objavljeno pet, 12.02.2010 03:29 | autor: babun

zamisli kako je tek bjanki matković

objavljeno pet, 12.02.2010 03:30 | autor: babun

a tek meni i mladom luku kojima život ovisi o rezultatima američkog hokeja

objavljeno pet, 12.02.2010 03:33 | autor: babun

niti sam završila fakultet (a dugo sam studirala :P :P :P

objavljeno pet, 12.02.2010 12:12 | autor: selma

:)

objavljeno pet, 12.02.2010 13:15 | autor: medeja7

Nadam se da će molitva s početka posta pomoći... Ali isto tako mišljena sam da moraš reći riječi dvije, tri... a i više... jer nema smilsla da skupljaš negativne emocije jer, hoćeš - nećeš one jesu u tebi i trebaju naću pravi put oslobođenja... I ovaj, način... pisanjem ...već je dio toga puta... Uz tebe... Grlim...:)))

objavljeno pet, 12.02.2010 13:50 | autor: viktorija2

Svatko tko je proživio mobing može te razumijeti. Strašno je sjećati se dana kad sam molila Boga da umrem samo da ne moram ići na posao.

objavljeno pet, 12.02.2010 15:19 | autor: lucile

ono sto me drzi na nogama prije i poslije svake dvostruke smjene : Ne mogu me baciti na koljena toliko puta koliko ja mogu ustati. Drzi se.

objavljeno pet, 12.02.2010 17:49 | autor: zenta

Shvaćam...........i podržavam svaki tvoj pothvat. Ti si ionako hrabra , pa ti ova verbalna poruka samo potvrdjuje moje mišljenje

objavljeno pet, 12.02.2010 21:45 | autor: natuknica

Ne mogu, Babune, nemam pojma tko je to. A dobro, za vas dvojcu mogu barem pokušati. ;) Preskočio si riječ "kad". :p

Selma, :)

Ma ja sam dobro, Medejo, ne bim ni mogla pričati o tome da nisam probavila. A opet, nekako sam se počela i vješbati u tome da više pričam, definitivno. Napredujem, napredujem... ;)

Viktorija, je, znam da je gadno. Ono što je spomenuti "terorist" u našem kolektivu postigao, to je da smo mi ostali postali puno složniji i spremniji uzajamno si pomagati. Tako da ostaje pitanje je li bio klasičan mobber. Nije da on ne pokušava svoje žrtve izolirati od drugih, ali mu u našem slučaju nije baš uspjelo. I mislim da je to dosta važan recept u samoobrani - suradnja s drugima. Nisam sigurna da su ti mobberi svjesni što i zašto rade, mislim ipak da to rade instinktivno, a ne proračunato pa mislim i da nije uvijek nemoguće ograničiti im područje djelovanja. Ooooh, možda jednog dana budu postojali klubovi liječenih mobbera kao što danas imamo klubove liječenih alkoholičara! :)

Lucile, hvala. Jako dobar moto! :)

Hvala i tebi, Zenta. :)

objavljeno pet, 12.02.2010 22:18 | autor: Ithiriel

oho. uskoro mijenjam kancelarije :) znači, definitivno mogu očekivati poboljšanje... ili barem mobbing preko posrednika, ako ništa drugo.

objavljeno pet, 12.02.2010 22:55 | autor: natuknica

E. :)

objavljeno pet, 12.02.2010 23:16 | autor: walt

odlučio sam da se više uopće neću živcirati, jer je u životu ionako 99% stvari oko kojih se stvarno ne vrijedi živcirati. lijepo je biti naivan, i slobodan.

objavljeno sub, 13.02.2010 04:10 | autor: babun

nego jel tio gledaš otvaranje olimpijade ili šta ????!!!!!!!!!!!!!!!!!1

objavljeno sub, 13.02.2010 13:23 | autor: Viktorija2

Super ti je ideja ono o klubu lječenih mobera , trebalo bi je razmotriti i razraditi, samo je problem u tome što su oni najteže ranjeni nedostupni, jer su ih njihovi tlačitelji uvjerili u njihovu krivnju i nesposobnost, najčešće su ih oni sami učinili takvima.

objavljeno sub, 13.02.2010 22:14 | autor: natuknica

Walt, definitivno, ne treba se živcirati. Što je kada živciranje popravilo? Ali dobro je ponekad biti ljut. To ipak pokreće. ;)

