objavljeno sri, 09.11.2005 20:57 | autor: Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)

Poznajem masu ljudi u braku koji se isto tako osjećaju, samo glume da nije tako i nadaju da će biti bolje. Međuljudski odnosi su zbilja zajebani. Meni je bolje biti usamljeni samac nego otuđen obiteljski čovjek. A ono s opranim tanjurom, pa u modernome svijetu svako bi trebao očistiti svoj dio.

objavljeno sri, 09.11.2005 21:06 | autor: UNwritten

e ako nije preosobno....u braku ste samo zbog djece?

objavljeno sri, 09.11.2005 21:09 | autor: usamljen

istina dragi moj posjetitelju;) u tom modernom svijetu gdje oboje rade, oboje zaradjuju, oboje dolaze predvecer doma s posla...da u tom modernom svijetu je tako...ali u mom "ne modernom svijetu" gdje supruga brine o kucanstvu a ja o zaradjivanju, zar i tamo vrijedi to pravilo?????

objavljeno sri, 09.11.2005 21:12 | autor: usamljen

UNwritten...nije preosobno pitanje....pa recimo da je tako, s moje strane...ali ako si i čitao pazljivo post, ima nesto i u onome "još jedna prilika" i to traje podosta vremena

objavljeno sri, 09.11.2005 21:29 | autor: Morky

Promatrajući sa strane, dolazim do zaključka da možda nisi usamljen. Naočigled te ne zanima rješenje bračnog problema, već samo način na koji bi opravdao svoje eventualne postupke. Stavljanje u ulogu žrtve, nebi li ti se društvo sažalilo i preuzelo tvoju odgovornost!

objavljeno sri, 09.11.2005 21:40 | autor: usamljen

Morky...ako s nekim zeliš razgovarati,druga strana to izbjegava,zeliš pristati na kompromise, obostrane, druga strana očekuje samo od tebe kompromise, ako pristaneš na kompromise samo sa svoje strane i tada nakon nekog vremena pojave se nova nezadovoljstva, tada nije problem samo u meni...jednu stvar priznajem i ne bjezim od toga...odgovornost je na obje strane...jedna zlica sama ne zvoni, potrebne su dvije...i ne, krivo si dozivio moj post,blog...ne zelim biti zrtva, ne trebam sazaljenje niti potrebu da netko preuzme moju odgovornost...to mi nije namjera...namjera mi je podijeliti svoja iskustva, cuti tudja, poslusati savjete jer nisam najpametniji...i ono najbitnije....izbaciti iz sebe nagomilano nezadovoljstvo

objavljeno sri, 09.11.2005 22:10 | autor: Ida (Neregistriran) (Neregistriran)

Da. Imaš pravo. Istina koja se teško može onda spojiti s onom tobožnjom istinom o sveprisutnom seksu u Hrvata. Mislim da su Hrvati prvi masturbatori na svijetu, dakako prilično hvalisavi i maštoviti. ;) Pozdrav!

objavljeno sri, 09.11.2005 22:19 | autor: Morky

Nisam sudila, niti mije bila namjera..samo se sjećam nekoliko postova ranije gdje pišeš da nemate o čemu razgovarati, na također moje pitanje jesi li to pokušao - ponovo, nije bilo odjeka.. Jedino čemu si dao osvrt je bila srodna duša i mišljenje društva..koje mene osobno ne zanima! Pa, želim da nađeš svoju sreću jer je svaki čovjek zaslužuje, zaista da!

objavljeno sri, 09.11.2005 22:56 | autor: Psiho2

Jeste li vas dvoje u nekim trenucima, u nekim ranijim vremenima bili srodne duše? Jeste li zbog toga počeli živjeti zajedno?

objavljeno sri, 09.11.2005 23:02 | autor: Ida (Neregistriran) (Neregistriran)

