objavljeno pon, 14.07.2008 19:35 | autor: shiza
ako nismo dovoljno samostalni da se upišemo sami, kako ćemo moći proći kroz 4 godine studija bez roditelja koji nam vise nad glavom? sa 18, 19 godina s koliko se upisujemo moramo znati što želimo u životu - barem okvirno. ;)
objavljeno pon, 14.07.2008 19:37 | autor: selma
:)
objavljeno pon, 14.07.2008 23:16 | autor: Ithiriel
Majko mila!
Ili sam ja bila slijepa (jer sam se sama snalazila svugdje od 18e) ili toga u moje vrijeme zaista nije bilo... Nedavno sam sjedila na jednom ručku s jednim roditeljem koji je izjavio da treba za svoju kćer i starijeg sina nać stan u zagrebu za faks, i nisam mogla vjerovati. Kako to, pitam ja, da im vi nalazite stan, nije mi jasno, a on se zauzvrat meni načudio pa rekao, a kako to da si ti sama nalazila svoj? Pa se sjetim, da su svi moji prijatelji činili isto tako, i bili i ostali samostalniji od većine koju sada gledam oko sebe... Mora da toga u mojoj okolini zaista nije bilo, al to ti je tako, svatko nađe sebi slične pa si stvori čopor... Ti si to super postavila draga moja, ja se u potpunosti slažem, iako to nije bitno...
Majko mila! Neki odnosi između roditelja i djece mi zaista nisu jasni...
objavljeno pon, 14.07.2008 23:17 | autor: Ithiriel
Iiiiiiiiiiiiiiiii evo ga opet, mala ženica pliva na tamponu! God!!!
Kaj to znači, ak ti ispadne na moru, plutat će?
Sori, al ne mogu prestat s tim, jednostavno me izluđuje...
objavljeno pon, 14.07.2008 23:47 | autor: Rex_hr
Heh.. ipak će studirati:) Koliko dugo, ne znam.. ne znam niti hoće li završiti, jer koliko god logično zvučalo pitanje Shize, svi znamo da se logika ponekad pogubi u akademskim hodnicima :) Ali iskustvo mi govori da će teško biti posebno dobri u onome što budu radili...sa diplomom ili bez nje.. a onda se čovjek mora upitati čemu sve to...
objavljeno uto, 15.07.2008 09:24 | autor: trubica
Slažem se s tobom Natuknice, nekad u naše vrijeme nije bilo tako, sami smo se borili za sebe i izašli samostalniji. Nisam završavala fakultet zbog roditelja nego zbog svoje želje za samostalnošću i neovisnošću. Danas u ovoj buri kojekakvih "prava" djeteta i "novih " obaveza roditelja koje uvozimo iz stranih demokracija da bi se približili Europi, gubimo puno u samostalnosti djece, takvi su trendovi, nadajmo se da će brzo proći :)
objavljeno uto, 15.07.2008 10:01 | autor: brada
Natuknice!
U pravu si. Samo bih dodao jednu misao koja mi se stalno mota po glavi! Danas se djeca manje obrazuju, više spremaju za karijeru! Nije li reforma Sveučilišta (Bolonjski proces) pokazala da se sve svodi na stručno obrazovanje kako bi diplomirabni što prije uletjeli u ralje eksploatacije, iskorištavanja! Roditelji su duboko uvjereni da je uvjet uspješnopsti svojeg djeteta (karijere) u ovim nesretnim vremenima fakultetsko obrazovanje. Otuda proizlaze oni redovi roditelja kao kada se svojevremeno čekalo za kavu! Kao da je kava bila životno dobro!
Jedan naš iz komune bio je samohrani otac, najviše je bio drugar svojoj kćerki, a otac je malo po malo nestajao. Živili su skromno i s mnogim odriucanjima da bi kćerka mogla svakoga ljeta u školski kamp (Austrija, Italija, Francuska). Naučila mala jezike i družiti se. Upisala se na FF i bila među prvima po bodovima. Danas završava doktorat u Engleskoj. Da bi dodala stipendiji (stipendiju je dobila od Engleza) manjak novca radi povremeno za šankom jednoga paba. Nikada joj nije palo na pamet da će graditi karijeru!
