objavljeno uto, 01.12.2009 18:57 | autor: bbarbi

R.I.P.

objavljeno uto, 01.12.2009 19:12 | autor: medeja7

e, da... Milan dragi... danas sam gledala slike s Novigradskog... ma baš sam se dobro isplakala... ali, opet... sretna sam da sam bila dio života tog ljudine... ma svi smo... Pusa ti...:)))

objavljeno uto, 01.12.2009 19:40 | autor: KemoTerapija

Prednost virtualnog svijeta pred ovim privremenim zemaljskim je u tome što u našem blogerskom svijetu možemo uvijek komunicirati. Pa i kad nam stanovnik zemlje postane stanovnik u zemlji. Odlaskom Milana ništa se nije dogodilo, jer ga uvijek možemo naći, čak i na lijevim ili desnim klizaljkama. Jebi ga, baš je to lijepo!

objavljeno uto, 01.12.2009 22:06 | autor: Dora

... iako Kemo... nema više njegovog odgovora na vječne nedoumice i pitanja...

objavljeno sri, 02.12.2009 08:39 | autor: KemoTerapija

Zašto, mila, uvijek tražiš odgovore? Oni su doista nepotrebni ako znaš postaviti pitanje. Sve nastaje pitanjem. Jer svako pitanje nije ništa drugo do podstreka za odgovor. Možda ti ne vidiš Milanove odgovore na vječne teme, ali zašto bi ih bilo? Kao da je on znao odgovore? Kao da bilo tko zna odgovore? U tome i jest ljepota života. Jer,doista, smrt nije odgovor na bilo koje pitanje. Veliki Čuang Ce je davno/davno napisao: Sanjao sam noćas da sam leptir. Ujutro kad sam se sprobudio nisam znao tko sam. Jesam li čovjek koji je snjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek. A Ledermanova knjiga "Božja čestica" u podnaslovu nosi ovu misao: Ako je Svemir odgovor, što je pitanje! Zato je Milan u meni živ. On se samo preselio u nas i odatle djeluje. Kao što ćemo se, srećom, i mi preseliti natrag Milanu. I tako to teče. A kapi se rasipaju i ponovo sastaju u jednoj velikoj rijeci. Ne znam koja je to rijeka, ali je tražim... pitam se, pitam...

objavljeno sri, 02.12.2009 15:30 | autor: Dora

Tražiti odgovore je normalna ljudska pojava i potreba a sebe smatram neukalpuljenom, neetiketiranom i nepovodljivom današnjem društvu koje po svijetu hoda ne znajući ništa i ne želeći naučiti ništa! Drugačija sam i uvijek ću biti... sada više nego ikada to dolazi do izražaja... prije se još i nekako gledalo na ljude koji su drugačiji, imaju drugačije mišljenje i čine stvari protivno pravilima. Danas si zbog toga istog čudak, nenormalan... Milanu nikada nije bilo teško odgovoriti na bilo koje moje pitanje, dapaće sam se javljao kada bi osjetio da mi je potrebno... prema tome baš me dobro čitao! Kao što mi je jednom skomentirano na jedan post gdje sam se tako pitala nešto, pa citiram: "Pitaj se, jer ti se barem pitaš... drugi ne!"

objavljeno čet, 03.12.2009 05:01 | autor: KemoTerapija

Vidiš da je stvar u pitanjima. Kad si čovjek postavi jedno pitanje, sam daje mnoge odgovore, ako doista pita. Ako mu je doista stalo. Ako nije, onda traži odgovore. Tako dolazi do lijenosti duha. Zato ti je Milan tako i odgovorio. Uspenski kaže: "što da kažem ljudima: Gdje to sunce izlazi i gdje zalazi?" Jer sunce zaista ni ne izlazi, kao što ni ne zalazi.

