objavljeno uto, 24.02.2009 02:04 | autor: milansop

Imam sam jedno pitanje nakon citata.
"Iskreno, mislim da je konkretna situacija koja mene muči u tome da ta osoba znade istinu, ali ne želi da ju se na nju podsjeća, želi je ignorirati, a mislim da to nije dobro."
Za koga od dvije osobe to nije dobro? Za osobu koja misli ili za osobu koja znade istinu?

objavljeno uto, 24.02.2009 08:05 | autor: natuknica

Za osobu koja znade istinu. Zato poslije spominjem situaciju u kojoj sam svjesna da nešto nije u redu, ali ne želim sad o tome razmišljati. Mislim da to vrijedi i za tu osobu. Svjesna je istine, negdje u magli, ali ne želi se usredotočiti na nju jer bi to značilo da je potrebno nešto i mijenjati. Otprilike. Recimo da me situacija podsjeća i na moju djecu kada im kažem primjerice "Odi spavati, kasno je," a one se razvlače, gledaju nešto na tv ili tome slično i viču na mene "Dobro! Pusti me više na miru. Ići ću spavati." Da, jednog dana ili nešto kasnije. Jednostavno odgađanje neminovnog. Znaju i one da trebaju ići spavati, ali ne žele o tome razmišljati. A ja, samo radi usporedbe, ne zato što bi to sve bilo tako banalno kao odlazak na spavanje, umjesto da kažem "Odi spavati," samo šutim. Dogodi mi se tako i s mojom djecom pa stvarno odu jako kasno spavati. ;)

objavljeno uto, 24.02.2009 08:15 | autor: Tonkica Palonkica

kad nekome nešto ne kažeš, a trebala bi, to je stres. i stres te progoni sve dok ne pukneš ko balončić, a onda napravimo više štete nego koristi. :) i ono što u tom trenutku kažemo ne boli jer jednostavno ne stignemo misliti o tuđim osjećajima, no uglavnom se poslije ionako moramo vraćati na uzork boli i uzrok problema...

objavljeno uto, 24.02.2009 09:06 | autor: milansop

Kad bih ja bio osoba koja znade istinu, onda bih zamolio osobu koja misli, da čuje da ne želim da me podsjećaju na istinu i da trenutno želim ignorirati ono što znam. I onda bih zapitao želiš li mi pomoći osobo koja misli ili to nekako pomožeš sebi ne slušajući što ja, unatoč znanju, hoću sada. Tko zna koje je konačno dobro ili samo mislimo da bi tako bilo bolje za drugu osobu.

Djeca ne odgađaju neminovno. Da sam ja kćerka rekla bih svojoj mami: Više te volim i radujem se odgađanju spavanja jer mi je lijepo s tobom ili mi je lijepo to što trenutno radim. Sada je meni ovo najbolje. Znači da će to zauvijek vrijediti da je to bilo najbolje i nema veze što ću se sutradan teško ustati. Uživam sada, a ne zaboravljam da to može imati neku drugačiju cijenu sutra.

objavljeno uto, 24.02.2009 10:47 | autor: natuknica

Milane, MISLIM da nemaš pojma koliko mi se ovaj razgovor s tobom sviđa. Ja ga zlorabim, ali ne želim te ni na što prisiljavati. Usporedba s odlaskom na spavanje ima smisla zbog još jednog razloga. To se događa kad smo umorni. S jedne strane, djeca su preumorna da bi odmah krenula pošteno se odmoriti, preumorna da razmišljaju o posljedicama tog odgađanja. To se zapravo i meni događa. Često odem kasnije spavati kad sam umorna nego kad nisam. Osim toga, na večer sam i preumorna da bih djeci stvorila atmosferu i poticaj za odlazak na spavanje. Da, mislim da je ključna riječ POTICAJ. Baš ti hvala. Kako si ti jednostavno dobar čovjek! Osobi o kojoj recimo da pričam, zapravo je potreban poticaj da se sama uhvati u koštac sa svojim istinama. I, iako se taj poticaj zapravo nedavno dogodio, i stvari su bolje već sad, naočigled, mislim da je to osnovni razlog zbog kojeg se osjećam sebično. Umorna sam od poticanja same sebe, od poticanja djece i ne da mi se poticati svih oko sebe. Htjela bih da netko i mene potiče. I mislim da je to sebično. I onda ti se nađe čovjek na blogu, koji neprestano brine više o drugima nego o sebi, pa neka je to i profesionalna deformacija, koji ti otvori oči za tvoju vlastitu istinu umjesto za tuđu. Ujedno ti pokaže kako bi to stvarno trebalo raditi... :)

