objavljeno ned, 31.08.2008 22:03 | autor: knjiga_za_plazu (Neregistriran)

radim u školi, i ona ima istu ploču o kojoj pišeš a nije se uključila ni u kakav projekt,. sviđa mi se post, i ideja. našla sam te kod pločnika i drago mi je zbog toga. pozdrav ti ostavljam

objavljeno ned, 31.08.2008 22:19 | autor: shiza

bila sam zlostavljana kroz cijeli treći i četvrti razred osnovne škole od strane par učenika koji su bili tek godinu dana stariji od mene. svako jutro bih išla na autobusnu stanicu i svako jutro sam znala - za nekoliko minuta će me netko opet vrijeđati, nagurivati ili tući. i tako dvije godine. borila sam se protiv njih i šakama i riječima i prijetnjama i razgovarala sam o tome sa svima i svi su znali što ta djeca rade - ne samo meni, već i drugoj djeci, za koju sam se također zauzimala - i nitko, ama baš nitko nije ni prstom maknuo. od tadašnje razredne učiteljice pa do pedagoginje i psihologinje - nitko, nitko, ama baš nitko nije ni prstom maknuo.
u osmom razredu sam sudjelovala u jednom takvom programu sa novom psihologinjom, i to kao vođa grupe za pomoć zlostavljanoj djeci u našoj školi. ne znam što je s tim programom danas. ali znam da na mojoj bivšoj osnovnoj školi još stoji natpis - ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje.

ovo ljeto se meni i mom sadašnjem momku na neko vrijeme bio prikačio jedan od onih kretena. bio i ostao parazit. dosadan, u međuvremenu prikupio par tikova... i bio mi se upucavao. kako sam ga onda bila spustila na zemlju - prizemljila sam ga samo tako. podsjetila što mi je sve prije radio. otad mi se nije javio. nasreću.

objavljeno ned, 31.08.2008 22:19 | autor: shiza

uf, više sam se sad tu ispovijedila nego u zadnje dvije godine u crkvi. :P

objavljeno ned, 31.08.2008 23:18 | autor: murder

u mom razredu u osnovnoj dva lika su se potukla i srušili stol koji je tako pao na nogu trećeg učenika i slomio mu prst. taj treći učenik je par dana nakon toga trebao igrati utakmicu na koju su dolazili skauti gledati ga, trebao je ući u reprezentaciju. nogomet mu je bio život, a dječja tuča mu je uništila san.
sa mnom se u osnovnoj nisu družili samo jerbo sam ušla u pubertet sa 7 godina i za njih sam bila nakaza, prije me je tukla cura iz zgrade i žene koje su me čuvale i nisu mi davale jesti. iako se zapravo ne sjećam djetinjstva pa mi i nije strašno. sad me ljudi gađaju kamenjem samo jerbo prolazim suprotnom stranom ulice.
danas u većini društava nisi faca ako se ne tučeš i onda tuku tebe jer nemaju dovoljno mozga da se istaknu ičim osim nasiljem. odrasli su prošli rat i većina je izgubila živce pa se iskaljuju na svima okolo. stvarno ne znam šta bi moglo pomoći protiv nasilja i vrijeđanja..

objavljeno ned, 31.08.2008 23:27 | autor: murder

e da i što se tiče mog posta.. upravo u pw dobivam svu potrebnu pomoć i snagu za život u realnosti. ne mogu se na stvarne ljude osloniti, uvijek me ostave na cjedilu, uostalom da znaju kako živim strpali bi me u ludnicu, zapravo ja i imam dijagnozu nekog psihičkog poremećaja kliničke važnosti, al nije to bitno sad.
i ne bojim se onoga što drugi misle o meni, ne više, ali 80% ljudi su kreteni kojima nisi vrijedan živjeljenja ako furaš svoj stil. upravo takvi me gađaju kamenjem, al jbg njih 20 na mene samu, naravno da mi smeta.
no ugl. uživaj :)

objavljeno pon, 01.09.2008 08:39 | autor: akvamarin

U pravu si jer nastavnicima treba pomoć roditelja, a roditeljima nastavnika. Podržavam tvoju ideju o razmjeni iskustava, savjeta, informacija...
I na mojoj školi je ista ploča koju spominješ, ali ne sjećam se da je uz to išao kakav projekt. Jednostavno je osvanula jednog dana.

