objavljeno uto, 24.01.2012 12:36 | autor: CuSO4

jel to morti perfidno zapakirana reklama za dnevnik.hr??

objavljeno uto, 24.01.2012 12:55 | autor: ura

kako je bez veze ovaj komentar iznad.

vjerujem kako smo svi u nekom periodu života pisali takve dnevnike. kada sam ja našao neki moj iz dvanaeste - trinaeste pa pročitao sopstveni očaj zbog vjerovanja kako je mama dala bratu veći komad torte nego meni, a to znači kako mene ne voli i kako je on bolji od mene, a ja se tako trudim biti dobar... bilo me je stid do neba. i sve sam pobacao iz straha da bi to netko mogao pročitat. jer, godine poslije su pokazale koliko je sramotno i nepravedno bilo to što sam tad mislio.

objavljeno uto, 24.01.2012 12:56 | autor: medeja7

Imam... imam ih i ja... ali nisu na jednom mjestu, raštrkani po ovih... mojih 4o kvadrata... Sada mi dođe da krenem u potragu...:)))

objavljeno uto, 24.01.2012 13:08 | autor: Dora

Dnevnik.hr se savršeno dobro reklamira i bez mene male i nevažne blogerice!

@urac, ti buš za ročkas tu dobio onda cijelu jednu tortu samo za sebe! Zapravo, kad bolje razmislim, nećeš dobiti samo jednu...! :D

@medeja, o da... kreni u potragu, i samo to je već veselje! ;)

objavljeno uto, 24.01.2012 13:18 | autor: slavonchica

otprilike 7 godina moja obitelj i ja nismo mogli prici nasem mjestu (pored Osijeka) a tako niti nasoj kuci, zbog rata, a kada se dogodio i taj dan, nasli smo kao i svi mjestani gole zidove i potpuno prazne sobe... bez apsolutno ijedne uspomene... ja sam uzalud trazila bar poneku sliku, bez uspjeha... jedinu svoju stvar koju sam nasla je bio dnevnik, napola spaljen i pun blata... ne mogu ti opisati koje je to veselje za mene bilo... u svem tom jadu, ostalo je par pisanih rijeci kojima sam se veselila vise nego ista...
i dan danas radije pisem svoja razmisljanja na papir, a ne na blog... samo kako smo sad puno stariji, onda to vise volim zvati "razmisljanjem" nego dnevnikom :))