objavljeno čet, 06.10.2005 23:29 | autor: Seraphim

Kako to lijepo teta Remi kaže... Ja sam Mjesečina, hladna i svjetlucava, uhvati me ak možeš, ko iluzija sam varljiva, bit ću tvoja družica, ako si noćna ptičica osvjetlit ću ti put dok noću lutaš preko ulica. Neosvojiva, sama biram kog ću zavest, ja te okružim ko dim, samo da vidim dal ćeš nasjest, ha...

objavljeno čet, 06.10.2005 23:31 | autor: anjcica

joj,i ja volim noc...onak toplu,ljetnu...puni mjesec...zvijezde...more...ah........

objavljeno čet, 06.10.2005 23:32 | autor: psihovjeverica

volim Sunce, žuto na čistoj, plavoj pozadini, iznad zelenila koje diše.

objavljeno čet, 06.10.2005 23:37 | autor: razmaženo derište

Ja volim dan, obožavam sunce i energiju koje ono daje, a opet nekako bolje funkcioniram po noći. Zapravo ljeti volim dan, zimi volim noć. :-)

objavljeno čet, 06.10.2005 23:55 | autor: Dora

Hvala Seraphime...uvijek znaš prave riječi! Anjčice,ja također! Razmažena,ja sam ipak drugačija, ljeti volim noć (ali i cijele godine)a zimi jutra...onako kad miriše na sviježi snijeg! Psihovjeverice,nisam ja na tebe zaboravila...ja volim sunce...i sunce voli mene!

objavljeno pet, 07.10.2005 00:04 | autor: razmaženo derište

Ima ljetna noć svojih čari, moram priznati! A noć po zimi kada mjesečina obasjava svježe napadali snijeg? Ponekad izađem u dvorište i mogla bi satima gledati u taj snijeg. Ali onda me hladnoća natjera nazad u kuću.

objavljeno pet, 07.10.2005 00:06 | autor: anjcica

ma po zimi je najljepse ujutro,al ono ful rano-oko 5...magla...snijeg...a hladno...uf,jedva cekam