objavljeno pon, 05.01.2009 00:07 | autor: Viktorija2

Danas sam bila na bogoslužju u Pentakostalnoj crkvi, i pastor je govorio otprilike ovako :" Vjerujete li vi da je naš Bog dovoljno moćan da se može brinuti za sve naše potrebe? Ako ne može znači da je neki slabašan Bog kome se baš ne bi trebali ni moliti. Najveći problem u našim životima je naša nevjera, i ona zapravo koči da nam u životu nije bolje. Naš Bog je gospodar i županijskih i državnih vlasti , svjetskih banaka , svi moćnici svijeta ništa su prema stvoritelju i gospodaru svemira. Dakle naš strah od krize samo nam može naškoditi. Ako molimo nesebično i ne samo za svoje potrebe, ako blagoslivljemo umjesto da uvijek samo kritiziramo, ako se pouzdajemo u Boga , da ćemo primiti ono što smo molili , On naš dobri otac neće nas otpustiti praznih ruku. Jer je pisano Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se, molite i dat će vam se."

objavljeno pon, 05.01.2009 00:18 | autor: babun

najgore je kad se ide unazad iliti kletva dabogda imao pa nemao

zato će 2009 bit gadna
al ko preživi
2013 će bit procvat

objavljeno pon, 05.01.2009 00:58 | autor: oaza

:-))ja mislim da još nije došla kriza, evo samo na primjeru zimskih odmora, jer ako je ove godine čak za 3o% veći odlazak na skijališta bilo u neka strana elitna, ili u susjedne Slovenije ili BiH, a sad pitanje je kako se plaćaju ta uživanja, jel idu samo bogati, il i oni siromašniji koji dižu kredite i muče se sa otplaćivanjem istih tijekom cijele godine, a možda u kući ni nemaju što "za jesti", il idu u velike minuse na tekućim računima, il ih pak plaćaju peglanjem karticama...osobno ću otići malo u posjetu tati, pao je snijeg, pravi zimski ugođaj, možda se i "sanjkati" na plastičnoj vreći , brže se juri nego na sanjkama, a skijati ionako neznam:-))
za Božiić sam poklonila neke ručno izrađene poklone a i nekim dragim osobama poslala ručno izrađene čestitke, malo ali od srca...-))

objavljeno pon, 05.01.2009 03:44 | autor: mladi luk

Svi govore o ekonomskoj krizi, a mnoge druge krize su odavno prisutne. Na kraju krajeva, u ovim našim krajevima je vječno nekakva kriza, ekonomska, politička, ratna, moralna... Zamislite sad bića na nekoj dalekoj planeti čiji život traje u prosjeku 15 000 godina,a na toj planeti nije bilo rata, gladi i bolesti već hiljadama generacija. Pa njima je dužina našeg života smiješna kao što su im smiješni i naši problemi na koje nailazimo u tom periodu. Treba živjeti rasterećenije, opterećujemo se nevažnim stvarima, a nitko više ne ide nikome u goste i niko više ne šalje čestitke poštom.
A Balašević... "Ava Adore" grupe Smashing Pumpkins početnim rifom može pojesti čitavu njegovu karijeru. Njega ne treba uzeti za ozbiljno, to je proračunat čovjek koji gleda samo svoju korist. Muzika kod njega ne postoji, u svakoj ulici, makar ona bila i slijepa, postoje bar tri bolja pjevača i dva bolj a kompozitora, a na patetiku može hvatati svako tko zna više od 25 slova i tko voli novce. Kad je u Koprivnici onda mu se koncert zove "Povratak korijenima", kad je u Beogradu onda pjeva u gradu koji će za Slovence uvijek biti glavni grad. 29. maja 1991. je u studiju Miloševićevog RTS-a proveo cijeli dan jer je "Crvena zvezda" postajala prvak Evrope u nogometu pa je to samim tim bilo i jako lijepo i značajno mjesto. Liz liz. U Splitu (ne u Beogradu, ne u Skoplju, ne u Zagrebu, ne u Ljubljani) je obukao dres Jugoplastike na koncertu jer je taj tim prvag Evrope postao u košarci. Liz liz. U Novom Sadu zbija šale na račun ljudi natjeranih da se u tom gradu nasele i dodvorava se domaćim budalama Liz liz. U Mariboru, Zagrebu, Sarajevu je on na domaćem terenu i kod kuće, kako kaže, njega vole. Liz liz. Primjera ima mnogo više, ali i ovo je previše prostora posvećenog nekome tko je nevažan i tko je, kad je to bilo isplativo, pjevao kako je ne znam koliko puta vidio Tita. Jednom rječju - balava pička! :)) Nemoj zamjeriti na nekim izrazima, Natuknice.