Babune, nisam, po obićaju. Što se sjećam? Da sam gledala olimpijadu 1972. :p

Da, da, Viktorija, mislila sam na liječene tlačitelje. Za žrtve mobbinga već postoji organizirana pomoć. Samo, kao što kažeš, često ljudi nisu svjesni da su žrtve. Kad shvate, već je barem pola posla obavljeno. Ali i tlačiteljima treba pomoći. Jer ne može se zdrava osoba tako ponašati...

objavljeno pon, 15.02.2010 03:29 | autor: babun

nego gledaš li ti ovu dodjelu medalja našem heroju JAKOVU FAKU šta upravo ide na prvom ?

objavljeno pon, 15.02.2010 13:46 | autor: inicial

nevolim biti general za tuđe bitke niti savjetovati osobe što i kako da naprave, jer moja reakcija vjerojatno ne bi bila primjerena, a i svi smo drugačiji. umijeće slušanja, koju ja rado nazivam znanošću iz područja retorike, gradi jednu posebnu vezu s potrebitim i koje je u nekoliko navrata dokazalo da će osoba i sama na neki način doći do željenih odgovora. u krajnjem slučaju, sugovornik će se osjećati djelomično rasterećeno jer je netko bi uz nju i "pridržao" teret. koliko-toliko. hvala na prekrasnom postu.

objavljeno pon, 15.02.2010 14:09 | autor: emmet

Ja sam bio žrtva mobbinga; jednog sam se dana jednostavno istresao za sve neprospavane noći, za sve prisjele ručkove, zabave....za sve. Sad sam miran, više ne osjećam nervozu u nedjeljno popodne zbog ponedjeljka...Pozdrav...

objavljeno pon, 15.02.2010 20:01 | autor: Cheyenne

Potpisujem svaku tvoju napisanu riječ! Problem je u tom strahu, uvijek neki strah da iako kažemo ono što nam je na srcu i duši da ćemo ili dobit otkaz, ili biti omalovažavani, ili trpit još više, ili prestati biti voljeni, ili... ili... ili... Naravno da je jako važno iznijeti svoje mišljenje, radi sebe i svog duševnog stanja. Tako možeš biti slobodniji, opušteniji, samouvjereniji, sretniji.. da tako kažem. Razumni ljudi će cijenit to, a nerazumni.. hm.. oni su opet druga priča. Od takvih se treba maknut. Pozdrav ostavljam!

objavljeno pon, 15.02.2010 23:23 | autor: natuknica

O, Babune, ja ti uopće ne gledam televiziju! Ona drnda pored mojeg lijevog uha, a u kući ima previše onih koji vole birati programe. Kad dođe red na mene da biram, to je obično OFF. :p

Ah, Inicial, istina je, svi smo drugačiji i to je lijepo. Ne znam zašto bi to značilo da tvoja reakcija ne bi bila primjerena... Ne znam, danas sam došla do zaključka da ja nemam pravo na oslonac. Svi se tako vole oslanjati na mene... Ponekad mi to dosadi. Poslije me prođe. Ali to je taj tren...

Emmet, baš mi je drago što si se uspio osloboditi!

Eh, Cheyenne, lijepo pričaš! I pravo. Samo što se treba naučiti nositi s onim nerazumnima jer oni svugdje postoje... :)

objavljeno uto, 16.02.2010 13:09 | autor: natuknica

Anonimnom, koji je vjerojatno zabunom, ostavio komentar na jednom drugom postu, a čini mi se da je vezan za ovaj, gle, mogao biš se dočepati moći pa gaziti ti po njima, ali nadam se da nemaš takvih aspiracija.

