objavljeno sub, 27.03.2010 20:07 | autor: natuknica

Iskreno, gušt mi je doći na tvoj blog. Uživati u ugodnom društvu. Pišeš malo na refule, ne mogu si dozvoliti da dođem neoboružana koncentracijom, ali guštam. Jednom mi je jedna prijateljica (ah, da, kuma!) rekla da, kada dobije moje pismo (to još u vremenu kada su postojala pisma), ne otvara ga odmah. Najprije riješi sve hitne obveze, skuha kavu i onda ga polako čita. E, tako ja dolazim na tvoj blog. :)

Ja sam se tako godinama pitala - jesam li sretna? što to znači biti sretan? Kako to izgleda? Ali sada znam. Kako djeca rastu, tako čovjek ima više vremena uživati u svojoj sreći. A možda samo starenjem počne kužiti što ga sve čini sretnim... :)

objavljeno pon, 29.03.2010 08:36 | autor: mirna22

starenjem sebi dopuštamo više,više slobode,više mira,više uživanja,više istraživanja..ja sam počela primjenjivat jednu tehniku sporog govora.ako želiš da te netko stvarno čuje,malo uspori brzinu govora.automatski uspore se i misli i dolazi mir.stvarno funkcionira.i hvala na lijepim riječima,iako mi to nije cilj.cilj mi je jedan,da se vratim u život potpuno i bez imalo straha,jer me je ta anksioznost dotukla.i ja sam pala u depresiju al valjda je tijelo skužilo da to nije moje prirodno stanje i jedan dan sam se otrgla i do danas se trgam.ja stvarno obožavam život i živjela sam 100 na sat.znam da će sve ovo proći i neću da na kraju žalim za propuštenim danima,stvarima..hoću pjevat kao edith piaff-non,j ne regrette rien..(ne,ne žalim ni za čime..)

objavljeno pon, 29.03.2010 17:06 | autor: frka

spokojno i slobodno (slobodna da govoriš, šutiš, osjećaš, prkosiš, budeš nervozna, umorna, pjevaš, veseliš se itd, da se pod pojmom slobode ne bi krivo razumjeli)
e sad, ako se tako uz njega osjećaš većinu vremena (svi imamo pravo na žute minute) onda je to to
i ne poželi ništa više....:)))

objavljeno uto, 30.03.2010 18:27 | autor: mirna22

hvala frka,nadam se da to govoriš iz iskustva,da je to to jer tako se osjećam kraj njega,kako želim.al ponekad poželim nešto iz vedra neba,nešto da osjetim ljubav kao u mladosti..da sam luda za njim kao nekad,da još ne znam njegovu nervozu,njegovu zatvorenost,da sam ja ona od prije nekoliko godina,dok sam živjela zatvorenih očiju..sad kad sam otvorila oči,moram se boriti..učiti živjeti..disati slobodno..

objavljeno uto, 30.03.2010 20:26 | autor: frka

ček ček ček...nešto mi se tu ne uklapa...sloboda i zatvorene oči ne idu mi zajedno, spokoj i zatvorene oči mogu ići ruku pod ruku, šutiš-slušaš-imaš mir
i da, govorim iz vlastitog iskustva, negativnog
ako si za nekim lud dok si zatvorenih očiju, imaš dobre šanse da te "ludilo" prođe kad ih otvoriš
ili ja nešto ne razumijem...
pozz :)))

objavljeno sri, 31.03.2010 20:30 | autor: natuknica

Gle, Frka, moja mama ima teoriju da, što više znaš, to si manje slobodan. Jer kad puno znaš, kao , možeš bolje sagledati posljedice svojih postupaka. Kad ništa ne znaš, možeš raditi što hoćeš, jer ne znaš što će iz toga ispasti. To je njena teorija. Ja još uvijek nisam sigurna što mislim o tome. ;)

Nama je svećenik na tečaju za brak pričao da se on sastoji od 3 R faze.
1. R - romantika, kada si zaljubljen, kada ti se sve čini sjajno, šetaš po oblacima.
2. R - razočaranje, kada shvatiš da onaj drugi ima i svojih mana, kada ti se ne da prihvatiti neke obveze, kada stvari nisu onakve kakve si zamišljao da će biti.