Na kraju, zašto da brinemo o krizi kad na to ne možemo utjecatI? Zašto da slušamo Balavog kad možemo slušati bar dva miliona boljih muzičara. A bolja je i tišina... :).

I poklona je bilo jer njih uopće ne određuju dimenzije krize nego veličina srca i ljubav, a ona može biti beskonačna :).

Lijep pozdrav!

objavljeno pon, 05.01.2009 07:31 | autor: romantales

Moj praktični duh vidi krizu kada plaćam maslac skoro 15 kuna, dok je prije godinu dana koštao niti 7. Kada s političkih govornica krenu pričati o stezanju remena ili neposotojanju krize (kao ovdje) onda se sjetim one narodne kako je lako tuđim organom mlatiti po koprivama.
No, u Hrvatskoj se dogodilo nešto jako ružno nakon osamostaljivanja, veličanje dobiti bez rada, postali su wip neki sumnjivi likovi koji su do jučer bili teški anonimci, obogatili su se preko noći oni koji su upropastili tvornice i hotele, neslavno je propao plan o 100 bogatih obitelji koje će predvoditi ekonomski napradak države ... da se isparavim ,možda i ima tih 100 bogatih obitelji, ali nema nikakvog napretka.
Biti roditelj danas, pogotovo djeci u pubertetu koja se povode za modom, žele nalikvati nekom poznatom i ne izdvajati se iz grupe, je užasno teško. Gdje postaviti granice između onoga što je neophodno ili dovoljno i onoga što djeca žele?
Davnih godina meni je kriza donijela dobro, počela sam se snalaziti kako bih zaobišla prazne trgovine, ali što je najvažnije naučila sam da se bez mnogo toga može. Danas kada mogu ući u bilo koju trgovinu i kupovati što mi srce poželi, ja sam nekako imuna na svu tu potrošačku groznicu. Znam da se može i bez toga, ništa baš nije životno neophodno. Živo sjećanje na godine mršavih krava, kada se blagdanski meni kombinirao na način da što više iskoristiš ono što si kupio i da baš ništa ne propadne je poput trajnog cijepljenja - užasavam se bacanja hrane i zato ne pretrpavam kolica robom koja će na kraju završiti u smeću.
Moj otac je jednom rekao da je svaka kriza dobrodošla ako će to ljude naučiti da ne bacaju kruh, a ja se još uvijek sjećam prabake koja je kruh ljubila nakon što bi joj iz ruku ispao i na podu završio.
Ipak, voljela bih da se kriza samo prisjećamo, da ne moramo o novim krizama pisati. Iskreno, bojim se ove godine, ne vjerujem da će zarada od turizma biti velika jer je prevelika kriza po Europi.

objavljeno pon, 05.01.2009 09:06 | autor: medeja7

ja jesam ...počela sa smiješkom... i danas je krasan, hladan i sunčani dan... Dobro ti jutro. Kiss.)))

objavljeno pon, 05.01.2009 09:53 | autor: Gospar

Hm..da...ali ja isto kao i moja draga umjetnica, dan započeo sa osmijehom...nek to bude osmijeh u dišpet krizi :)))

objavljeno pon, 05.01.2009 09:53 | autor: oaza

...samo bih dodala da ja osjećam krizu srednjih godina:-))...dobre su mi Balaševićeve balade...ako se sjetim još neke krize, možda je dodam:-))

objavljeno pon, 05.01.2009 10:10 | autor: putuzatvorenisvijet

:)

objavljeno pon, 05.01.2009 14:01 | autor: dewon

ne znam koliko će kriza trajati, ali nekako ZNAM da kad prođe da će u drugim djelovima svijeta do donijeti dugoočekivanu promjenu na bolje, što se tiče socijalne politike, a kod nas.. stvari će ostati iste. krupno gledajuć. jedino što stvarno se možda dogodi ta promjena svijesti... što bi definitivno bilo lijepo.

objavljeno pon, 05.01.2009 16:39 | autor: natuknica

Viktorija, jednostavno, zar ne? Ipak, tako malo ljudi se tome odaziva... :(

Babune, lijepo sam ti objasnila zašto ništa od procvata sve do 2030. ;)

Oaza, ne znam, ja baš vijesti na vijestima i ne uzimam sasvim ozbiljno. Kažu i formuliraju stvari kako im paše. Glavno da je katastrofa. Nisam išla na skijanje i ne vjerujem da ću ikad ići. Volim ljeto. Ali mislim da je posjeta tati sjajna ideja, otprilike jedna od najboljih! :)