Mislim da je okruženje i roditelj učinilo svoje podržavanjem vrijednosti kao što je obrazovanje, moral i etika! Na žalost, danas toga nema, sve je svedeno na "probijanje" bez znanja, moći novca, idolatriji, Big brotheru, Farmi - zato i nije čudno kako roditelji obilaze aule fakulteta kako bi nešto "ušičarili" i "smuljali" za svoje dijete! Ne pada im na pamet da djecu uče kako se samo zagrijanom stolicom nešto popstiže!
objavljeno uto, 15.07.2008 11:05 | autor: medeja7
"ma znam ja kako ti je.."...."Ne, ne znaš..."..."ma znam...ne, ne znam, imaš pravo." Kiss:)))
objavljeno uto, 15.07.2008 12:12 | autor: Gubichka
ništa nije tako crno bijelo. i moji su bili sa mnom na upisu na fakultet i ide mi odlično. sada sve radim sama, na drugi fakultet sam se upisala sama (ovo ne predstavaljam kao postignuće, već kao činjenicu). to što se studenti ne upisuju sami ne znači da su nesposobni ili im se ne da, može biti milijun drugih faktora, a mi to ne možemo znati. ili nas ne zanima. sve je to individualno. svatko ima svoj način odgoja i života i ne treba to osuđivati. jer, na kraju krajeva, oni će nastradati, a ne oni koji znaju da čine dobro.
objavljeno uto, 15.07.2008 12:40 | autor: nevina_suza
ah..ti roditelji..šta drugo da kažem.. :)
objavljeno uto, 15.07.2008 17:21 | autor: Angy
Hvala na posjeti....evo primjer iz naše obitelji....moj bret bio je bolji učenik od mene i sad radi 3 godine kao fizioterapeut,ja sam starija od njega i nisam bila u školi koja je imala 5 prolazila sam sa čvrstom troikom,nemam fakultet,radim imam svoju plaću,nisam ništa lošija od odlikaša,svoj posao nisam iz početka volila al s vremenom dok sam malo sazrijela zavolila sam ga i zbog toga mi je drago....mislim da svi mi sa vremenom moramo proći neke faze,jer kad tad dođe nam u glavu neke stvari...nikad nije kasno upisat faks ili barem polagati drugi zanat....na poslu imam 2 starije kolegice koje imaju 3 dijece i obitelj i sad polažu ispite za moje zvanje i nije kasno....tako da se slažem da ne treba previše forsirati djecu,ok treba ih usmjeriti,savjetovati,podržati ih možda i shvate dobrobit uloge roditelja,jer jednog dana i sami će biti na našem mjestu pa će se sjetiti vaših riječi.....
objavljeno uto, 15.07.2008 19:23 | autor: Dezire33
Draga Natuknice!
Itekako ima mnogo mladih koji su...
PRVI put došli u GRAD Zagerb.!!!
Kada sam radio u srednjoj...
Većina roditelja upisivala je svoju djecu!
I u USA je to slučaj kao i kod nas!
I na fakultete ih ONI upisuju!
A roditelje TREBA razumjeti...
Ćao!
objavljeno uto, 15.07.2008 21:25 | autor: akvamarin
Već poslovično - kod tebe odlične teme. Slažem se s tobom. Ah, ti roditelji!!!
objavljeno sri, 16.07.2008 00:01 | autor: Anoniman (Neregistriran)
pozzz ..vigga
objavljeno sri, 16.07.2008 09:29 | autor: natuknica
Shiza, meni je jasno da postoje ljudi koji u toj dobi ne znaju što hoće. Previše sam ih upoznala do sad. Ipak mislim da ne znati što hoćeš nije opravdani razlog da se gubi vrijeme. To je dobar razlog da se istražuje. ;)
Kada sam se ja upisivala na fakultet, mislila sam stvarno da mi cijeli život ovisi o tome. Sad shvaćam da mi je o tome ovisilo samo tih nekoliko godina, u kakvom društvu i na koji način ću ih provesti, istina, u tih nekoliko godina stekla sam i prijatelje za cijeli život, upoznala muža, pa su to bile stvari koje su bitne za cijeli život, a ne struka. Posao kojeg radim, može se raditi i s barem pet drugih fakulteta. I postoji još barem pet različitih vrsta poslova koje bih s ovim školovanjem mogla raditi.
ithiriel, da vidiš, meni su roditelji pomogli naći prvu podstanarsku sobu, jer je mama bila svim srcem protiv doma zbog svojih negativnih iskustava. Moguće da tako roditelji nastoje prištedjeti dijete nekih neugodnosti koje su oni imali u životu. Ipak mislim da bi trebali razmišljati o sreći tog djeteta i pomoći mu da bude samostalno. Malo povjerenja, MALO POVJERENJA. Prekjučer sam se baš izderala na neke od tih roditelja i zamolila ih nek pokažu malo poštovanja prema svojoj punoljetnoj djeci.
Rex, da. I ne brinu me oni koji nakon godine dana zaključe da to nije za njih, ali ne shvaćam, ne razumijem one koji godinama uplaćuju školarinu, a niti ne izađu ni na jedan ispit! Aaaaaaaaaaaaah, PREVIŠE ih viđam!
