objavljeno ned, 04.10.2009 17:57 | autor: romantales

nadam se da neću povrijediti tvoje vjerske osjećaje, ali znaš li onaj vic o vjerniku koji je za svaku stvar upućivao molitvu Bogu? Na kraju kad je negodovao što susjed koji skoro nikad ne moli ima sve i više od njega, Bog mu odgovori kako nije gnjavio za svaku sitnicu. Tako nekako i ja mislim da ne vrijedi maltretirati za svaku sitnicu, kada ih ima toliko više potrebitih.

objavljeno ned, 04.10.2009 17:59 | autor: medeja7

kako si to lijepo isplela... punto rizo... ili engleski bod... hehe... Znaš da ja sada imam samo jedan san... Ostvariv... Možda i tvoja molitva pomogne... Grlim te...Biba

objavljeno ned, 04.10.2009 19:06 | autor: makebejka

Mislim da su snovi jako bitni u životu, da te oni na neki način vode i usmjeruju.
Jer ideš za onim za čim težiš, za čim sanjaš i pokušavaš te snove ostvariti, pa makar ponekad zalutamo u kontra smjeru od onoga u kojemu smo krenuli, pa shvatimo da je tako i trebalo biti jer je tako i bolje.
Mislim da je čovjek bez snova čovjek bez cilja.
A najgori su ljudi koji imaju snove pa puste da im snovi propadnu jer je to jednostavnije nego poduzeti nešto, a onda su frustrirani i ljuti na cijeli svijet jer su im snovi propali, a ne misle si kako su im za to svi drugi krivi, s takvima čovjek baš ne može na zelenu granu.

objavljeno ned, 04.10.2009 19:25 | autor: babun

kad se snovi ostvare nastupa buđenje

objavljeno ned, 04.10.2009 20:01 | autor: faustina(deleted) (Neregistriran)

Želim ti čestitati blagdan sv. Franje...ti si izabrala njega, a i on sigurno tebe...
ti se moliš njemu, a on za tebe....

Što se tiče molitve koju spominješ, jednostavno ne mogu a da ti nešto ne iscitiram iz jedne knjige, jer si me podsjetila na nju i morala sam ju za tebe iskopati iz prašne police...čitala sam ju prije točno 23 god (vidim po god. izdavanja) i bila mi je baš zanimljiva...zove se "Ispovijesti ruskog hodočasnika" (možda si ju i čitala)
Ovako on kaže u samom uvodu knjige:"Ja sam po milosti Božjoj čovjek kršćanin, po djelima velik grešnik, po zanimanju beskućni hodočasnik najnižeg staleža, koji luta od mjesta do mjesta. Moja se imovina sastoji od ovoga: na leđima torba s dvopekom, a pod pazuhom Boblija. To je sve. Dvedeset i četvrte nedjelje po Duhovima došao sam u crkvu da se pomolim na službi Božjoj. Čitali su Poslanicu Solunjanima (1 Sol 5,17), gdje je rečeno:"Bez prestanka se molite!" Te su mi se riječi napose usadile u pamet i tako sam počeo razmišljati kako je moguće moliti bez prestanka kada je svakome čovjeku prijeko potrebno da obavlja i druge poslove radi uzdržavanja svoga života? Tražio sam po Svetom pismu i ondje vidio svojim očima isto ono što sam i čuo: da se upravo treba moliti bez prestanka, moliti se u duhu u svako vrijeme, sklapati ruke na molitvu na svakom mjestu. Razmišljao sam i razmišljao, i nisam mogao smisliti kako riješiti to pitanje.
Razmišljao sam što da radim, gdje da pitam pa da mi tko objasni. Da pođem po crkvame u kojima su na glasu dobri propovjednici, možda ondje budem čuo razjašnjenje? I tako sam pošao. Čuo sam mnogo dobrih propovijedi o molitvi. Ali sve su to bile općenite pouke o molitvi: što je molitva, kako se treba moliti, koji su plodovi molitve. Ali kako napredovati u molitvni, to nitko nije govorio. Bila je jedna propovijed o duhovnoj i neprestanoj molitvi, ali kako postići takvu molitvu, to nije bilo objašnjeno. Tako me slušanje propovijedi nije zadovoljilo. Naslušavši ih se i ne postigavši objašnjena kako da se moli bez prestanka, nisam dalje pohađao javnih propovijedi. Odlučio sam, s pomoću Božjoom, tražiti iskusnog i upućenog subesjednika koji bi mi protumačio potrebno o neprestanoj molitvi zbog moje neotklonjive čežnje za ovom spoznajom.
Dugo sam lutao po raznim mjestima. Uvijek sam čitao sv. pismo i raspitivao se nema li možda negdje nekakav duhovni učitelj ili vođa pun iskustva i strahopoštovanja? Jednom mi zgodom rekoše da u nekom selu živi već odavna neki gospodin zauzet svojim spasenjem. Ima kućnu bogomolju, nikuda ne izlazi, samo se Bogu moli i neprestano čita pobožne knjige. Čuvši ovo, nisam više išao nego sam trčao do spomenutog sela. Tako stigoh do vlastelina.
- Što trebaš od mene? pitao me.
-Čuo sam da ste čovjek pobožan i razuman, stoga vas i molim, za ljubav Božju, protumačite mi što znači ono što je Apostol rekao: "Bez prestanka se molite" i kako se može neprestano moliti? Htio bih ovo spoznati, ali nikako ne mogu shvatiti.
Vlastelin je zašutio, pažljivo me pogledao i rekao:.........................

