objavljeno pon, 02.02.2009 11:37 | autor: Tonkica Palonkica

18-godišnja djevojka je najvjerojatnije bila 35-godišnji perverzni muškarac... ;)
tak da nema zime za tvoje djevojčice. :)

objavljeno uto, 17.02.2009 20:39 | autor: Rex_hr

Hehe, baš mislio ovo što je Tonka rekla... kak ja nikad nisam naleto na takve djevojke dok sam bio mulac!? damn ... :D

objavljeno uto, 17.03.2009 22:53 | autor: natuknica

Vrlo je važno s djecom puno pričati. Joj, jako važno. O svemu. Dobro, i grliti se.
Ja sam svojoj mami zamjerala što smo uvijek pričale o mojim prijateljicama, a rijetko ili gotovo nikad o meni. I kad sam joj to rekla, ona mi je odgovorila da je jako teško iz mene izvlačila bilo kakve priče o meni, a da je moje stavove i poglede na svijet mogla otkriti i iz razgovora o mojim prijateljicama. A to joj je bilo važno - znati kako ja razmišljam i na što sam spremna, a na što nisam. Kad smo postale ravnopravne odrasle osobe, onda je bilo lakše pričati o svemu.
Što se neta tiče, moja najstarija je počela zalaziti s nekih dvanaest godina. Najprije mi je rekla da bi s prijateljicom išla u internet caffe. Ja sam na to poludila. S jedne strane zato što je skupo, a s druge strane sam joj rekla da želim biti prisutna dok je na chatu i vidjeti s kim i o čemu razgovara. I poslušala me je. Otišla je na neke hrvatske chatove i pričala s tako nekim ljudima, meni je jako brzo dosadilo to pratiti, a malo poslije je i njoj dosadilo tako razgovarati. Onda smo se obje priključile jednom forumu na engleskom. Tu sam bila malo opuštenija jer su pravila ponašanja na tom forumu jako stroga, ali sam svejedno povremeno bacala pogled na njene chatove, zvali smo to shoulder-surfing, a često i sama sudjelovala u njima. Prava jedna obiteljska atmosfera. Kada je završila u bolnici, dobila je paket s poklonima i get-well razglednice iz raznih krajeva svijeta. Brinulo me tada vrijeme koje je provodila na netu više iz principa nego zato što sam stvarno bila uvjerena da joj škodi. I stvarno, kada je došlo proljeće, vrijeme na netu se drastično smanjilo, ne zato što sam ja to tražila.
Danas su mi sve tri na facebooku, uglavnom se tamo druže s istim prijateljima s kojima se druže i u živo, kada im je nešto sumnjivo, kažu mi, tako da se ne bojim da bi se mogle zaplesti u neke čudnovate razgovore s nepoznatim ljudima. Da, mislim da djeca, ako ne dobiju dovoljno razgovora doma, onda ga traže gdje god ga uspiju naći.
Ako si uvijek u toku, nema potrebe za strahom. :)