Da, Trubice, kako si to dobro rekla! "Nove" obaveze roditelja, zbog kojih roditelji zanemaruju svoje prave obaveze i onda se vi učitelji čudite jer dobivate djecu koja nisu odgojena. ;)
Brada, ne mogu reći da se ne slažem s tobom da se danas djeca manje obrazuju za život, a više za karijeru. No ipak, druge ne možemo mijenjati, možemo samo o sebi odlučivati. Zato i pišem o tome, prikazujem situacije iz svog kuta, jer meni nikad nisu na prvom mjestu bile ocjene nego sposobnosti koje djeca stiču. Istina, ocjene su često zapravo odraz tih sposobnosti. Ali učiti treba zbog sebe, a ne zbog ocjena. Ja ne želim, ja zahtijevam od svoje djece da budu zadovoljna. Kad vidim da jesu, puštam ih na miru, kad vidim da nisu, gnjavim ih.
Gubichka (da li da se navikavam na novo ime ili da te zovem po starom ili da uzmem ono treće ime? ;)), potpuno se slažem da se stvari ne mogu generalizirati. Nisam sigurna da ih i ti ne generaliziraš. Ima jako različitih načina na koji roditelji vode djecu na fakultet. Budući da sam te upoznala, ne mogu baš zamisliti da biš niti sa 18 godina dozvolila roditeljima da ti vise nad glavom dok ti ispinjavaš papire, ili, još gore, da ih oni ispunjavaju, a da ti blijedo gledaš sa strane. Makar oni bolje znali od tebe preko koga si zdravstveno osigurana. Pazi, uđem u dvoranu u kojoj budući studenti ispunjavaju papire, trebala sam dati neke papire nekim budućim studenticama, prozovem ih, dam im, izlazim iz dvorane i jedna mama skoči na mene - prozvali ste moje dijete, jel nešto nije u redu? Aaaaaaaaaaaah! Sori, sori, ne mogu. To je samo jedan primjer. Ima ih tako puno. Što je meni trebalo da upoznam sve te ljude? A mogla sam lijepo čuvati na miru ovce na kamenu (da mi ih nisu komunisti oteli).
Angy, potpuno se slažem. Nikad nije za ništa kasno. Znam jednu ženu koja je tek u svojim tridesetima odlučila studirati. Imala je 3 sina kad je upisala fax. Završila ga je s 4 sina i brže od većine studenata koji ne rade ništa drugo osim studiranja. Sad je na magisteriju. I opet ponavljam, čovjek mora činiti ono što ga čini sretnim. To je neka vrsta dužnosti. :)
Ne, Dezire, odbijam razumjeti roditelje koji sprječavaju svoju djecu da odrastu.
Medeja, Akva, Viga :*
I moram samo napomenuti da to definitivno nije većina roditelja. To nije više od 1/7 onih koji se upisuju na fakulet. Svi drugi su lijepi, samostalni i pristojni, ali ti nam ne upadaju u oči. Ovi naporni čine da nam se čini da svijet ide nizbrdo. :)
objavljeno sri, 16.07.2008 13:00 | autor: anakonda
evo uslišila ti želju,a ovaj moj novi post ma koliko bio kratak najzanimljiviji je od svih!
objavljeno sri, 16.07.2008 17:27 | autor: Gospar
Dijete mora samo naučiti da je samostalnost osnova svega, mi im svojim odgojem trebamo u tome pomoči i to je to...šta bi reko oni barba sa dobro jutro Hrvatska... DOBAR TEK ;) e apropo onega kom u mene..hehe...na ti mila moja Natuknice postala ka neki Japanac...samo bi nešto radila ;) Bit će moj...bit će moj :))
objavljeno čet, 17.07.2008 10:30 | autor: Angy
Hvala na ohrabrjućim riječima i naravno posjeti...pozz
objavljeno pet, 18.07.2008 15:33 | autor: Pokemaniac
Vratio sam se, ako imaš 18 godina valjda si dovoljno star da se sam upišeš.
objavljeno pet, 18.07.2008 20:55 | autor: murder
mama i ja smo bile sad nedavno s bratićem kad je išao polagati prijemni jerbo on nije znao ni di je zgrada fera, a u zagrebu je bio možda par put i nema pojma di je šta. čekali dok nije vidio di piše i otišli i vratili se po njega. al nisam zapravo vidjela puno roditelja da su bili s pristupnicima..
no definitivno se slažem s tobom. ja mrzim kad moja mama hoće ić sa mnom na preglede il bilo šta što mogu sama obaviti. iako smo frendica i ja išle se same upisivati u srednju pa smo ostale zaključane i izgubljene u školi u kojoj smo se tada prvi puta našle jerbo je komisija otišla prije vremena. al to opet nismo mi krive nego ljudi koji ne rade svoj posao kako treba a to je već druga priča.