Ha,ha...neću dalje, možda te zainteresiralo da ju pročitaš i doznaš što je hodočasnik sve saznao, a ja ionako ne znam stati....

Eto, za tvoj dragi blagdan citarit ću ti još dvije rečenice iz iste knjige, a koje su meni najdraže: "Slušam li štogod pažljivo ili čitam, molitva ipak ne prestaje, i u isto vrijeme osjećam i jedno i drugo, upravo kao da sam se razdvojio ili kao da u jednom tijelu imam dvije duše. Bože moj, kolika li je čovjek tajna!"
Pusa do Neba....

objavljeno ned, 04.10.2009 21:21 | autor: giorgio(deleted) (Neregistriran)

@faustina: pred mozda godinu dana sam kupio i procitao Ruskog hodocasnika. Nekako u to vrijeme pocelo mi se otvarati podrucje te kako ju on zove 'neprestane molitve'. Poticajna knjiga.
@natuknica: kad sam bio mali svima sam na pitanje sto cu biti kad odrastem uvijek odgovarao: kuhar na brodu. Jer kuhanje i more su moje ljubavi. Ostalo je samo prvo, a drugo je srusila matematika koju nisam uspio poloziti pa prekinuo taj studij. A vidi me danas... :-) Siguran sam da je dobro da se svi snovi ne ostvaruju.

objavljeno ned, 04.10.2009 21:21 | autor: putuzatvorenisvijet

Faustina me potaknula na razmišljanje tako da sad mogu samo kratko nadodati na tvoj posti: hvala Bogu što mi se sve želje nisu ostvarile, bilo bi to pogubno.
:)

objavljeno ned, 04.10.2009 22:11 | autor: liladres

mislim da se "savršenstvo molitve " postiže kada molitvu koju uvijek molimo u sebi unutar duše (to je otvorena molitva duše većine ljudi koja je poklopljena tijelom ) spojimo sa disciplinom njene vanjske realizacije u i izvan tijela npr. kada bi rađe izgovorili pet umjesto deset očenaša ili bilo koje mantre ,nevažno ,,uglavnom da bi molitva bila potpuna trebamo otklopiti poklopac pod kojim se molitva "kuha " ,naravno da nećemo sada pomisliti da je molitva jelo sa loncem ,ali skoro pa tako ,jer Bog može jesti ljude (strašno zvuči ,ali ne mislim ništa loše ,ali strašno zvuči i možda bogobojazno se pravdam ,mislim) ,ne mislim tako baš kao da je ljudožder ,jer pričam o davanju ,a iskustvo Njegovog, jedenja i življena i ikakvog konzumerizma nemam ni ja ni vi ,hm ..nisam dosada dublje razmišljala o ovoj temi pa je ovaj komentar tek početak mog razmišljanja ,ali do sutra ću uobličiti ..molitvu bez humora ,,kao da je ljepota povezana sa naivnošću ?! ..da li ..?!

