objavljeno sri, 12.03.2008 10:01 | autor: sara_zg

cool.....:)

objavljeno sri, 12.03.2008 10:04 | autor: anlah

Ne sjećaš se kad sam došla na blog, jer nikome nisam rekla. Došla sam jer sam mogla biti anonimna. Mislila sam da me tako nitko neće moći povrijediti niti narušiti moj dijalog sa mnom. Naravno i po običaju, bila sam u krivu. Onda je Anlah počela postojati za sebe. Počela me smetati jer na kraju, ja nisam bila Anlah, ja sam samo htjela biti Irma - neka bolja, čvršća, sebi jasnija.

Ljudi su se mnogo raspitivali o Anlah, nikad im ništa nisam htjela reći, a govorila sam puno. Međutim, ljude znaju zanimati i one stvari kao gdje si, koliko imaš godina, čime se baviš. A ne, to ne! To ne bih nikome rekla!

Onda je KemoTerapija odlučio objaviti slike na svom blogu. Kad sam vidjela da ništa ne mogu, dala sam mu dopuštenje. Neka napiše da je ono Anlah Irmočkova.

Kad sam mu to rekla, mislila sam da sam bila spremna na to, ali dugo se u meni nastavio voditi rat.

Tvoje komentare objavljivat ću na svom drugom blogu koji je meni služio za pokušaje stihoklepanja u kojem sam se pokazala kao jako loša pa ih tamo više nema. Tebi će taj prostor koristiti bolje i nije mi žao što sam obrisala pjesmuljke.

Komentare ću odobriti MojBlog prijateljima ako ti požele nešto reći.

Jer znaš što? Nakon objave tih fotki, u jednom momentu sam se lupila po čelu i pitala samu sebe: Pa čega se ti bojiš? Koga? To su tvoji ljudi, a ne nečiji tuđi!

Evo, dragi moji ljudi, ako želite biti i M-ini, potražite je na moreale.mojblog.hr.
:)

Za kraj ti želim reći da sam jako ponosna na tebe jer si probila led. Ja bih nastavila pisati i da nisi, ali to nije bit! Velik korak, hrabar! Znam, ti ga ne osjećaš tako jer je bio drhtav i nesiguran, a takve ne opisujemo kao velike i hrabre. Pa znaš, sigurna sam da je svaki čovjek čineći takav korak, zadrhtao. Druga je stvar što mi to ne vidimo!

Irma

PS Evo, dugi koment umjesto maila, jer smo se tako dogovorile. Igra asocijacija je tvoja - piši Meni i Sebi i Nama na isto mjesto! Hug

objavljeno sri, 12.03.2008 10:11 | autor: selma

:))

objavljeno sri, 12.03.2008 10:23 | autor: M_Madsen

i ti se volis k'o i ja voziti pustim zadarskim ulicama... cool !!! ;)

objavljeno sri, 12.03.2008 10:28 | autor: natuknica

U mladosti sam voljela život uspoređivati s dvorištem. Ima ogradu. Sve ono unutar ograde nam je poznato, ali što nas čeka kad otvorimo vrata? Možda je bolje ne dirati ih? Ali kada skupimo hrabrosti i otvorimo vrata, idemo korak po korak. Svaki naš korak širi to dvorište, čini ga većim. Istina je da postoje klaustrofobični i agorafobični ljudi. Jednostavno, nisu svi isti. Ali osjećaj neizvjesnosti svi poznaju. Upravo kao što si rekla: "Pa znaš, sigurna sam da je svaki čovjek čineći takav korak, zadrhtao. Druga je stvar što mi to ne vidimo!" Mene je upoznavanje nepoznatog veselilo, ja i inače pokazujem znakove klaustrofobičnosti, možda zato što sam više puta bila povrijeđena od poznatog nego od nepoznatog? Ali onaj uspjeh - pobijediti samog sebe - ne postoji veći, podmazati zahrđala vrata. Možda te onda taj osjećaj pobjede nad samim sobom tjera na dalje? :) :) :)

objavljeno sri, 12.03.2008 11:02 | autor: BesplatneGLUPOSTI

Čekaj malo...
Anlahica, pa Irma, pa Anlah Irmočkova, pa Hug...?!
Majke ti, pa koliko vas tu ima, i tko tu kome i što sve priča?!
Ček, ček, ček malo...
Nisam baš sve polovila...
Najte kaj zamerit, al'...
Morat ću ponovo! :))

objavljeno sri, 12.03.2008 11:05 | autor: anlah

Besplatne :) :) :)
Evo, da ti olakšam: Anlah i Irma - to je jedna osoba. AKo ti je lakše, ta s fotografije. Anlah Irmočkova - to je izmislio Kemotarapija.

Druga osoba je M - to je moja prijateljica. Njene komentare objavljujem na drugom blogu.

Hoe - a to... to je onaj koji je pomogao meni.

