objavljeno pon, 02.08.2010 11:59 | autor: PriceSvetionika

kad je stvarnost takva kakva jeste - a poznato mi / opet / vrlo dobro. I potraga za poslom u toj dobi i primanje negativnih odgovora i mnogo toga...i onda, pošalješ molbu vrlo daleko od mejsta u kom živiš i dobije naznake pozitivnog. i sad,,,spremam se da okrenem list. sam oda s njihove strane bude ok.O, još kak oću slatko da okrenem taj list...I znam, neće biti lako - nimalo.ali - hoću to.

Sretno..i ne boj se raskrsnica, tu su da nas...osnaže...:o))

objavljeno pon, 02.08.2010 12:48 | autor: Mrezni Pretrazivac

:) naravno da se ne bojim raskrsnica :) bojim se samo vlastite pogrešne procjene :)

objavljeno pon, 02.08.2010 12:59 | autor: medeja7

da, potpisujem Lampicu... Sretno ti...:)))

objavljeno pon, 02.08.2010 14:21 | autor: priceSvetionika

Svi se bojimo - to je normalno. ne valja sam oda nam strah zamagli vid ili nas natjera da ...stanemo....

:o)

objavljeno pon, 02.08.2010 15:29 | autor: Violette

Tek kada zakoračimo iza ugla, kroz djelovanje spoznamo, kako svijet izgleda na toj strani ulice.
Bilo bi dobro zakoračiti na put koji širi naše mogućnosti djelovanja.
To je put kamo kroče rijetki.
Tamo kamo je masa......... mogućnosti su prorijeđene.

U sebi, točno znamo kamo bi se dobro osjećali, taj nutarnji glas ako nam je vođa, nema veze za napore, uložene na hod do cilja.
I kao maleni, smo padali... moja koljena su stalno bila u masnicama.

objavljeno pon, 02.08.2010 16:35 | autor: Mrezni Pretrazivac

:) krasno rečeno :)