objavljeno ned, 04.10.2009 22:13 | autor: viktorija2

I meni je molitva Ruskog hodočasnika bila od neprocjenjive pomoći u životu. pisala sam o toj knjizi 17 . 1. ove godine pod naslovom " Druga knjiga pokojnog svećenika".( Možeš je posuditi na teologiji.)
Inače molitva nije samo prošnja za potrebe već kako smo jučer učili u Biblijskoj školi. Pišem naslove poglavlja po kojima smo slušali predavanje.
1.Zazivanje duhovne moći - zazivati Boga u vrijeme potrebe, tražiti njegov blagoslov ili moć, kako bi mogli rasti u njemu i ispuniti svoje potrebe.
2.Molitva je ispunjenje duhovnog posla- ulazak u suradnju s Bogom za uklanjanje sotonskih prepreka - (djelovati u ime Isusovo - njegovim autoritetom)
3. Molitva je primanje duhovnih tajni (to znači naučiti slušati Boga, njegov glas i vodstvo u životu.
4.Molitva je razvijanje duhovne ljubavi-( Na molitvu se treba uvijek gledati kao na osobni ljubavni susret s Nebeskim Ocem kroz Isusa Krista. žarišna točka treba biti bliskost ili povezivanje Boga na najvećoj intimnoj razini.) mislim da na tu temu objavljuje i Faustina knjigu " Nove sjemenke kontenplacije" na svom blogu.
Nekad je zaista dovoljno malo riječi da se molitva ostvari predavač nam je jučer dao primjer Kad su Balovi svećenici i Ilija prikazali žrtvu paljenicu na žrtveniku . da bi dokazali čiji je Bog pravi . Balovi svećenici su Čitavi dan plesali , vikali i molili Bala no vatra nije dolazila da spali žrtvu . A Ilija je svoju žrvu paljenicu još i obilno zalio vodom i samo jednom zazvao u nekoliko riječi Jahvu Boga da dođe i i pokaže da je on pravi Bog
, istog časa sišla je vatra na žrtvenik spalila sve što je bilo na žrveniku i oko njega.
A snovi ? Kad sam bila mala uvjek sam se igrala da sam mama i da imam puno djece. A lutke s kojima sam se igrala bile su tako dobre i mirne i kad se više nisam željela igrati spremila sam ih u košaru.Ali kad odrasteš i sve to postane stvarnost , nema više prestanka igre , kako god teško bilo .

objavljeno ned, 04.10.2009 22:26 | autor: miu

imam teoriju.
čovjek koji doživi ispunjenje SVIH svojih i najtajnijih snova više nema elana za život. možda ja to tako mislim, jer mislim da je nemoguće ispuniti snove, bar ne u jednom ciklusu života.

što se tiče molitvi, možda ih pogrešno formuliraš. :)
i ja molim. za druge. molim i za sebe. ali više volim moliti za druge.
moje molitve ne sadrže niti jedno "molim te".
moje molitve počinju Zahvalom.
svijet je cijeli odavno pošao ukrivo. tako da ljudi koji po našim mjerilima ne zaslužuju imati ono što imaju dobiju ono što žele.
od izgovorene molitve, vrijedi vjerovati u samu ideju htijenja iz molitve.

bit ćeš dobro. :)

objavljeno ned, 04.10.2009 22:56 | autor: natuknica

He, he, Romantales, nema šanse da tim vicem povrijediš moje vjerske osjećaje, ali možda se netko drugi osjeti povrijeđenim. Već sam i sama spomenula kako ima previše stvari za koje se ne sjetim moliti, pa će trebati još pono vode proteći prije nego što se eventualno sjetim moliti i za sitnice. Makar je upitno što je to sitnica, naravno. Ne svrstavamo svi isto u tu kategoriju. Sjetila si me i na jedan drugi vic. Čovjek se nađe u zgradi u požaru i počne moliti Boga da ga spasi. Dođe vatrogasac po njega, a on kaže - ne, ne, ne treba, mene će Bog spasiti. Dođe i drugi vatrogasac, i treći, a on svakog odbije. Na koncu umre i dođe pred Boga i pita ga - a zašto me nisi spasio, a ja sam tako vrijedno molio? A Bog mu kaže: pa tri vatrogasca sam ti poslao! ;)

Biba, ((((((((())))))))) za početak. :)