I sad, ako 3. R ne ispadne razvod, može ispasti radost, kada prihvatiš mane onog drugog, kada ga ne želiš mijenjati, kada jednostavno naučiš živjeti.

I sjećam se koliko smo se puta prijateljica (ah da, gle čuda, kuma! ;)) znale pitati - pa dobro, kada će više to 3. R? Godine prolaze, a tog 3. R nigdje na horizontu. Sad mi se to nekako čini smiješno. Godine stvarno prolaze, ima ih mnogo, istina, nikada ne znaš koliko, ali kada gledaš unazad, te godine se i ne čine tako strašne. Kada se uspiješ izvući...

A onda opet, neću zaboraviti taj osjećaj - je li to sada 3. R? Je li moguće da smo se izvukli? Jeeee, gotovo je! I onda se opet vrati 2. R. O, koje depresije! Prestaneš vjerovati da uopće postoji 3. R Al kad se počne ponavljati, shvatiš samo da moraš biti spreman na njega, da stvari uvijek mogu krenuti na gore, ali mogu i na bolje. Meni taj osjećaj pomaže. Kad mi je teško, nekako znam da će proći pa mi je već lakše. Onda druge ljude tješim da će proći pa se oni ljute na mene. ;)

objavljeno čet, 01.04.2010 09:21 | autor: mirna22

nedavno sam pogledala mali dio predavanja o klasičnoj glazbi.pokušala sam ga ponovo pronaći da stavim link,al nisam uspjela.uglavnom profesor govori o sviranju klavira.u prvoj godini sviranja učenik naglašava svaku notu,druge godine svako drugu,treće godine učenja svako četvrtu notu i sve tako dok u nekom stadiju to naglašavanje nota prestaje i tak onda osjetimo glazbu.to mi je za trenutak otvorilo sliku života,kako rastemo,da ne kažem starimo,mi manje naglašavamo a više uživamo.u mladosti naglašavamo svaki postupak,svaku sitnicu pa polako preskačemo jer razumijemo..razumijemo jedno drugo.zatim naučimo prihvatati stvari i ne naglašavamo svaku,tek svako četvrtu ili osmu,i tek onda nastaje život.nema tog naglašavanja svake sitnice,svakog dana u čemu sam nekad provodila vrijeme i kad naglašavanje prestane opušteno osjećam što mi život govori.teško učim prihvatanje stvari i divim se ljudima koji to mogu.moj muž je jedan od tih,da mu sad netko kaže da mora radit u africi i da kreće za par dana,on bi odmah pripremio sandale i naočale i nema frke.vrlo lako prelazi sa kolosijeka na kolosijek,a ja,to je sasvim druga priča.ja mnogo cijenim mir i sigurnost i ukopam se ko noj.promjena zubara me izludi,ja sam ljuta što je čovjek prestao radit,što nisam išla ranije..a kamoli veće stvari u životu.ja mislim da je bitna još jedna stvar u braku,pozadina.ne znam kako to da nazovem,na primjer kad se posvađamo u pozadini imam onaj osjećaj da znam da me voli iako mi govori gluposti da me povrjedi,i osjetim unaprijed kako ćemo se za par sati smijati tome i rugati se svemu što smo rekli u ljutnji.valjda ne naglašavam tu notu,tu svađu.e sad kužim da je to taj osjećaj o kojem ti govoriš,natuknice.al moram napomenit,kad se naljutim ja tako podivljam da bih u tom trenu potpisala razvod da mi je blizu papir.toliko poželim povrjedit nekoga koga volim,čudno je to..samo da me uzme zaozbiljno u toj svađi a ja ne mogu njega uzet zaozbiljno kad postoji ta pozadina.sad kužim ima i on tu pozadinu,taj osjećaj..