objavljeno čet, 26.08.2010 09:24 | autor: Gula
svi činimo gluposti kad smo djeca...i nanosimo bol drugoj djeci, svjesno ili ne.....ne možemo se obraniti od prošlosti, niti ju možemo mijenjati....ali možemo biti bolji u sadašnjosti, i sigurna sam da tvoj B. više cijeni tvoju dobru volju isprike, nego što pamti sve dječje zločestoće...pa makar prošlo i 50 godina. najs work :) pozz
objavljeno čet, 26.08.2010 10:24 | autor: medeja7
ja ću te zagrliti (((((((((((()))))))))))...:)))
objavljeno čet, 26.08.2010 10:44 | autor: Dora
Bravo... koliko puta je mene život vratio u prošlost i pokazao mi što sam učinila... Neznam, moje mišljenje je kako se čovjek mjenja iz djeteta u čovjeka i tada ima šansu ispraviti svoje ponašanje. Ali kada takve stvari čini odrastao čovjek on se više promjeniti ne može... Kada si odrastao onda zloča i agresiva dobivaju novo značenje!
objavljeno čet, 26.08.2010 10:54 | autor: emmet
Velika gesta s tvoje strane, također i gospodina B.
Kada jednom čovjek spozna da je pogriješio, korak je bliže pročišćenju, kada učini ono što si ti uradio, svakako zaslužuje oprost.
Svaka ti čast na gesti koju si učinio,no ona je slijed onoga što ti je tvoja savjest govorila i lijepo je da si je poslušao.
Bravo!
Lijep pozdrav
objavljeno čet, 26.08.2010 13:55 | autor: oaza
To je lijepo s tvoje strane što si se promjenio, al na žalost ima i u onoj: "Vuk dlaku mijenja al ćud ne!".....emmet je to tako lijepo rekao.
objavljeno čet, 26.08.2010 18:34 | autor: skladateljicasnova
najteže je sam sebe natjerati na oprost, to je vještina koju treba trenirati...
objavljeno čet, 26.08.2010 20:19 | autor: natuknica
Znaš, baš sam ovih dana razmišljala o jednoj ženi kojoj sam učinila nešto na žao. Jesam joj se odmah ispričala, jesam joj odmah rekla da mi je žao, i prošlo je dosta vremena od tada, ona se prema meni ponaša kao da mi ništa više ne zamjera, baš eto, kao da se niti ne sjeća, ali mene to i dalje peče. I nitko nije svet, ima još ljudi kojima sam učinila nešto na žao, ali to smo nekako probavili, ili nismo, svejedno, te me stvari više ne peku, a ova jedna me peče. I nije čak ni tako strašna, ali me smeta. i pitam se zašto me to još uvijek smeta? Vjerojatno zato što sam u trenutku kada sam to činila znala da je krivo. većina drugih nepravdi nastala je iz nepažnje ili neznanja, ova je nastala svjesno. pretpostavljam da si zbog toga ne mogu oprostiti.
A taj čovjek kojeg spominješ, imam dojam da je on sebi oprostio mnogo toga pa mu onda nije bilo teško niti oprostiti tebi.
Da, mislim da je jako važno naći načina da se sebi oprosti. Morat ćemo na tome poraditi, oboje. :)
objavljeno čet, 26.08.2010 22:01 | autor: LETICIA
...kao što si rekao bili smo tlačeni od starijih i jednako tako tlačili one mlađe od nas, mene zapravo više zanima koji su stvarni porivi tome, a kako praštamo tako se prašta nama, sve po zaslugama sigurno.
objavljeno čet, 26.08.2010 23:27 | autor: murder
svatko od nas nekome je naudio nekad u zivotu. bitno je kasnije shvatiti da nije bilo u redu i pokajati se zbog toga i ne ponavljati istu gresku po mogucnosti.
objavljeno pet, 27.08.2010 09:58 | autor: inicial
hvala svima na komentarima. zaista mi nije bilo lako pristupiti mu. ali morao sam. zbog sebe, a i njega. vokio bih da sam mogao učiniti isto i svima drugima koje sam zlostavljao. ali život nas prosuo na sve strane pa su mi nedostupni.
natuknice - ajd, molim te, napiši jedan duži članak o praštanju samome sebi. iako sam čitao mnoge članke na tu temu, volio bih čuti i tvoj pristup. thnx
objavljeno pet, 27.08.2010 10:09 | autor: natuknica
Ma gle, nisam ni ja to probavila. Mislim da sam i pisala o tome, jer stvarno mislim da je to važno, ali ne, bojim se da nema recepta. Ja općenito zapravo opraštam i drugima i sebi tako da pronalazim opravdanja, a iskreno, stvarno nemam pojma je li to to. :)
objavljeno pet, 27.08.2010 12:22 | autor: Dora
Da, zaboravih napomenuti kako je vrlo bitno oprostiti i samome sebi nakon što ti oproste drugi!
objavljeno pet, 27.08.2010 16:02 | autor: Dezire33
Eh, Eh... I ja sam "doživio" nešto slično!