Moj je problem što poznajem nekoliko ljudi homoseksualne orijentacije i nemam to iskustvo da su odbačeni iz sredine zbog toga. Uglavnom bivaju cijenjeni zbog onoga što rade i kako rade. Jedan od njih misli da su ljudi prema njemu bezobrazni zato što je homoseksualac, ali je istina da su prema njemu bezobrazni zato što je on bezobrazan prema njima. Ja ga osobno izbjegavam jer ne želim biti još jedna u nizu kojoj je napakostio. A to baš nema nikakve veze sa seksualnom orijentacijom, izbjegavala bih ga i da je hetero.
Dakle, doista dozvoljavam da je moje iskustvo posebno, da sam imala sreće obzirom na sredinu u kojoj se krećem, ali želim ti reći da takve sredine postoje i da možeš naći svoju oazu u kojoj nećeš biti odbačen. Ipak, možda bi ti to lakše pošlo za rukom kada ne biš pristupao ljudima s predrasudama i uvjerenjem da ćeš sigurno biti odbačen. Jasno mi je da je to uvjerenje plod negativnih iskustava, ipak, mislim da svaki čovjek zaslužuje šansu da pokaže da je dobar. :)

objavljeno sri, 17.02.2010 20:44 | autor: sarena

Što ti misliš, bi li umjesto promjene ureda bilo dovoljno premjestiti teglu sa cvijetom na drugi kraj stola? :)
Meni se čini da se onima koji nas povrijede bez zle namjere, ta povrijeđenost ne treba tolikim trudom objašnjavati, takvi uglavnom lako shvate i sami, ne mora ih se preklinjati da to poprave... Ali ako jest pakost sa namjerom (može li biti i sa dobrom namjerom?), onda nikako ne bi trebalo pokazati da te zaboljelo, pred hijenama ni slučajno ne otkriti slabost ili otvorene rane, takvi tek napadaju kad osjete krv. :(
Mislim da se iz maltretiranja drugih, redom na neki već način slabijih, uvijek skriva liječenje osobne nesigurnosti i kukavičluka, nikada za objekt iživljavanja ne biraju jače/moćnije od sebe, zato se i ne smije svakome pokazati da nisi loš, naprotiv. Treba odmah kod upoznavanja zaprijetiti teškim urocima i lakšim oružjem, pa je poslije čak moguće radit zajedno u mirnom skladu. :)
A ovaj tvoj, "koji se voli ponašati kako nije u redu" , :), još i ne zna što mu se sprema i da je njegovo maltretiranje ništa prema tome što će uskoro postati žrtva smišljenje taktike. :)) Ajde, sretno ti.

objavljeno sri, 17.02.2010 21:36 | autor: natuknica

Ne, Šarena, kanelarija je stvarno bila loša. Ima još jedna loša pored nje. I žena koja je trenutno u toj drugoj kancelariji je više na bolovanju nego na poslu. Zapravo. Nema to veze s podzemnim vodama, ima veze s lošim projektom. Ah. Ah. Dakle, kao prvo projektant. (Nemoj se ljutiti, ja sam velika pričopričalica, tako mi je prelako razvezati jezik.) Čovjek je čak faca ili je bio faca, ne znam niti jel još uvijek živ. Dobio je preko nekoliko nagrada, cijenjen u struci. Znam za 3 građevine koje je projektirao. Sve 3 prokišnjavaju. Sve tri! Ali nije prokišnjavanje mana tih kancelarija, jednostavno nisu napravljene za rad. Nemam pojma što je zamišljao dok ih je tako projektirao. Ili je netko naknadno mijenjao projekt. U svakom slučaju, takav raspored je prvenstveno posljedica aljkavosti i nemara, a ne zle namjere. Na isti način, ljudi koji bivaju smješteni u te kancelarije, ne idu tamo po kazni nego isključivo zato što se problemi rješavaju stihijski i bez promišljanja. I tako, ja ne mogu šefici reći da ne radi svoj posao kako treba. Niti imam volje razmišljati kako bi bilo bolje da ga radi. Moram zaštititi sebe. Što god ona radi, radi zato što je zagrizla zalogaj iznad svojih sposobnosti, a ne zato što želi nekom zlo. To nije razlog da mi ne ide na živce, ali ne mogu niti smatrati da nešto ima protiv mene. Ili protiv bilo koga drugog. Mogu čak dodati da, kada joj netko nešto i prigovori, brzo to zaboravi, nije osvetoljubiva i nastavlja posao kao da ništa nije bilo. Svjedočila sam takvim postupcima i ne mogu ih ne cijeniti. Ima žena i mana i vrlina, baš kao svi mi. A da kancelarije stvarno ne valjaju, skužila sam tek kad sam otišla, a ona u njima nikada nije ni radila.

