si imala tu sreću da si imala od koga naučiti i biti bolja. I možeš oprostiti. Ona to ne mora ni znati, ali će osjetiti. :)

objavljeno pon, 15.03.2010 20:19 | autor: pticica123

joooj kako dobroo.....ne znam kako si uspio pricati preko telefona s tim tipom...aaa meni bi bilo ispod casti takvo nesto napraviti,ali mozda bas zbog toga i gubimo one najmilije...stoga svaka cast na ucinjenom dijelu...nadam se da vase prijateljstvo iz dana u dan je sve vece ;))
veliki poozz za tebe ;)

objavljeno čet, 22.12.2011 13:30 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Oprostiti da,zaboraviti ne!