Znam kako Ti je bilo...
Pozdrav!
objavljeno pet, 27.08.2010 20:15 | autor: Anoniman (Neregistriran)
I meni su kao djetetu u osnovnoj školi gotovo svakodnevno zagorčavali život ponižavanjem, vrijeđanjem, raznim spletkama, ogovaranjem... grupica djevojaka kojih se imena pomalo prisjećam ako pokušam. Nitko mi nije od njih prišao i ispričao se.
Jedna djevojka iz razreda koja mi je susjeda prije nekoliko je godina spomenula taj patern ponašanja (ona se prema meni uvijek "normalno" ponašala) i nije mi djelovala kao osoba koja smatra da to nije u redu.
Valjda karma...
Ali da mi netko od tih zlostavljačica priđe danas i ponaša poput vas teško bih im oprostila... uistinu su zle osobe u duši a nisu poput vas... to je razlika
Budući vam je uistinu žao zavrjeđujete oprost.
objavljeno sub, 28.08.2010 12:21 | autor: LETICIA
...:) i pozdrav
objavljeno sub, 28.08.2010 12:44 | autor: PriceSvetionika
Zanimljiv post. I to napisan iz ugla promatranja onoga ko je zlostavljao. Na bilo koji način. Pije ovdje, spomenuh da je zlostavljanje znak slabosti osobe koja to i čini. dakle - to što si rekao natuknici - da ti objasni kako oprostiti sebi, pa drugima - to bi odista i trebao i ti - jer - iako je neugodno, teško i nimalo prijatno, pogledati u taj dio sebe koji nam se ne svidja - potrebno je sebe radi. Moram priznati da si imao " posla " sa jakom osobom - ma kako tvoj oprost bio iskren, uvrede i zlostavljanja iz relativno mlafog perioda- se dugo pamte. Hoću reći - i ta osoba je osnažila, postala svjesna svojih kvaliteta i " odradila " sam sa sobom taj tegoban period i shvatio je da nije bilo do toga što je on loš, on slab nego je bio meta za ventilisanje drugih, ne baš jakih. U tom periodu.
Znam i osjećam da si ti sad totalno opozitna ličnost nego u tom nekom davno-prijašnjem periodu i da te je iskreno bilo stid.
A kako ti je srce već odavno dom svijetlim mislima, uopće ne sumnjam da će slična tama ikad mu više biti dom.
A oprostiti drugima, onima koji su nam grdno skrivili - je nekad tako čudno lako. Shvatiš da takva osoba i nije mogla drugačije, u tom periodu njegova života. A i da je sam život i tok mu, uticao da je on/ ona - takav prema tebi. I pustiš neka sve odnese rijeka vremena baš tamo gdje treba- daleko iza tebe.
A da ostavi spoznaju da ideš dalje svojim putem.
Pozdrav veliki... :o)
objavljeno ned, 29.08.2010 23:49 | autor: latoa
tak kad se pokaješ ili oprostiš shvatiš ljekovitost slobode koju dobivaš
objavljeno pet, 03.09.2010 09:46 | autor: zgubidanka
osam godina osnovne škole me maltretirala osoba koja je preboljela cerebralnu paralizu i hodala i još uvijek hoda u iks i jako šepa, praktički je hendikepirana, počelo je uvredama tipa roditelji ti rade tri posla da otplate stan, imaš preplave oči, preravnu kosu, prevelike obline nastavilo se pljuvanjem hračaka u tenisice pod tjelesnim, stavljanjem zlatnine i nakita u moju torbu uz optužbu da je netko ukrao i da se obavezno prekopa i moja torba jer sam ja najsiromašnija....
tu osobu sam mrzila.. dugo
sada ju ne mrzim
samo žalim
iako nije zaslužila niti to..................