Što se tiče pokazivanja povrijeđenosti, tu se svakako slažem s tobom, treba znati odabrati ljude kojima se to može pokazati. Oni trebaju postojati, ali ne mora ih biti puno. I mislim isto da je najbolja osveta ne pokazati da te nešto dira. Ili još bolje, POSTIĆI da te to stvarno ne dira. Naravno da nećeš na isti način razgovarati sa članom obitelji ili s kolegom na poslu. Ali i kolegi na poslu se može reći: "Znaš, ne paše mi kada se tako ponašaš." Ne moraš mu reći da te to boli. Sve opet ovisi o raznim međuodnosima i hijerarhiji.
U slučaju ovog (jadnog) čovjeka, ne spremam nikakvu osvetu, samo mu želim prebaciti njegov vlastiti dio posla. Koji je spao na mene samo zato što sam se našla u blizini kada je on imao problem kojeg nije znao riješiti. I ja sam ga riješila. No njegovo povjerenje nimalo me ne ispunja ushitom. Davno je prošlo to vrijeme kada sam dodatni posao smatrala priznanjem.... Uh... Ali on doista nije loš čovjek, shvatiti će to. Najgori ti je zapravo taj osjećaj kada o nekom imaš dobro mišljenje, a onda napravi nešto što baš i nije dobro. Onda se preispituješ... :)

objavljeno sri, 17.02.2010 21:38 | autor: natuknica

I hvala na lijepim željama. :)

objavljeno pet, 19.02.2010 18:23 | autor: sarena

:) Naravno da se ne ljutim što si ti pričalica, :), vi uvijek vaša stalna brbljanja nekako ravnomjerno rasporedite, pa to bude normalno, prava je nevolja s nama šutljivima - kad nas jednom krene - treba to više znati zaustavit. :))

Razumijem o čemu govoriš kad spominješ preispitivanje vlastitih procjena ljudi, jasno je da ti veći nered u kući može napraviti čovjek kojeg pustiš ući, nego netko izvana, kome nedaš blizu, :(, ali poslije ti više i nije jasno čime si više razočaran - osobom kojoj si poklonio povjerenje ili svojom prosudbom. No, samo zbog toga što me intuicija znala i teže zbuniti koji put, ne znači da joj trebam prestati vjerovati. Je li tako? :)

Ne znam što je radio taj vrli projektant o kojem govoriš, ali moguće je da je čak i želio da krov prokišnjava, takve mogućnosti se malo tko sjeti, a i sama veliš da je bio malo poseban. :) Čuj, pročitala sam tvoje mišljenje i shvatila sam da ti ne misliš da bi mi pomicanje moje tegle s cvijetom pomoglo, ali sad sam ipak odlučila da ću ga svakako premjestit, barem mrvicu. Jednom ti javim je li bilo kakve koristi od toga, makar sam već sada sigurna da ću biti sretnija zbog te male promjene. A zamisli samo kako bi moj spatifilum, koji obožava vodu i nikad mu je nije previše, bio sretan u tvojem bivšem uredu, kad bismo ga stavile baš ispod mjesta gdje je najviše kišilo? Em bi on procvjetao, em bi tvoja kancelarija bila ugodno suha. :) Pozdrav ti.

p.n. Dobro da si mi rekla, već sam se bila zabrinula za "jadnog" čovjeka. :)

objavljeno sub, 20.02.2010 00:16 | autor: natuknica

Ha, ha, Šarena, to mi uopće nije palo na pamet, prokišnjavanje kao izražaj suvremene umjetnosti! :D
A spatifil trpi svašta, čak i mene. ;)
Nisam uopće skužila da misliš metodu promjene sredine primijeniti na neku drugu prostoriju. ;) Moja nona je to jako volila raditi. Stalno je premještala namještaj po stanu. Pa se onda mama ljutila na nju pa je ona to radila dok je mama bila na poslu. Pa bim ja došla doma iz škole, pa bim morala tražiti di mi je pisaći stol... I nevjerojatno, svaki put je bilo puuuno bolje nego prije. ;)
Tako sam sigurna da će i tebi, nakon premiještanja biljke biti bolje, Barem neko vrijeme. :)

objavljeno ned, 21.02.2010 21:24 | autor: sarena

Čitam ovdje o tvojoj baki i vidim mogućnost da smo u kakvom rodu. :)