no da.. bokič
objavljeno pet, 18.07.2008 23:09 | autor: LoveInMe
Mene je na pravo u rijeku ;) vozila sestra koje je za vrijeme prijamnog izradila cijelu statistiku ocijena.. vozila me i na upise.. i kako sam se zgrozila kad su roditelji ulazili u dvorane s budućim studentima.. hahaha! i mislim si ja.. samo mene nisu starci pratili.. zašto? i onda kad je trebalo popuniti indexe - 50% njih nije znalo koji dokument dokazuje da u završili srednju školu.. i što da ja na to kažem? smiješno.. to što sam izbivala od kuće me naučilo lekciju.. i uvijek sam si sve obavljala sama. pozz :)
objavljeno pet, 18.07.2008 23:49 | autor: tičerica (Neregistriran)
mislim da je roditeljska pratnja na prijemni skroz ok ako se njihovo dijete upisuje na fakultet u gradu koji je vidjelo nekad ili nikad. malo je glupo ostati bez šanse upisa na faks jer se sat vremena lutalo po gradu tražeći fakultetsku zgradu. ;)
isto tako mi nije neobično da roditelji pomognu svom studentu naći prvi stan. za svaki idući je odgovoran sam, no prvi puta je korisno imati pomoć i savjet, jer lakše je naučiti na tuđem primjeru nego na vlastitim greškama, zar ne?
objavljeno sub, 19.07.2008 10:53 | autor: slamnata
samo sam naslov prochitala i bilo mi je jasno.....ne znam kako je to kad se upisujesh na faks al chu imat za koe dvije godine(ak nish ne pode po zlu...heheh)...ali inache za roditelje mogu rech da kad ih treash i kad ih ne treash uviek su tu...bilo to dobro ili loshe...ovisi...
objavljeno sub, 19.07.2008 17:35 | autor: Angy
hvala na posjeti...
objavljeno sub, 19.07.2008 23:52 | autor: uzorita
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,7,12,,126336.jl
Ima ih koji se i sami upisuju, na sreću. No nekako mi se čini da to baš i nisu više djeca... Preozbiljni su. Pozdrav ostavljam.
objavljeno ned, 20.07.2008 10:48 | autor: walt
pa sad, moji nisu bili sa mnom na upisu, ali ne bih rekao da mi je to pomoglo, svaka čast onome tko s 18 zna svoj životni poziv... može to ispast i dobro, zašto ne? npr ak mi je stari zubar zašto i ja ne bi bio zubar po njegovoj fino utabanoj stazi. naravno, ako želim biti zubar.
objavljeno ned, 20.07.2008 20:17 | autor: M_Madsen
Nisam dugo bio na netu pa se nisam javljao ni pisao...
VELIKI POZDRAV !!!
objavljeno uto, 22.07.2008 00:33 | autor: m.o.n.y-
ej, natuknice... ja sam se išla sama upisati u srednju školu... heh, samo da kažem...
a i došla sam da bih ti rekla da sam se vratila!!
veliki pozdrav, kiss =)
objavljeno uto, 22.07.2008 13:21 | autor: natuknica
Ma znam ja što to znači ne snalaziti se u prostoru. I mene je prijateljica vodila do fakulteta. I dan danas, ne znam dovesti Medeju doma bez da mi objasni kamo i kada treba skrenuti, u mom vlastitom rodnom gradu. I, iako sam drugu gazdaricu pronašla sama, ili je ona pronašla mene, svejedno su mi roditelji pomogli prenijeti stvari i oprati stan u kojeg sam se uselila. Ali vjerujte mi, ne pričam o roditeljima koji pomažu svojoj djeci pronaći pravu lokaciju. Pričam o roditeljima koji poput kobaca nadgledaju što im djeca rade, i bili bi najsretniji da se oni upisuju na fakultet. Brrrrrrrr.
objavljeno uto, 22.07.2008 13:41 | autor: medeja7
Koliko dugo nisam bila kod tebe...Dobro došla...ku-kuc...vidim te...Kiss:)))
objavljeno uto, 22.07.2008 20:31 | autor: frka
evo i mene...priznajem nisam pročitala...kad ponovo baka zima pokuca na vrata vratit ću se (obećavam!) na sve propuštene postove...samo da znaš da sam živa, da sam dobro, da je život jebeno lijep i i prejebeno promjenjiv...oprosti na psovkama...dobro, sad kad si mi oprostila šaljem ti veliki zagrljaj
:))))))))))))))))))))))