Eh, Maki, pričam ja s mojom kumom kako ova današnja omladina (čitaj: naša djeca) ne zna što želi u životu. Mi smo tako dobro znale što želimo. A kaže ona meni: znale smo šipak! Znale smo što želimo studirati, a pojma nismo imale što ćemo s tim raditi! :D :D I to je istina. Kratkoročni planovi su sasvim OK. :)

Babune, ma ti si jednostavno zakon! :)

Faustina, hvala. Tu knjigu mi je muž čitao i jako lijepo o njoj pričao. Mislila sam da će mi biti negdje pri ruci, ali ispada da nije. Valjda nije pravo vrijeme da je dohvatim. A možda i Giorgia zagnjavim... ;) Sve u svemu, nije mi strani koncept da sve što radim pretvorim u molitvu. Samo kad se sjetim. To je drugi problem. Lakše je ne razmišljati o nakanama za molitvu i odreći se odgovornosti za ono što nam se događa. :)

Giorgio, mogu reći samo jedno: Bogu hvala na matematici! :) :) :)

Putuzatvorenisvijet, baš tako. :)

Liladres, vrlo zanimljivo razmišljanje, ili njegov začetak. Jer doista, pokrenula si mnoštvo asocijacija o kojima bi se dalo u nedogled razmišljati. :)

Viktorija, imam i ja neku teoriju o molitvi. U načelu, potrebe su zadnja stvar za koju bih molila. To sam ti već rekla. Zna Otac naš, koji je na nebesima, što nam treba. Samo sam shvatila koliko ima stvari za koje je, ne samo potrebno, nego i nužno moliti. A nisam i ne mogu biti sigurna, jesu li se te stvari počele zaista mijenjati ili se, zahvaljujući molitvi, počela mijenjati moja percepcija o njima. Već sam više puta iskusila kako neke sitnice promijene moju percepciju, a onda moja percepcija doista pridonese da se promijeni i sama stvar. Kao u onom postu o prijateljima kojeg je Pikoslava napisala.
A što se snova tiče, da, baš kao što reče Babun, kad se snovi ostvare, slijedi buđenje. Pa otkrijemo da uz sve ono romantično što smo sanjali, ide i puno toga manje romantičnog. ;) I onda možemo samo reći - dobili smo što smo tražili. ;) I opet nam je lijepo. :)

Miu, ima puno istine u toj tvojoj teoriji. U onome oko čega se nismo trudili, nećemo znati niti uživati. "Tko nije drvo razumeo prvo pa tek onda sadio, nije ništa uradio, i shvatit će kad tad da ne zna što je hlad." ;)
A molimo jako slično. I ja sam puno sklonija zahvaljivanju. I jesam dobro. samo je preda mnom put. A pred kim nije? :)

objavljeno ned, 04.10.2009 23:22 | autor: oaza

Naslov tvog posta bi bio dobar naslov za neku knjigu; a ujedno sam se prisjetila svojeg tinejdžerskog doba kad sam napisala ljubić sa naslovom "Ostvareni san", i sad se slatko nasmijem tome, samo mi žao što mi nije osato za uspomenu :(
Valjda ne postoji niti jedan čovjek koji nema bar neki san a sad hoće li se on ostvariti ili ne zavisi i o tome koliko je realan i ostvariv, a puno znači i naša upornost u ostvarivanju istog.......:-))

objavljeno pon, 05.10.2009 08:09 | autor: levant

Šta se snova i želja tiče - tu sam se više puta uvjerila u onu 'Pazi što želiš jer bi ti se moglo i ostvariti!' I jako mi je drago da onaj gore nije ispunjavao baš sve moje želje i željice, jer na kraju uvijek ispadne da se ostvarilo samo ono šta se trebalo, a za sve ono drugo je, kad sad gledam na to, puno bolje da je ostalo samo na željama:) Život nas uvijek vodi tamo kamo treba, samo je na nama da to prepoznamo... bar mislim?:))

objavljeno pon, 05.10.2009 08:31 | autor: Anamil (Neregistriran)