objavljeno čet, 03.12.2009 13:26 | autor: Dora

Nije mi Milan tako odgovorio... Milan je uvijek odgovarao privatno! No, ne može se reći da kada netko traži odgovore duša mu je lijena... ne, ne... zapravo smatram da kada pitaš i kada tražiš odogovor nisu dvije različite stvari... bitno je KAKO ih pojedinac zatraži... i pitanje i odgovor! ;) Ali zapravo i nije bitno... u ovom crno/bijelom svijetu ja sam bijela s crnim točkicama...! ;) O tome u slijedećem postu.... hehe!

objavljeno čet, 03.12.2009 15:37 | autor: KemoTerapija

Ja sam žut, sa zelenim točkicama i krumpir salatom s bučinim uljem.

objavljeno čet, 03.12.2009 23:43 | autor: Dora

Ne volim bučino ulje ali volim bučnicu! Za to ubijam... ;)

objavljeno pet, 04.12.2009 08:06 | autor: natuknica

Malo mi je to...
Srela sam Milana na Medejinoj izložbi i bilo je krasno. Medeja nikada više neće imati istu takvu izložbu. Ali, ako Bog da, imati će neku drugu...
Imam jednu prijateljicu koja je jedno vrijeme radila s Milanom. O, kako je svijet mali! I ona mi je baš rekla da je on rijetko nudio odgovore, uglavnom je postavljao pitanja. Jer u puno slučajeva svaki čovjek ima svoje odgovore.
O, da, Milan je uvijek rado nudio pomoć. Milan je stvarno bio ljudina.
Nije li to nešto posebno lijepo imati sreće u životu naići na ljudinu?
Ne bi li čovjek zbog toga trebao biti sretan?
Ja znam da ništa neće moći izbrisati moje sjećanje na njegove nasmijane oči. U vrijeme kada je već bio bolestan i bio zahvalan za svaki trenutak bez boli. I nije mi padalo na pamet tada tugovati nad njegovom boli, bilo mi je draže radovati se svakoj njegovoj radosti.

Ne znam kako to nježno formulirati, ali nije li to malo kontradiktorno - reći kako ti nisi kao ostatak svijeta koji ništa ne želi znati i istovremeno željeti da nešto bude opet isto? Nije li to osnovna značajka onih koji ne žele ništa naučiti, da ne žele niti da se išta mijenja?

Milan nije izbjegavao upoznavanje novih ljudi. O, da, i on se rado sjećao tog klizačkog pothvata, ali nije živio samo u uspomenama. Stvarao je nove uspomene. Možda za sebe, ali istovremeno i za svakog od nas. I svi mi mislimo isto kao ti: Milan je bio ljudina! A mi smo sretnici koji smo u životu naišli na njega. I kako mu najbolje možemo odati počast? Da nastojimo i mi što više biti ljudine. :)

objavljeno pet, 04.12.2009 11:39 | autor: Dora

"Ne znam kako to nježno formulirati, ali nije li to malo kontradiktorno - reći kako ti nisi kao ostatak svijeta koji ništa ne želi znati i istovremeno željeti da nešto bude opet isto? Nije li to osnovna značajka onih koji ne žele ništa naučiti, da ne žele niti da se išta mijenja?"

Pa nije isto... ako netko ne želi ništa znati i naučiti onda NE pita, a ja sam fala bogu uvijek sve pitala... i još uvijek pitam! Malo si me krivo čitala natuknice... ;)

objavljeno ned, 06.12.2009 16:59 | autor: makebejka

Kad sam počela pisati blog, Milan Šop je bio jedna od prvih osoba koja je izrazila dobrodošlicu. Kada bi pisala o problemima uvijek bi ponudio pomoć i mislim da jako ljudima nedostaje jer je ostavio trag u mnogim životima, pa makar i virtualan trag, a živjet će u srcima onih koji ga se sjećaju (što njegove podrške, što dvije iste klizaljke)

objavljeno ned, 06.12.2009 21:45 | autor: natuknica

OK :)