C c c c c c, Mladi Luče, već sam rekla da sam ja glazbena primitivka i ne raspravljam o glazbi, ali ipak si mogao preskočiti neke izraze. :p (Pretpostavljala sam da ti se moj odabir pjesnika neće svidjeti, pa zato i nisam stavila film ni muziku nego samo link na riječi u nadi da ćeš uspjeti preskočiti neke izraze...) I ne ulazim u Balaševićeva opredjeljenja niti u to kako ih prilagođava publici pred kojom izvodi. Ako se ne varam, bio je neko vrijeme i u zatvoru? Vjerojatno zato što se dobro prilagođavao. Znao je da je to moderno u nekim krajevima njegove bivše domovine. ;) Bez obzira je li svjestan onoga o čemu piše ili mu to dolazi samo od sebe, ja tvrdim da je pjesnik i da dobro bira riječi. Pa da citiram samo jedan dio:
"Znaš šta, neka mora sve potope
Nek se gleceri rasture
Večni snegovi otope
Pa šta,
Neka kiše ne prestaju [globalno zatopljenje ;)]
Neka gromovi polude
Samo da rata ne bude" [a bilo ga je]
I sa tim se apsolutno slažem! I opet bim se složila, čak i kad bi ti uspjelo ono što još nikom nije, a to je da me glazbeno obrazuješ. I mogla bim još hrpu takvih pjesama izvući. Znam da se "Ne lomite mi bagrenje" može interpretirati na bezbroj različitih načina, pa čak i tvoje priče svatko interpretira onako kako mu paše jer je to u ljudskoj prirodi. To je opasnost kada ljudi pišu priče u kojima jednom slikom prikazuju drugu, puno veću, a ne pišu ovako suhoparno i eksplicitno kao ja. Ma čak i kad ljudi misle da pišu eksplicitno, opet se nađe netko tko će ih krivo interpretirati. ;) Pa nekad ni sami sebe ljudi ne znaju interpretirati, a opet je ono što su napisali dobro. :p
Sa svim drugim se mogu složiti. :)

Romantales, ne znam zašto, ma možda i znam zašto, zato što maslac nije nešto nužno neophodno, ali mi ne pada na pamet praviti kremu za kolače bez njega, one stvari koje bi kupovala iovako ionako, kupujem bez obzira na cijenu, a kod maslaca je uvijek provjeravam i odmjeravam koliko da ga kupim ili da potražim u drugom dućanu, makar je u doba inflacije moja gazdarica sve cijene mjerila u litrama mlijeka i taj pristup mi se baš sviđa. Uglavnom, nekako znam da je maslac, od kad su kune u opticaju, bio 12 kuna, pa je došo do 8, a sad je 13, ali uspjela sam ga naći i za 10. ;) O napretku zahvaljujući bogatim obiteljima ne bih. Rijeka rata nije ni okusila i, umjesto da bude pokretač napretka, sva industrija joj je svejedno propala. Logika, što je to? Moja mama ima tu teoriju o njihalu - ako ga previše povučeš na jednu stranu i onda pustiš, neće pasti u ravnotežni položaj nego će otići skroz na drugu stranu koja nije ništa bolja od one prve. I onda će njihati simo-tamo dok konačno ne dođe do prave mjere. Ako ga ništa drugo u međuvremenu ne pogurne ponovo. Zapravo mislim da je puno lakše biti roditelj djece u pubertetu u vrijeme krize. Jer nije dobro djeci sve dozvoljavati, čak i kad se ne radi o neprimjerenim zahtjevima. Jednostavno djeca moraju steći osjećaj o tome da nije uvijek sve moguće, a kad je kriza, ne moraš sam birati što ćeš im zabraniti nego te prilike dovedu same do onoga što nije moguće. Osim toga, sama si na svom primjeru pokazala i kako kriza dobro utječe na razvoj inteligencije i kako bi zapravo svako dijete trebalo barem malo osjetiti godine mršavih krava da bi moglo doista uživati u vremenu u kojem one nisu mršave. Moj je stav nekako ovakav: dokle god si mogu priuštiti kupnju čokolade, dobro mi je. ;)

Medeja, Gosparu, to je to!

Oaza, samo ti dodavaj! Volim asocijacije.

Putuzatvorenisvijet, :)

Dewon, hvala ti na optimizmu, pridružujem se, zajedno smo jači! :)

objavljeno pon, 05.01.2009 19:01 | autor: selma

:))

objavljeno pon, 05.01.2009 19:57 | autor: siscanin

Ma nismo mi u banani navodno:)

objavljeno uto, 06.01.2009 07:27 | autor: oaza

:-))

objavljeno uto, 06.01.2009 14:46 | autor: knjiga za plažu (Neregistriran)

mislim da je kriza u ljudima samima...