Snovi.... nešto predivno :) Još se sjećam svoje mašte i svojih snova iz djetinjstva. Jednog dana željela sam biti jedno, drugi dan drugo. Sanjala sam otvorenih očiju. I malo snova se ostvarilo. Po broju. Ali zato većina tih snova je vrijedna. Jer ima li veće vrijednosti od iskrenih prijatelja i obitelji.
Jedan san ispunjava se tek sada. Znala sam što želim raditi. Ali nisam imala mogućnosti to napraviti. Malo zbog mogućnosti, malo zbog nedostatka moje hrabrosti. Ali nikad nije kasno :)
Što se molitve tiče, držim se onoga da nije potrebno svaki dan izrecitirati napamet naučenu molitvu. Ljepša molitva je ona koja dolazi iz čovječjeg srca, izrečena njegovim riječima, sa njegovim vapajem i njegovom zahvalom.

objavljeno pon, 05.10.2009 12:59 | autor: miu

eh da, zaboravila sam reći, uvijek treba precizirati :)

objavljeno pon, 05.10.2009 14:29 | autor: Cheyenne

istina je sve to što si napisala; i ja imam mnoge snove.. i za onaj koji sam najviše zapela, bojim se da neće biti.. sve u svemu, postoji razlog zašto je tako; to sada ne razumijem, ali vjerujem da ću jednog dana shvatiti.. barem se nadam! a molitva, bitno je moliti kada osjećaš potrebu za tim, jer inače je govorenje u prazno. ako ne moliš srcem, uzalud izgovorene riječi. Čovjek se treba povući u onaj dio sebe odakle potiče izvor života, a to je svakako srce..

objavljeno uto, 06.10.2009 11:20 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Moj san: diploma! :)

objavljeno uto, 06.10.2009 21:52 | autor: maximiliano

Odavno sam se uvjerio da molitva nije uopće potrebna... Dovoljno je ono 'Pazi što želiš jer bi ti se moglo i ostvariti!' Jer želja je već 'molitva'... Imam jedno pitanje - jel se ti moliš svecima ili Bogu? Mislim, jasna mi je uloga svetaca (ali neprihvatljiva!) Sv. Franjo mi je o.k. ali malo je pretjerao u svojim fantazijama. Oprosti, ali nije mi baš jasna njegova 'veličina'...

objavljeno sri, 07.10.2009 00:20 | autor: natuknica

Je, Oaza, baš dobar naslov za neku priču s hepiendom. :) Ma dobra je ustrajnost, samo nekad treba i odustati. I sad ti znaj to dvoje razlikovati...

Levant, ja se svakako slažem s tobom. :)

Joj, Anamil, ovo zvuči tako intrigantno... Pa kad pomislim, sad stižu neki praznici... Nešto treba poduzeti. ;)

E Miu, to s preciziranjem mi je malo tricky. Jednom sam pročitala razmišljanje jednog dječaka: "Što vrijedi da ja za svog prijatelja molim tenisice broj 42, ako on ima nogu veličine 43?"

Cheyenne, iz svog iskustva ću ti reći: neki snovi se ostvare tek kad odustaneš od njih. To je tako nešto neopisivo, neobičan osjećaj, kao da se dogodi neki klik unutra, nešto što do jučer nisi mogao nikako pustiti, odjednom možeš. I onda, ostvarenje može biti nešto drugačije od onoga što si precizirao, ali je tu. Ipak, ne smiješ razmišljati "Odustajem da bi se ostvarilo," više kao "Odustajem, ako je tako bolje." :) A da, ni ja ne znam moliti bez nakane, ali toliko ima potreba oko nas, da ne znam ni kako bi čovjek mogao biti bez nakane?

Anoniman, vjerujem da će ti se ostvariti. Samo nemoj da tada shvatiš da ima puno važnijih stvari koje si zbog toga žrtvovao/la. :)