Svi smo mi srodne duše dok smo zaljubljeni i dok ne počnu svakodnevni problemi, od kojih se na žalost ne može bježati

objavljeno sri, 09.11.2005 23:16 | autor: usamljen

Ja bi to malo drugacije rekao....svi mi mislimo da smo srodne duše kad smo zaljubljeni....kada to prođe, shvacamo da nismo...mi smo se ozenili jako mladi, bili smo strasno zaljubljeni...kada bolje razmislim nasi razgovori su bili razgovori zaljubljenih....a onda su se počeli pojavljivati svakodnevni problemi...i nismo znali razgovarati...ni ona,ni ja..."odrasli smo", dosli u godine kada bi mogli kvalitetno razgovarati i sada je jaz izmedju nas prevelik...i uvjeren sam da nismo srodne duše...srodne duse bi taj jaz premostile, savladale... zato Ida, srodna dusa je tada kada su i problemi, srodna duša ne bjezi od problema, ona se suočava s njima....ne, nismo bili srodne duše, to sada znamo, prije nismo toga bili svjesni

objavljeno sri, 09.11.2005 23:21 | autor: Ida

Ništa ja ne govorim drugo. Pa u prvom komentaru sam ti napisala da je istina što zboriš :). Ako te tješi, niste usamljeni slučajevi. Svi mi dok smo mladi ne damo se krstit i mislimo kako smo strašno pametni, i što je najgore upravo takvi donosimo odluke s dalekosežnim poslijedicama. E radi tih poslijedica (da ih ne nabrajam) stoji ono ZATO s kraja tvog posta. :)

objavljeno čet, 10.11.2005 11:18 | autor: UNwritten

vdim ja prisvojio si moj naziv...psihijatri..he he

objavljeno čet, 10.11.2005 15:03 | autor: Dora

Pa sad...donekle si u pravu! Samo ću ti reći da sam ja osoba koja se ne boji riskirati,pa tako i neke stvari prekinuti.Bit će ti jasnije kad pročitaš poruku koju sam eto nadobudno poslala!Svaki zašto ima svoj zato,isto kao što svaka akcija ima svoju reakciju! Pozdrav!

objavljeno čet, 10.11.2005 22:05 | autor: Ida

...pitam se, da li i druga strana negdje piše usamljeni blog? Za sve je potrebno bar dvoje zar ne!?

objavljeno čet, 10.11.2005 22:32 | autor: Psiho2

Smijem li biti direktan? (Ne čekam odgovor i podrazumijevam ga) Ako muškarac i otac želi da se odnos poboljša, napravit će sve da se taj odnos poboljša i uspjet će. Ako traži neku srodnu dušu, tražit će je u nekoj drugoj osobi, nije sigurno da će je naći, ali s prvom osobom sigurno neće imati uspjeh u sređivanju odnosa. /Ja sam taj koji odlučujem o svojim odnosima i koliko ću uložiti u njih - benefits/costs ako se tako piše u engleskom jeziku odnos dobitaka i ulaganja/

objavljeno čet, 10.11.2005 22:33 | autor: Psiho2

I potpuno se slažem s Idom (22:05).

objavljeno pet, 11.11.2005 03:17 | autor: Morky

Da, bilo bi (bar od mene) u redu komentirati, tek kad bi postojala i "ta" kako kaže Ida druga strana...(Psiho2 - djelomično da, al ne bih se u potpunosti složila!)

objavljeno pet, 11.11.2005 08:55 | autor: usamljen

Ida, Psiho, Morky....u potpunosti ste u pravu...Ida!! Da vjerojatno i ona piše jedan takav blog, mozda ne na netu,ali u neki svoj dnevnik da....Psiho!! Rekao si napravit će sve...koliko daleko će ići da poboljša odnos...dali će pristati na to da u točno određeno vrijeme bude doma, jer ako nije događaju se ispadi ljubomore....dal će pristati na to da ga ona druga strana svakih pola sata zivka provjeravajući gdje je, a sve pod izgovorom "ma samo da te cujem"...da'l će pristati da kad ode s društvom (muskim) negdje van, također svako malo zivka...dal će pristat na to da mu druga strana prekopava po privatnim stvarima ....ako on na to mora pristati kako bi poboljšao odnos, gdje je njegovo dostojanstvo kao čovjeka, jedinke... Morky!!! Ja niti u jednom trenutku nisam rekao da ja ne snosim odgovornost...snosim je...i ja imam svojih mana kao i ona, kao i svi mi.... poanta je u tome dal' smo spremni na kompromise...obostrane, ne samo jedna strana....

