objavljeno sri, 27.05.2009 17:07 | autor: angy
vrlo snažan opis,daje cjeloukupnu sliku...divno...
objavljeno sri, 27.05.2009 17:36 | autor: medeja7
vidiš ja često promatram baš žene... svaka nosi neku priču koju odašilje "tim" detaljima... Lijepo si to opisala...:)))
objavljeno sri, 27.05.2009 19:14 | autor: wild_honey
svi mi nosimo neku životnu priču
na nekima se ona više ističe dok je neki vješto prikrivaju
no nekad je i bolje da ne znamo istinu
objavljeno sri, 27.05.2009 22:29 | autor: prosinac
ja ti kažem, nemam problema sa takvim, tu je manje više sve prepoznatljivo, čude me njoj slične, 'normalne', neprepoznatljive, na prvi pogled, a gore su od takvih, ima ih
objavljeno čet, 28.05.2009 09:04 | autor: infiniteandunforeseen
ah, žene, ta divna stvorenja...
objavljeno čet, 28.05.2009 11:03 | autor: frka
uf sonke, izvanredno prenesena slika
jesi uspjela definirat mješavinu osjećaja koju budi?
objavljeno čet, 28.05.2009 11:51 | autor: putuzatvorenisvijet
pitanje kako je došla do tog stanja...
povezati posljedicu s uzrokom
:)
objavljeno čet, 28.05.2009 11:54 | autor: Ithiriel
Gledam ljude oko sebe sa gotovo nepristojnim fokusom, oduvijek, nekada davno sam si zamišljala njihove priče uspoređujući je sa svojom, a sada samo promatram, jer tu moć zamišljanja koja bi bila barem približna svakoj pojedinoj priči koju neka osoba u sebi nosi, nema nitko na ovome svijetu.
I sad sam se sjetila jednog jutra u busu prema Rijeci o kojem sam sama i više nego jednom razmišljala, baš kao i ti sada, sa bezbroj pitanja u glavi. Prespavala sam ga, u ljetnoj haljini, nakon cijele noći tulumarenja. Vjerojatno sam točno tako izgledala. A možda i ne, sad više ne mogu znat.
Jako, jako dobar tekst draga... Pusa
objavljeno ned, 05.07.2009 13:16 | autor: Bosonoga
Puno nas mislimo da smo žive
jer se naše tijelo pokreće
jer govorimo i dišemo
a ustvari umiremo ..
u toj praznini nestajemo.
objavljeno čet, 23.07.2009 12:40 | autor: zivot123
predivno jako...
:)