E Maxy, mogu se djelomično složiti s time da je svaka želja ujedno i molitva. Ali nikako da molitva nije potrebna. Iskreno, razmišljam o jednom postu "Treba li uopće moliti?", ali još nije uobličen i tko zna kad će i hoće li uopće biti ostvaren. Zaključak tog posta bio bi da se molitvom otvaraju vrata Bogu, otvaraju se vrata dobru, puštamo da nas Bog ispuni i upravlja našim željama. Otprilike. Ja tako gledam na stvari. Nisam teolog pa ne znam što bi ti teolog na to rekao. Ipak, moje je iskustvo, kad dođem s nekim problemom pred Boga, često mi se u molitvi pokažu moguća rješenja tog problema. Molitve mi obično budu prava vrela ideja za život. Naprotiv, dok ja samo želim da mi se nešto riješi i čekam da rješenje padne s neba ili da mi ga netko drugi donese, obično se ništa ne rješava. Mislim da sam jednom ranije pisala o jednoj molitvenoj skupini koja je molila za krov nad glavom jednom bračnom paru iz grupe. I dok su molili, netko iz grupe se sjetio da ima neiskorišteno potkrovlje, netko drugi se sjetio da ima namještaja viška i svi zajedno su se skupili i uredili to potkrovlje za taj bračni par. To je za mene prava molitva. Ona koja daje prave rezultate. Nekada mi molitva i ne riješi problem, ali u molitvi lakše prihvatim situaciju i više mi se ne čini tako teškom. I opet, više problema nema. Utoliko mi je i drag Franjo. Jer je on bio pravi svetac radosti. Radost je smatrao jako važnom. Najboljim oružjem protiv Zloga. To možda paše mojoj naravi, ali možda mi je drag i samo zato što sam imala prilike najbolje ga upoznati. Sad gle, moliti se svecima... To ti je slično kao kad imaš neku muku, kao što je ovih dana Biba imala, pa se obratiš prijateljima da mole za tebe. Meni je to normalna stvar, makar sam ja malo osoba koja se ipak najviše volim oslanjati na sebe pa se onda rijetko obraćam drugima za bilo kakvu pomoć, praktičnu ili molitvenu. To baš nije dobro. Treba čovjek znati naći mjeru, tako da se ipak i osloni na drugog, a opet da ne postane ovisan o drugima. Utoliko, još imam puno za učiti. Iskreno, jednom mi je jedna prijateljica rekla da je sv. Josip zaštitnik obitelji i od tada mu svakodnevno preporučim svoju obitelj. Obratim se i Mariji, nekad više, nekad manje. Ali mi je najdraža, definitivno najdraža molitva pred Presvetim. I mogu ti reći da sam vidjela doista kako takva molitva čini krasne ljude. Sad, odgovor ti se možda neće sviđati, ali ja ne znam drugačije nego iskreno. :)

objavljeno sri, 07.10.2009 02:42 | autor: uzorita

Pokušala sam jutros no nisam stigla sve detaljno pročitati (komentare), a sada sam preumorna i nadam se da neću fulati temu...
Znaš kad sam bila mala imala sam samo jednu želju tj. i nije to baš bila želja već uvjerenje da ću jednom biti princeza i živjeti u dvorcu. Ali princeza je meni još i danas pojam dobrog - Snjeguljica, Pepeljuga...
I danas sam (mislim da jesam :} velika i kad razmišljam o tim snovima znam - imali smo svi slične i dvorac je nevažan, no zaista sam cijelo vrijeme navodila svoj život kroz odrastanje, svoje sveukupno djelovanje u smjeru tih snova i još uvijek to činim unatoč svemu sa strane što me onemogućava u zamislima da ih sprovedem potpuno...
Svakodnevno pronalazim novu snagu iznutra u sebi, ma nije to molitva kao takva, no možda je osjećaj isti jer preispitujem se, svoje misli, postupke, namjere, mislim, stalno mislim... Na kraju nalazim taj unutarnji mir, nestaje moj nemir i sva težina i to mogu predati onda drugima.
A nekako znam u tim trenutcima da nisam sama, da je netko uz mene stalno, da misli i osjeća me - voli iskreno, ma evo i sada je tako...
I znaš onda je sve moguće, znam da ću izdržati i ostvariti i svoj najveći san, a on je pored svih drugih tako jednostavan i malen, no nikako da dođe na red jer moj je, baš moj! Nemam mjere o kojoj pišeš, navikla sam na odricanja, strah me je da vrijeme prebrzo prolazi i da moram mnogo toga napraviti jer drugi ne čine, iskoristiti svaki trenutak baš zbog odgovornosti prema Njemu...
I ja imam još puno za učiti, ali to je dobro jer kad naučiš sve (kad misliš da znaš sve), nemaš razloga za dalje...