objavljeno pon, 01.09.2008 09:06 | autor: medeja7

u svakom slučaju podržavam tvoj prijedlog... Kiss:)))

objavljeno pon, 01.09.2008 15:35 | autor: ita

Hvala na komentaru, (nije ono što izgleda, Medeja zna), ............
moj unuk pohađa školu s tim natpisom......bio je seminar za nastavnike (i nekim roditeljima bi trebao)..stvarno se svi trude da se sukobi izbjegavaju i odmah izglade. Ali, (o tome se ne priča) postoji jedna, JEDNA učiteljica koja zanemaruje i posprdno se odnosi prema sugestijama stručnih osoba koje obrađuju dijete. Kaže (bez svjedoka): "Ja s njim živim i znam da je dijete lijeno i prkosno". I ne uvažava preporuke za poseban, blaži pristup. Tu NEMA pomoći, nema dokaza. Nema se kome potužiti niti dijete, niti roditelj. Ona svojim ponašanjem doprinosi lošem ponašanju ostalih prema tom djetetu. I u konačnici dijete se povlači još više u sebe i rezultati su sve lošiji. Previše sam pisala......ali sve je istina, i to postoji....

objavljeno pon, 01.09.2008 23:10 | autor: Viktorija2

Mislim da ne bi svaki i najmanji sukob među djecom trebalo svaćati tako ozbiljno. Djeca se danas za vrijeme odmora puno manej igraju , trče, puno manje se pnašaju slobodno neopterećeno. Djeci treba dozvoliti da budu djeca, i da im se djetinje ponašanje toliko ne zamjera. A odrasli bi trebali imati autoritet i poštovanje, od djece i roditelja. Teško nastavniku koji u dnašnj dan , zbog bilo kojeg razloga ima manjak samopštovanja ili osjeća da ne može postći u razredu autoritet u očima djece i roditelja. Prolazit će mučna i bolna poniženja i, sve će više griješiti dok ga najzad ne slome. Oko patnje djeteta koje se ne zna braniti, ili psihičkog stanja nasilnog djeteta mnogi će se angažirati, a tko će zaštititi ugroženog nastavnika, koji uz sva današnja prava djece mora imati nekakav autoritet nad njima da bi ih mogao nešto naučiti.? Često najbolje prolaze oni nastavnici koj za svaku sitnicu koja se dogodi zivkaju i tlače roditelje , pa im se oni ne usuđuju u ničemu suprostaviti .

objavljeno uto, 02.09.2008 09:10 | autor: Rex_hr

Pa čujte, kod nas je uvijek bitno napisati da je nešto tako i tako... ak mene pitate staviti natpis o "nultoj toleranciji" je glupavo dokle god taj natpis ne odgovara stvarnom stanju... nasilje se tolerira, iz ovog ili onog razloga.. negdje zbog nesposobnosti nastavnika, negdje zbog njihova neznanja kako da mu se suprotstave, negdje zbog održavanja dobrih odnosa između ravnatelja i roditelja... Mjesto nulte tolerancije je najobičnija fraza koja, poput većine stvari u našem školstvu, uglavnom služi za zabavu prolaznika... Uistinu, ne bi bilo loše da su prije nego su okačili te tabletine barem objasnili što im znači "nulta tolerancija"... sve u svemu, niš novog... heh, znam da ne pomažem ovim komentarom ali baš me živciraju te table :D

objavljeno uto, 02.09.2008 13:50 | autor: putuzatvorenisvijet

problematična djeca su ranije imala šansu, sad ih zakon štiti

objavljeno uto, 02.09.2008 15:18 | autor: Anoniman (Neregistriran)

mislim da je stanje relativno dobro, dok djeca ne počnu tući osim nastavnika i roditelje

objavljeno uto, 02.09.2008 15:58 | autor: ita

Evo me ponovno, svijet je okrugli i zato se svi susreću, ........Medeja ti je ispričala i za broj 12, pretpostavljam, .....a što se tiče gosp Strpljive, vrlo je lako moguće da je to ona. Prihvatila je mog unuka kao posljednju generaciju, i onda odlazi u penziju!. Vjerujem da se i predstavila, sigurna sam, ali od silnog uzbuđenja djeca nisu upamtila.....na ploči nije pisalo..........predaje kemiju i prirodu......iznenađenjima nikad kraja...pozdrav, ugodan dan

objavljeno uto, 02.09.2008 21:02 | autor: sjena_

Ne znam ništa o forumima koje spominješ. Jednom prilikom prije više godina nazvala sam ured dječje pravobraniteljice tražeći savjet kako zaštititi prava djeteta s disleksijom u školi. Nije bilo veće pomoći od toga, ali oni u uredu imaju stručni tim različitog profila i otvoreni su za razgovor.
Ja smatram da rad s djecom i roditeljima na razvijanju svijesti o nenasilju i toleranciji treba započeti već u vrtiću. Nasilje je svuda oko nas i u nama, nije lako osvijestiti sve manifestacije nasilja. Da bi nasilje kao oblik ponašanja zaživio u nekom djetetu, ja smatram da mora imati plodno tlo u obitelji. Djeca uče po modelu, oponašaju, rješavaju sukobe onako kako su naučili da je efikasno. Zato ne možemo pomoći nasilniku da promijeni svoje ponašanje, ako ne radimo s cijelom obitelji. A tko će se time baviti?