objavljeno uto, 24.02.2009 11:28 | autor: medeja7

Jučer sam se probudila s poluotvorenim desnim okom... čekala... danas sa zatvorenim i spremila sa odmah da saznam istinu... da imam sve upale u glavi koju se mogu imati(mislim da je mozak još OK) i sretna sam da sam to odmah saznala... čemu čekati, nemam vremena za odgađanje... Ja sam naučila da sama sebe potičem... Evo, i post sam uspijela pročitati do kraja s lijevim okom. Pusa.:)))

objavljeno uto, 24.02.2009 18:45 | autor: selma

:)

objavljeno sri, 25.02.2009 15:34 | autor: frka

valjda je proljeće u zraku pa rasipam ljubav unaokolo...sada volim natuknicu i milana...i to iskreno...
o gore navedenoj temi bih mogla naklapati do sutra, a sve bi se svelo na jedno: znala sam, znam i znat ću, svjesna sam i to više nikad neće prestati...a gdje je postupanje, draga frka?...čekaš momenat draga frka?...u međuvremenu pišeš pjesmice glumeći da su tvoji snovi stvarni i hvatajući se za svaki znak koji govori da se snovi ne mogu živjeti...a znakova ima podjednako s obje strane...daklem, da privedem monolog kraju, ako misliš da možeš i da ne možeš, u oba slučaja si u pravu...i još jedna fordova: ne postoji čovjek koji ne može više od onoga što misli da može...strah od uspjeha? od slobode? što je to više? kome? i kada?

dobro, dobro, završavam...

a što se onoga "govoriti ono što gradi dobre odnose među ljudima" tiče-to ponekad nije prešućivanje, a ponekad jest, to može biti i bolna istina i sramotna laž...i sve opet ostaje u okvirima naše savjesti i percepcije...

možda je ipak samo sinatra u pravu, s onim my way, al pogledajmo malo ko je sinatra...hehehehe

dobro dobro, prestajem...
jesam rekla da volim natutuknicu i milana šopa (milana malo drugačije, nemoj bit ljubomorna nati)?

da vidim, jesam sve rekla...hm...nisam...ček ček

objavljeno sri, 25.02.2009 15:37 | autor: frka

e frka pretjera ga, ajd nati briši i to oba :D

objavljeno sri, 25.02.2009 17:58 | autor: Rex_hr

Lol.. ok,ok.. stoji to što kažeš... al u konačnici moram reći da ću rađe bit pseto negoli ovca.. barem zasada :)

objavljeno sri, 25.02.2009 22:12 | autor: sjena_

Istina i bol su vrlo blisko povezani, nekako sve manje vjerujem da nas istina oslobađa, prije bih rekla da nam život čini težim. I ja sebi uvijek iznova postavljam ta ista pitanja o prešućivanju ili suočavanju s istinom. Teško mi je kada neke svoje istine prešućujem, ali to je opcija koja često pojednostavljuje svakodnevicu. No kad se sve zbroji i oduzme ne bih rekla da je to dobar način. Rekla bih da je izbjegavanje istine kao minus na računu, zavisi kako tko s time živi. Kad jednom upadneš u minus, lakše se naviknuti na njega, nego se iz njega izvuči. I tako to postane način života. Jako puno treba ulagati da bi došli do nule, a još više da račun bude u plusu.
I dobro veliš da istina često završi pod tepihom, no tek ta istina ispod tepiha je opaka stvar, jer kad ju izvučeš van, koliko god da paziš, digne se prašina i to takva da su popratne reakcije vrlo burne od kihanja, kašljanja, gušenja, a neki postanu npr. alergični na istinu, hoću reći prašinu.
Ja zato preporučam, ne držati tepihe u stanu, naročito ne u spavaćoj sobi, baš zbog alergije.

objavljeno čet, 26.02.2009 08:21 | autor: uzorita

Pitanje je koliko je ta bliska osoba zaista bliska? Možda se bliskost izgubila vremenom, a ostala navika da ste bliski. Onaj tko te poznaje i voli može shvatiti tvoju iskrenost kao najbolju namjeru, uostalom samo istina i iskreni komentari navode nas da ispravimo sebe i izgrađujemo se na bolje.
Cijenim ljude koji tako nastupaju, direkt sve što misle i kažu jer i sama sam jedna od tih, no teško je biti iskren danas. Potrebno je prvo pomesti pred svojim pragom, a zatim savjetovati druge jer i naš najmanji nedostatak može nam se tada obiti u glavu, zlouporabiti.
Teško je ljudima biti pravi prijatelj u ova vremena, teško je biti iskren prijatelj i samom sebi. Pozdrav ti