Pozdrav ti ranojutarnji, sada je naj biti uz Njega :}

objavljeno sri, 07.10.2009 16:20 | autor: miu

precizirati oko vremenskih perioda, recimo. Svemir nema isti pojam "vremenovanja" kao mi. :D također bi bilo idealno izbaciti vlastitu materijalnu korist iz molitvi. jer je upravo materijalizam zajeb koji je čovjeka odvojio od boga.

objavljeno čet, 08.10.2009 09:41 | autor: dewon

Mislim da nam jedino vrijememože pokazati koje snove treba pustiti, a koje zadržati. Ne bih rekla da postoji neki univerzalni algoritam koji bi se mogao primijeniti na apsolutno sve ljude i apsolutno sve snove pa da unaprijed znamo na koje se fokusirati, a na koje ne vrijedi trošiti vrijeme. Rekla bih da su svi snovi vrijedni "trošenja vremena", ponekad su čak i naše jedino sredstvo obrane.

objavljeno čet, 08.10.2009 20:37 | autor: pikoslava

Ja pak mislim da se sve stvari događaju s nekim razlogom. Hm, možda je ta tvoja želja dala ono najbolje od tebe-tvojoj djeci. Nikad ne znaš...

Život je nepredvidiv, i u tome je draž :-)

objavljeno pet, 09.10.2009 14:01 | autor: zenta

Dala si raspored snova........od djetinjstva pa do djece.......
I divno je, što ti se toliko toga ispunilo........Vrijedi taj prešutni dogovor sa Svevišnjim

objavljeno sub, 10.10.2009 12:14 | autor: tinky

eii..

cijeli život sanjamo o nečemu, i kada se to napokon dogodi shvaćamo da ipak vrijedi nadati se.. ali nikada ne treba prestati sanjati... bar ja tako mislim... jer onda kroz život idemo kao obični prolaznii, ne očekujući ništa, ne nadajući se, ne očekujući sreću...

i hvala na komentaru, vidim da ste me shvatili... :))

objavljeno sub, 10.10.2009 16:42 | autor: Ivana (Neregistriran)

Slažem se s tobom. Neke snove jednostavno treba ostaviti sa strane i sanjati druge. No problem je što većina nas ne zna od kojih snova treba odustati. Tako i ja. Sanjam o tome da jednog dana budem samostalna, da završim fakultet, da pokušam neke stvari promijeniti za dobro svih nas, da se borim za pravdu... No roditelji mi često govore da mi ne će moći plaćati fakultet. Da li trebam odustati od tog sna? Ne znam. Često se pitam. Često smišljam argumente za oba odgovora na to pitanje. No sve sam više zbunjena...

Mislim da se treba moliti. Ako uistinu vjeruješ i moliš iz srca, molitva može bit ispunjena. Govorim iz iskustva. No bilo je molitva koje nisu bile uslišene. Možda sam za krive stvari molila. Ne znam... No polako sam počela gubiti vjeru. Mnogi događaji iz života su tome pridonijeli. Sjećam se, bilo je to prošle godine kad sam prvi put završila na psihijatriji. Kad sam bila puštena za vikend, otišla sam sa svojima na Mariju Bistricu. Osjećala sam se ispunjeno. Slijedeći vikend išla sam na misu u svoju župnu crkvu... Ono što sam osjećala je neopisivo. Nešto me je toliko dirnulo, da sam briznula u plač. Nešto predivno... I odjednom sam prestala odlazit na misu, počela sam gubit vjeru. Možda zato što nisam mogla shvatiti zašto se to baš meni događa. zašto mi to Bog radi?! No, mislim da sam pogriješila. Mislim da ću vrijeme Adventa koje nam se bliži, iskoristiti kao povratak Bogu, Crkvi... Mislim da je Božićno vrijeme idealno za to... I nadam se da ću ustrajati u ovome.

pozdrav, Ivana (dolinasuza.blogspot.com)

objavljeno pon, 12.10.2009 09:30 | autor: giorgio(deleted) (Neregistriran)

Kako da vratim knjigu? Uz nju bih prilozio i Ruskog hodocasnika na posudbu.