objavljeno uto, 02.09.2008 22:42 | autor: nights in white saten(deleted) (Neregistriran)

mislim da razgovori mogu i nemoraju pomoci ,nekako svi razgovaraju a stvari su uvijek na istom ,zar nije to malo ironicno mozda bi bilo najbolje da svi jednostavno rade svoj posao ali jedna strana uvijek zabusava ,koja ,..to je sporedna stvar sada ,iskorijeniti nasilje ,mislim da je toga uvijek bilo i biti ce ,samo je sada stavljen naglasak na to ,pa sto ocekujemo od djece da budu ,pogledajye cime ih hranimo ,mislim na medije ,videoigrice pune nasilja i jos x stvari da ne nabrajam ,..,ritam zivota koji jedva odrasli prate a za djecu da ne kazem kako oni prihvacaju nasu danasnjicu roditelji optereceni pruzanjem egzistencije ,zivot na granici sirimastva za mnogobrojne ,ali nekako moram se sam sebi nasmijati sada ,uvijek su tu mali ljudi koji razgovaraju ,gdje su tu veliki ljudi u svemu tome ,gdje su tu kreatori zivota ,zato njima ne posv etimo te silne razgovore i misli za bolje sutra svih nas i nase djece ,..ah mi mali ljudi

objavljeno sri, 03.09.2008 23:03 | autor: Pokemaniac

Bully je neko jako glupo dijete koje nema pametnijeg posla pa tuče slabije od sebe. Ja sam često žrtva bullynga. Žrtve su uglavnom ljudi koji imaju svoje mišljenje (ne rijetko suprotno od onog koje bully ima). Pošto žrtva ne želi podleći njegovim pravilima dobiva batine. Riječi me ne vrijeđaju. Rekli su mi svaku psovku koja na svijetu postoji i svaku uvredu. Ništa me to nije zaboljelo. Kad bolje razmislim ni udarci me ne bole. Kad se čovjek navikne sve to više ju i ne osjeća. Nastavnici ništa ne poduzimaju jer ih boli briga za drugu djecu. U školi ne postoji nikakav pshić koji pi sve to riješio. Jedino riješenje je: Stisni zube!

objavljeno čet, 04.09.2008 01:38 | autor: mladi luk

Ja sam danas bio žrtva mobinga. Naime, cijelo popodne me neki zvekan zivkao na mobilni telefon u vezi neke ankete, a onda je jedan drugi zvao i tražio Dušana, iako sam mu rekao da nema nikakvog Dušana bar 30 metara od mene.

objavljeno čet, 04.09.2008 10:45 | autor: -gaga-

Od srca podrzavam tvoju ideju za razmenu misljenja, jer na tu temu imao bih mnogo sta reci. Otac sam dvoje dece koja su prosla i prolaze kroz razne situacije. Nisu ni oni andjeli, ali bar nekog osnovnog reda znaju. Veliki pozdrav ti ostavljam! Gaga

objavljeno čet, 04.09.2008 14:45 | autor: promatrach

ne znam zašto ima sve više nasilja u školama kad su im uvijeti svake godine sve bolji i bolji, učitelji ih ne smiju lupati, ne smiju povisivati glas, samo što im, ispričavam se na izrazu, ne brišu guzice, a nasilje raste i raste... kako među djecom tako i ta ista djeca sodomiziraju učitelje i profesore i uništavaju inventar koji su platili porezni obveznici... moja baka koja ima 85 godina kad je išla u 2. osnovne nije jednom, s naglaskom na jednoom, napisala zadaću jer učitelj neko vrijeme nije pregledavao pa se ekipa malo opustila i baš tada kad nije napisala zadaću on je krenuo zadaću pregledavati i za svoj nemar je dobila deset packi sa šibom, i to na svaku ruku... rekla je da joj nije više nikad palo na pamet ne napisati zadaću, ona kad sluša to sa tim mobingom u školi ne može vjerovati da se neki đak postavlja na svog učitelja... doduše ne mogu ni ja... napisala sam čitav roman :)) ... sve kreće od kuće... mjesto nulte tolerancije ne postoji na ovom planetu...

objavljeno pet, 12.09.2008 09:40 | autor: Anoniman (Neregistriran)

ima jedna udruga u rijeci... a kao i drugim udrugama uvijek im fali volontera i love... i kvalitetne inicijative...

www.sos-telefon.hr