objavljeno čet, 26.02.2009 17:38 | autor: angy

o ovoj temi doista bi mogla napisati esej jer ima se puno toga za reći,no da u kratko kažem...što se tiče zubara i sama želim inekciju protiv bolova jer mrzim bol a još više odlaske od zubara,ali svejedno idem jer to je za moje bolje,potom što se istine tičesvidjela mi se rečenica u kojoj ste nešto posve istinito rekli i iz koje sam ja konačno progledala za jednu svoju situaciju koju uporno izbjegavam..."Svjesna je istine, negdje u magli, ali ne želi se usredotočiti na nju jer bi to značilo da je potrebno nešto i mijenjati."ova rečenica je mene potakla na duboko razmišljane....naime ja sam već podugo zatvarala oči kod jedne osobe,nadajući se da će ga proći neko njegovo ludilo i da postoji nada da me će me taj jedan čovijek zavoljeti s vremenom...naime prošlo je 4 godine,a od toga zapravo nije bilo ništa,ali ja sam i dalje gajila nade sve do kobnog 16.1.kad je rekao da odlazi....tad se cijeli svijet u meni srušio....ali onda nakon mjesec dana zavaravanja i bezuspješnog nadanja da je to samo njegov hir i da će se vratit progledala sam da zapravo od toga nema ništa.Istogo ovaj tekst me je probudio i natjerao na ono razmišljanje ovog trenutk....hvala vam što ste ovu temu nastavili,jer možda ipak ima netko poput mene tko se zavarava sa zabludama,a treba mu netko otvoriti oči...a vi ste prava osoba.....

objavljeno čet, 26.02.2009 20:16 | autor: Viktorija2

Rex mislim da nije bolje biti pas nego ovca , ovce imaju barem na poljanama zelenim uz svog dobrog pastira mira i odmora, a psi su najčešće bjesni i laju na svakoga tko im se i malo ne sviđa.
Natuknice hvala Bogu da madeža više nema, s pouzdanjem u Isusa i vjerom da brine za nas i da uslišava naše molitve, možeš imati potpuni mir i sigurnost. Pouzdanje u Boga zaista je najdragocjenije i najveće blago koje možemo imati, za sve probleme koji nas muče.

objavljeno čet, 26.02.2009 23:13 | autor: natuknica

E, Medejo, pravo zboriš! ((((((((((())))))))))))

Selma, :)

O, Frko, dobro da si me upozorila. Već sam mislila da si namjerno dvaput pisala isto da pokažeš koliko se o tome može pisati. ;) Eto, ponavljanje obrisano! :) Znam da me voliš. I ja tebe volim jako. I nisam ljubomorna. :)

Rex, znam... znam. :)

Sjeno, istina nas oslobađa. Ali naša istina, ne tuđa istina. Dakle, nismo slobodni kad drugome kažemo ono što mislimo da ga tišti, nego smo slobodni kada otkrijemo što je to što nas tišti.
Opet, imala sam jednom raspravu s mojom mamom, ona misli da, kad bismo sve znali, ne bismo više bili slobodni, da je upravo nepoznavanje nekih posljedica ono što nam daje mogućnost izbora u određenim trenucima. Ipak, sad bi se dalo raspravljati jesu li istina i znanje jedno te isto, odnosno koje su među njima razlike? ;)
Jako, jako mi se sviđaju ove tvoje usporedbe. I nisam ljubitelj tepiha. Ipak, u spavaćoj sobi, prašina se ponekad može sakriti i pod krevet. Pomaže li ako pod krevetom držimo hrpu kutija? :)

Uzorita, reći istinu nije isto što i kritizirati.
Eto, baš danas mi je pala na pamet jedna osoba za koju ne znam zna li svoju istinu i ne pada mi na pamet niti provjeravati zna li je, a kamoli reći joj, jer mislim da nisam ja pozvana to učiniti. I tu mi je savjest posve čista. Ova situacija koja me muči je zapravo pitanje jesam li ja ta koja bi trebala reći istinu ili trebam samo stajati sa strane i čekati. Šutim li zato što stvarno nije moj posao da nešto kažem ili šutim zbog lijenosti? Ima situacija u kojima nam je to jasno kao dan, a ima onih u kojima nije. Eto. I opet, činjenica je da ono što se nama čini istinom ne mora to stvarno biti. Moja mama ima poslovicu - bolje zna lud svoju nego pametan tuđu. Ionako, ni jedan čovjek ne može sebi pomoći dok SAM ne spozna svoju istinu. Zato je fakat najbolje ono što je Milan učinio meni - pomogao mi da sama otkrijem svoju istinu, a nije mi je nametnuo. Jer protiv nečeg nametnutog je prirodno da se čovjek bori, ma koliko to bilo dobro za njega. Ali treba to znati.