objavljeno uto, 06.01.2009 16:01 | autor: natuknica

Selma, hvala! :)))
Siščaninu, mislim da bi, obzirom na podneblje, puno prikladnije bilo biti u mandarini. ;)
Oaza, ;)
Da, da, Knjigo, to znači da je ljudi sami mogu i izbjeći! :)

objavljeno čet, 08.01.2009 02:19 | autor: uzorita

Pomno sam pratila ove komentare i nisam stigla ostaviti svoj jer pao je novi post. No dobro, sada sam od Medeje pa sam se raznježila i ne mogu napisati sve što mislim, a mislila sam jer Božić više nije i mogla bih napisati svašta... No u kratko: znam za par firmi koje ljudima duguju novac već dva, tri mjeseca. Ljudi nisu dobili novac koji su zaslužili svojim poštenim radom, to su privatne firme koje ovise o plaćanju države za koju rade. Ne samo privatne već i u javnoj zdravstvenoj ustanovi jednoj od najpoznatijih u HR, ljudi su prošli mjesec plaću dobili u dvije rate - jer država nema novaca. Ovaj mjesec još nisu dobili ni prvu ratu! Svi su van sebe. A to je tek početak! Nakon ove plin afere, ostati će promrzli prsti ljudima i novi terminal u Omišlju jer tako se koristi kriza - za političke manipulacije. A to je tek početak! Nadolazi nam procvat kladionica, kamata, kriminala i porast nataliteta... Kao odraz svake krize do sada.

I mislim si sada što da kažem ovim ljudima koji nemaju zasluženi novac već mjesecima? Ti ljudi hranu ne bacaju! Pa žena s kojom sam razgovarala ima petero djece u dva braka. Od toga su dvoje studenti koji brinu o nepokretnom ocu, traže posao jer od nečega se mora živjeti, upitan je i faks dalje... Ona će na jesen možda morati kupovati komplete udžbenika za školu, a ima djevojčicu od tri godine kojoj mora plaćati vrtić. I da joj kažem da sama može izbjeći krizu, da je kriza u njoj? Ženi od četrdeset šest godina? Njoj je život trenutno na tankoj niti, a i ne samo njoj. Ona je jedan primjer.
Ne znam, mislim da je ovaj pristup površan i priznajem očekivala sam konkretnije komentare, ne utjehu jer ne postoji, no barem da vidim da su ljudi svjesni kud idemo, što nam dolazi... Veliki, veliki tsunami. Treba se pripremiti. Mislim da je Babi ponovno u pravu, kriza neće potrajati samo koji mjesec. U pitanju su godine oporavka jer sve će se provući kroz tu krizu, svi naši zaostaci.
Ovo je bilo ukratko, preumorna sam sada, no voljela bih da nisam u pravu, da će sve ubrzo proći i da će ljudima biti toplije... Teško je to gledati i slušati, preteško.
Moj pozdrav

objavljeno čet, 08.01.2009 20:08 | autor: natuknica

Ne znam, Uzorita. Ne smatram da pričam na pamet, i ne smatram da pristupam stvari površno. Naprotiv, govorim baš iz iskustva. Znam točno kako to izgleda kada su formalno ukupni prihodi obitelji 300 njemačkih maraka, formalno, jer faktično isto tako ti prihodi nisu stizali redovito. Znam kako je to kada mjesecima ne dobivaš plaću. A cijene kruha i mlijeka nisu bile ništa manje nego sada. Znam kako je to kada dođeš kući s posla i skužiš da su ti isključili struju, pa na brzinu gledaš gdje biš mogao skupiti minimum novca potreban da ti je opet uključe jer se griješ na struju i imaš doma djecu od 2 i 3 godine. Znam kako izgleda kada se skupi 10 mjeseci neplaćenih režija, onih za koje znaš da ti neće ništa iskopčati ako ih ne platiš, primjerice komunalnu naknadu. Znam sve o tome. I isto tako znam da mi je u tim trenucima bilo najvažnije da se muž i ja slažemo. Bili smo u istoj gabuli kao mnogi oko nas. Roditelji su nam pomagali koliko su mogli. I preživjeli smo. Platili sve zaostatke u režijama. I djeca su narasla u divne, pametne i pristojne djevojke. I digli smo kredite. I šta? Sad dolazi opet teže razdoblje? Dobro. Malo ćemo bolje paziti. Nema šanse da to bude kraj svijeta. Ja znam što reći tim ljudima: pobrinite se za sebe, nemojte čekati da vas drugi zbrinu. Radio je moj muž i na gradnji ceste i u skladištu. Ni jedan posao nije sramotan. Znam ženu koja je radila normalan posao, imala doma troje djece i odlučila studirati. Završila je fax puno brže od većine onih koji nisu imali nikakvih drugih obaveza osim studiranja. I rodila četvrto usput. Kad postoji volja, nema krize. I ne možeš mi prodavati fore o tome kako toj tvojoj poznanici prijeti opasnost da će morati kupovati udžbenike. Na koju foru?
Slažem se, možda je to sve lakše živjeti nego gledati i slušati.
Pozdrav srdačni i tebi. :)