objavljeno pon, 06.09.2010 00:26 | autor: trubica
kao što bi stara poslovica rekla sve se vrača i sve se plača , ali krug života nam uvijek daje novu šansu koju treba iskoristiti :)))
objavljeno pet, 10.09.2010 10:11 | autor: deelite
Zanimljiv je susret sa žrtvama iz razdoblja života u kojem nismo bili svjesni svojeg ponašanja. U osnovnoj školi sam imao zanimljive situacije. U školi sam bio maltretiran od dvojice nasilnika tijekom četiri godine. Paralelno, u ulici sam ponekad znao ispoljavati nasilje nad nekima. Ali ne sustavno kao što su nadamnom. Prije nekih 7-8 godina, sreo sam kolegu, kao i ti, vršnjaci smo, i prvo što je učinio ispričao mi se za sve što mi je učinio. Bilo mi je teško to i čuti i prisjetiti se svega, ali sam mu oprostio. Drugi, se nenadano pojavio u susjedstvu u koje sam i sam doselio i susretali smo se nekih 2-3 godine gotovo redovno. Njegovo zlostavljanje mi je bilo daleko teže jer je bilo dugotrajnije i jer je među nama veći jaz u svakom pogledu. On se nije nikada ispričao. Ja sam sebe sam tjerao da mu oprostim, prvenstveno zbog sebe i zbog duhovnog mira koji mi je potreban jer sam ga gotovo svakodnevno susretao na cesti i nisam si mogao dozvoliti emocionalno proživljavati ponovo drame iz djetinjstva. Na nekoj svjesnoj razini sam odradio taj oprost, ali mislim da moja podsvijest još uvijek to nije prožvakala. I teško mi je zbog toga.
objavljeno pon, 06.12.2010 03:44 | autor: scarlett84
svatko zasluzuje oprost...svi smo mi ponekad animalni vazno je pogresku uvijdjeti i na vrijeme stati...na vrijeme pustiti da prevlada onaj bolji dio nas...ljudi prastaju bas upravo tom boljem djelu...oprosti ponekad najteza rijec ima upravo onu jacinu koju treba imati kad se izgovori pa makar i 30g kasnije!
objavljeno pet, 24.12.2010 12:58 | autor: medeja7
Sretne blagdane želim...:)))
objavljeno pon, 07.02.2011 09:44 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Prijatelju dragi, dugo te nema. Nadam se da je u tvojem životu sve u redu i da napreduješ u svakom pogledu. Nadam se da ćemo se uskoro opet ovdje sresti.
objavljeno pon, 07.02.2011 12:49 | autor: grabancijas
Valjda mu onaj čovjek ipak nije oprostio. I nema se što opraštati. Nije prirodno i nije istinito. Griješi svatko protiv sebe tko oprašta, griješi svatko tko oprost traži ili ga prihvaća. Oprost ne postoji. Oprost je lukava sotonska obmana. Što se tiče opraštanja samome sebi, ispravnije je spoznati sebe, tada znaš da si nemaš što oprostiti, kako sebi tako ni drugima, niti ti bog treba oprostiti. Oprost je suptilno oružje kojime sile zla nagovaraju na grijeh, ništa drugo.
objavljeno sri, 01.06.2011 22:50 | autor: special_thing
ajme....ajme....ne znam kojim rijecima da opisem tvoj prijasni cin i cin koji si napravio nakon 30 godina
prvo sada bih te ja pljunula zbog uvreda i zlostavljanja slabijih od sebe....oprosti ali ispao si jadan
drugo bravo :)) izvukao si najbolju mogucu lekciju iz surovog djetinjstva ili sto vec...nezamislivno je nakon 30 godina sjetit se nekog i ono jedva cekati stati ispred osobe i moliti za oprost,,,mene si gotovo rasplakao....
pohvale velike :)))
objavljeno pet, 02.12.2011 09:06 | autor: deelite
posebna, ne budi tako gruba... jer tada nisi ništa bolja od njega... u toj dobi... ali i ne možeš ga osuđivati, jer on je tada bio izgubljeni dječak i nije bio svjestan svojih djela. To dakako ne umanjuje počinjenu štetu, pa čak niti ne opravdava, ali uvjeren sam da je to činio jer je i sam istome bio negdje izložen i tražio je samo način da pobjegne od te svoje surove stvarnosti.
Inicial, prijatelju, ne znam kamo te je život odnio, no nedostaje mi tvoja prisutnost ovdje.
objavljeno pon, 20.02.2012 11:57 | autor: ura
zbilja zbilja, pitam se ja, gdje si? zašto si se izgubio i prestao pisat? a lijepo smo se družili i dijelili muku ovdje. nekako vjerujem da ću ipak naić na tebe u onom spisku svježe objavljenih. hajde, sjeti nas se i napiši koji red. nadam se da si dobro i da je samo lijenost u pitanju.
pozdrav veliki.