Selma :) :)

Sara, ajde, drago mi je da je cool :)

Madsen - po noći i buri, nema boljeg :)

objavljeno sri, 12.03.2008 11:09 | autor: anlah

Natuknice, metafora s dvorištem je jako zanimljiva! M-in problem bih definirala kao situaciju obrnutu od tvoje (u konačnici) - ona se boji u dvorište, kao da nije njeno. Jer ga ne doživljava dovoljno dobrim. Ni sama ne znam koliko korova unutra ima, ali da ga može počupati sama, ne može, a sebe kao da uvjerava da je se ne tiče, jer je ona ionako izvan ograde. A ne možeš biti izvan ograde. Izvan ograde znači biti izvan sebe. Istrčati izvan ograde ne znači da korov neće nastaviti rasti. Mislim da je to to, kad govorim o njoj.

Hvala tebi i Selmi jer ste joj napisale komentar :)

objavljeno sri, 12.03.2008 12:05 | autor: Anoniman (Neregistriran)

anas si dotakla ono o cemu sam ovaj tjedan razgovarala sa svojom P (a.k.a. Psihologica…eto, receno, napisano… i nije bilo strasno jer priznah sama sebi, koliko god to tesko i razocaravajuce bilo, da se iz ovoga ipak ne mogu iscupati sama).
pitala me zasto ne govorim, zasto ne dopustam sebi biti ljudsko bice…bice koje ne samo da ima osjecaje (kakvi god oni bili) vec dopusta da ti osjecaji poprime oblik i budu iskazani…. rekoh joj da poucena onim sto prozivjeh shvatih da tim cinom ne dobivam nista, a gubim puno. i ne samo ja vec svi oni koji mi nesto znace. pokazati da si sretan, tuzan, ocajan, bijesan….cemu? moze li itko to promjeniti? mogu li icije rijeci umanjiti, olaksati, izbrisati necije osjecaje? vec sam ti napisala sto mislim o rijecima….
da, navodno je lakse prosuti dusu ispred nekoga…. al ajmo dati primjer … moze li itko ili ista promjeniti cinjenicu da sam sada tuzna, zbunjena, sama jer osoba A (koju iscekujem dugo predugo) ne moze doci ni ovaj w-e? trebam li to izreci samo zato da ti/netko/bilotko ZNA/VIDI/CITA kako se osjecam? i sto sad s tim znanjem?
jedini smisao tog znanja je u tome da ti/netko/bilotko vidi da mogu biti ljudsko bice, da mogu biti tuzna…. i sto s tim?
znas koliko mrzim recenice “ne brini, proci ce” , « ne brini, sve ce biti OK »…. jer nisam idiot koji ne zna da je sutra novi dan i da apsolutno sve prolazi….. a ako vec sve prolazi, proci ce i taj osjecaj tuge, zbunjenosti, samoce pa cemu onda “zamarati” jos nekoga s tim? da, da, relativiziram, simplificiram, generaliziram i po ovoj logici nitko nikome ne bi trebao nista govoriti …ali znas sta…. jebe mi se za to sta ko kome govori i/ili zeli reci u ovom svijetu… zelis upoznati MENE… ovo je dio mene….

rekoh ti da pristajem i da ti vjerujem...a znas da kad na nesto pristanem, idem do kraja tako da mi nemoj zahvaljivati.... ja zahvaljujem tebi sto si tu i sto zelis biti tu.... i ne, ne pisem samo zato jer si se tome nadala i jer sam na to pristala.... pisem jer ti vjerujem ....
M.

objavljeno sri, 12.03.2008 12:34 | autor: Anoniman (Neregistriran)

jos nesto... malena, ne mora te hvatati jeza zbog onog sto sam ti poslala u mailu pred neki dan... znas da uvijek stisnem zube i idem dalje...i ovaj put idem dalje tako da se ne brines i ne moras brinuti ako ti je i na sekund prostrijelilo tom pametnom glavom da bih si mogla nesto uciniti....
kiss
M.

objavljeno sri, 12.03.2008 14:38 | autor: medeja7

i nakon svega...ja ću samo ponoviti "NEMA...shshsh jer tasko nikad neću znati!!!"...Kiss:)))

objavljeno sri, 12.03.2008 17:48 | autor: anlah

:) :) Zamuckujemo, ali uskoro će to veselo prijeći preko usta. Adios ayer! :)

Glede jeze... e, o tome ćemo pisati! Mnogo mi se sviđa tvoj način razmišljanja - skoro toliko da bih te opalila nogom u guzicu :)

Kiss

Medeja, pri-sluškivačice sa :) ***

objavljeno sri, 12.03.2008 22:01 | autor: Ithiriel

draga moja M. Ode ja vidit na moreale o čemu si se sad raspričala :) pusa, hoe se čini divnim....

objavljeno sri, 12.03.2008 22:04 | autor: Ithiriel

zbunila sam se, draga moja anlah, htjedoh reći... ah, tko će ga više znat.... umorna sam, odo spavat...

objavljeno čet, 13.03.2008 12:13 | autor: natuknica

Uzvraćam pozdrave. Uz kavu, sve ljepše izgleda. ;)

objavljeno čet, 13.03.2008 17:27 | autor: anlah

Ith, vidim dolje da si skužila :)
Hoe je divan, ponekad mi se čini da... a ono...
Natuknice, molim te, za mene jednu... treba mi danas. :) Ali u društvu!
Gle, gle ti mene - samu sam sebe začudila. Ne da mi se biti sama sada. A jesam.