objavljeno uto, 13.10.2009 07:21 | autor: kikke

...sretnik kojem se nije ostvario san.. lijepo rečeno!
lijepo si ovo opisala i dala neka objašnjenja, možda su naši snovi neki tu, upravo zato da se ne ostvare, i kad se ne ostvare, poslije vidimo koliko je bolje da su ostali neostvareni (ovo za Houston i Katrinu :-D )
Lijepo je i što si toga svjesna!
Želim da se ostvare svi koje želiš, dobri za tebe ;)
pozdrav

objavljeno sri, 14.10.2009 00:54 | autor: Tonkica Palonkica

možda moliš za prave stvari. ;) ili netko to od gore vidi sve...

objavljeno sri, 14.10.2009 23:29 | autor: tičerica (Neregistriran)

jako lijepo posložene kockice iz životne slagalice. pokušavam se sjetiti nekih svojih snova... negdje u sedmom osnovne zaključila sam da želim studirati engleski i njemački - i biti prevoditeljica (konferencijska ili simultana, of course), i putovati svijetom ili raditi u nekoj velikoj organizaciji tipa eu u onim cool kabinama. hihi, eto, nije se ostvarilo, umjesto toga radim u školi. (što sam, inače, vikala da nikada neću. kao što sam vikala da nikada neću pušiti i još puno drugih stvari - sada mi ostaje samo da se zaposlim u srednjoj školi tehničkog usmjerenja, predavati vozačima, automehaničarima i bravarima, i rodim - jer "nikada neću imati djecu" ;) i to će onda biti lijep skup "nikada" koji su postali nekada... no sad sam zabrazdila u "nikad ne reci nikad" priču) i drago mi je zbog toga. isto tako sam, ne tako davno, sanjala o postdiplomskom iz književnosti - koji stvarno neću upisati, čak ni ako izmislim novac... sanjala sam da pobjegnem iz svoje zabiti u velegrad - umjesto toga sa zakonitim kupih kuću na selu - i baš mi se tu sviđa...
moglo bi se još puno toga naći, da se malo dublje prokopa po ropotarnici raspršenih snova... i sve je ipak ispalo dobro. ;)

objavljeno sub, 17.10.2009 18:50 | autor: ita

"I kako je Bog dobar! Koliko nas ljubi! Kako nam daje prave stepenice u pravom trenutku života! "
Ovo je tvoj komentar na jednom blogu. Dotaknuo me. Podsjetio na "one" stepenice.
Čitam tvoje postove, ali ne ostavljam često komentare. Volim pročitati i tvoje odgovore na ostavljene komentare. I to je neka vrsta postova! :-)
Tek da znaš da sam tu!

objavljeno sub, 17.10.2009 20:57 | autor: selma

:)))

objavljeno pon, 19.10.2009 00:18 | autor: natuknica

Uzorita, i mi doma imamo jedan zajednički san o dvorcu s tornjem za šišmiše. ;)
A ti, nema ničeg lošeg u tome da misliš i na sebe. Znaš kako idu upute u avionu: u slučaju nesreće, masku za kisik stavite prvo sebi pa djetetu jer, ako vi nastradate, nećete niti djetetu moći pomoći. ;)


Miu, mislim ipak da postoje stvari koje je bolje precizirati, i one koje nije, a razlikovati ih, to je umjetnost. ;) U materijalnu korist jednostavno ne vjerujem. A čak i zdravlje smatram materijalnom stvari. :)

Pikoslava, definitivno! :)

E, Zenta, nije opće loše dogovarati se. ;)

Tinky, da, svakako ima nešto u tome. :)

Ivana, ja jednostavno ne mogu zamisliti da ti se većina tvojih snova ne ostvari! :)

Gio, što ti brzo čitaš!

Kikke, hvala. :)

Tonkice, e. ;)

E, Tičerice, tko zna što te još čeka iza ugla. Ja se veselim čitanju o svemu tome! :)

Ita, a bome i Selma, :)

objavljeno pet, 23.10.2009 13:42 | autor: ithiriel

svako toliko se vratim ovdje, pročitam tekst, i pustim koje snove da se rasprše alejom... nekako mi je ovo mjesto čak postalo i utočište na kojem to radim, i da - sve nas u biti vodi ka sreći za nas, pa čak i neostvareni snovi, samo nam se to ne čini tako u svakom trenutku. Još par posjeta k tebi, i zasanjat ću si neke nove, baš mi se miče s ovog mjesta gdje sam sada odsjela :)