objavljeno pet, 11.11.2005 10:52 | autor: razmaženo derište

Moja pragmatična ujna mi je rekla - nakon što zaljubljenost prestane brak i veza postaju stvar kompromisa. Koliko si voljan uložiti u svoj daljnji odnos s nekom osobom i koliko je ta druga osoba spremna tebi izaći u susret. Sve mi to zvuči nekako hladno i nadala sam se da je ona u svom razmišljanju usamljen slučaj. Kad tebe čitam do mozga mi dopire ono što odavno znam, a to je da je takvih nesretnih ljubavi i brakova previše. Možda sam ja beznadni romantik koji će cijeli život biti u potrazi za svojom srodnom dušom jer vjerujem da ta osoba postoji. Mislim da čovjek možda prilikom stupanja u brak izgovara najveću laž kada kaže da će neku osobu ljubiti i voljeti do kraja života, a ne zna što mu život s tom osobom nosi. Moj iskreni odgovor na to pitanje bio bi:"Ne znam!" S druge strane puno brakova uspjeva i funkcionira. Možda samo prividno? Ma ne želim u to vjerovati. Kada gledam svoje roditelje znam točno što NE ŽELIM, a što želim? Nadam se da ću jednoga dana otkriti i da će to biti moguće. Nisam sigurna koliko sam sa svojim komentarom pomogla. Možda sam samo željela da ne budeš toliko usamnjen. Ma ne znam ni sama.

objavljeno pet, 11.11.2005 12:13 | autor: selma

ni sa srodnom dušom nema bezuvjetne ljubavi.i sa srodnom dušom dolazi do situacija kad niste u stanju slušati jedno drugo nego samo sebe.ili čak ste u stanju slušati ali ne razumjeti.naravno,svatko zbog svojih frustracija.a jaz se širi.i tu negdje prestajete biti srodne duše,a postajete obični. još nisam pročitala,a gdje je ljubav?osjećaš li je ti,osjeća li je ona?jer ako se još uvijek krije tu negdje ispod svih nezadovoljstava,onda vrijedi svaki trud i svaka "još jedna prilika". nekako imam osjećaj da tražiš opravdanje za pronalazak neke nove srodne duše.a izgleda da i ona to tako doživljava. traži li je i ona.ili traži rješenje problema? nisam htjela biti gruba,niti nametati bilo što,ali kad si već tražio mišljenja razna... možda ti hrpa pitanja pomogne naći odgovor!

objavljeno sub, 12.11.2005 12:10 | autor: usamljen

Selma...nimalo nisi bila gruba, a niti nameces neka svoja misljenja...poanta ovog bloga je cuti razna gledista ovog problema, pa makar i stavove koje meni ne odgovaraju....ali iako me neke primjedbe i malko "pogadjaju":)) one su tu da o njima razmisljam, da ih pokušam uvaziti...kao recimo komentari Psiha i Ide:)))) pozdrav njima;).... zato, bilo kakvi komentari, razmišljanja su su dobrodošla.... Razmazeno deriste!!!!Ujna ti ima potpuno pravo;))) i koliko ste sposobni na kompromise toliko ce vasa ljubav rasti...ljubav a i cijenjenje one druge strane...ali ipak je lijepo razmišljati o tome da postoji srodna duša.... pozdrav svima

objavljeno pet, 18.11.2005 20:19 | autor: leda

Kakvo je stanje na frontu ? Nema Te pa.. Šta ima novoga ? Sve nam možeš reći !!

objavljeno sri, 23.11.2005 21:50 | autor: bonaca

na istoj valnoj dužini.... ja sinoć o tom napisah post...

objavljeno čet, 16.03.2006 00:47 | autor: Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)

trebas lovu dodi na obogatise.blog.hr

objavljeno pon, 12.06.2006 15:44 | autor: Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)

Bok1čuj, ja sam cca 2,5 mjeseca razvedena i upravo sam se tako osjećala u braku kao ti.3 god u braku, tj sve ukupno 10, 5 god zajedno.ajme, da sad ispadne da se ne možemo međusobno ni vidjeti ni čuti.pročitavši tvoje postove našla sam mnoge sličnosti kao i kod mene. sada se nekako osjećam ispunjenije i nekako kao da mi je "teret" pao s leđa??ne znam, voljela sam ga, ali me je to sve počelo "gušiti2 i postala sam po njemu osoba koja "puca" i na najmanju sitnicu...a najgore od svega, ja sam bila ta koja je brinula o kućanstvu i koja je privređivala.kaj veliš na to?