Angy, baš ti hvala na lijepim riječima. Lijepi je to osjećaj da si nekom bio koristan.

Viktorija, ako ćemo pravo, u odnosu prema čovjeku - pastiru, ovca i pas su neizmjerno slični. Čak bih rekla da je pas puno poslušniji. Čak i ako je tako dobro dresiran kao moj. Ja mu kažem "Hoćeš doći ili nećeš?" i onda on dođe ili ne dođe. :D U svakom slučaju, tolika je sličnost da ne bih mogla pričati što je bolje biti - pas ili ovca? Jako lijepo o tome priča Božidar Prosenjak u (alegorijskoj) priči "Divlji konj". Istina, ta priča nije niti o ovcama, niti o psima, već o konima. ;)
A za zdravlje nikad ne bih mogla moliti. Davno sam napisala post na tu temu: http://natuknica.mojblog.hr/p-vjera/110761.html. Za mene su i bolest i zdravlje dar i zahvalna sam za oboje.

objavljeno pet, 27.02.2009 09:15 | autor: Rex_hr

Lol, o čemu mi raspravljamo... a svašta.. enivej, još jednom odajem priznanje diplomatskim vještinama Natuknice... ta bi našla kompromis i na Bliskom Istoku u roku od dvadesetak minuta :D

objavljeno pet, 27.02.2009 12:51 | autor: Viktorija2

NIsam još pročitala post na temu o zdravlju , ali ipak znam da su ljudi molili Isusa za ozdravljenje i iscjeljenje , a on nije nikome rekao da mora ostati bolestan iz bilo kojih razloga, i još da mora za to zahvaliti Bogu. liječio ih je čak i kada su sami bili krivi za svoju bolest , tada im je prije iscjeljenja opraštao grijehe. Uvijek je rekao : "Idi vjera te je tvoja spasila"
Inače se potpuno slažem s Rexom glede tvoje diplomacije.

objavljeno pet, 27.02.2009 13:43 | autor: natuknica

Viktorija, ne mogu reći da te ne razumijem. Samo sam rekla kako ja to osjećam. Nije svakom dan isti put u vjeri. Vidiš, sad sam primijetila da je Rex rekao da je njemu DRAŽE biti pas, a ti si to interpretirala kao da on tvrdi da je to BOLJE. Ne, on nije ništa rekao o tome što je bolje. Rekao je što se njemu više sviđa. Kao da netko raspravlja o tome je li bolji kompozitor Wagner ili Mozart. Obojca su sjajni, ali nekome se jedan sviđa više, nekome drugi. To je i ono što je meni Milan pokušao reći (bar mislim) svojim komentarom - to što se tebi čini bolje, ne mora biti bolje i za drugoga. Ne možemo se svi trpati u iste kalupe. Ako ne želimo da nas drugi oblikuju po sebi, nije zgodno niti da mi to njima činimo. Tako da ja nemam ništa protiv da ti moliš za svoje zdravlje, ali ja za svoje jednostavno ne mogu. To bi mi bilo isto kao da se molim za gomilu novca ili veliku kuću ili tome slične stvari. Meni se može činiti da bi mi baš lijepo i korisno bilo drogirati se. Pa hoće li zato Bog uslišiti takvu moju molitvu? Sigurno neće. Ako je za moju dušu bolje da mi tijelo bude bolesno, onda neka bude bolesno. Ali ako je za nečiju dušu bolje da mu tijelo doživi ozdravljenje, uopće ne sumnjam da će ga doživjeti. Oni kojima vjera ne ovisi o tome koji je odgovor na njihovu molitvu, dobiti će ozdravljenje i bez da ištu. Oni drugi trebaju najprije zatražiti da bi dobili. Ja takve ljude ne sudim, samo ne spadam u njih.

I nisam diplomat. Samo nastojim pružiti ljudima poštovanje kakvo bih i ja voljela primiti. Već sam više puta spominjala, jako mi je teško poštivati ljude koji ne poštuju druge. I takvi će vam pričati o natukničinom bijesu, a ne o diplomaciji. ;)

objavljeno sub, 28.02.2009 23:39 | autor: Viktorija2

Poštujem tvoje stavove Natuknice i izvini ako sam ti davala komentare kakve nisi voljela , neću više.

objavljeno pon, 02.03.2009 12:09 | autor: natuknica

Oprosti ti meni Viktorija, ako si stekla dojam da ne volim komentare kakve mi ti ostavljaš. Ja volim raspravljati pa se možda nekad zanesem. Nadam se da nećeš prestati iznositi svoje mišljenje. :)