objavljeno pet, 14.12.2007 07:19 | autor: medusaa
meni se sviđa marija, ali ja sam i sama mazohista pa se moj glas vjerovatno ne računa.
i greška je velika što nakon izgovorenih riječi, učinjenih djela osjećamo krivicu, ne vrijedi.napravili smo to i živimo s tim, ali nemojmo više praviti takve greške.
veliki pozdrav natuknici
objavljeno pet, 14.12.2007 09:56 | autor: neko zaljubljen
mislim da je i tebi marija,ja nisam mazohista a ni sadista,ali mislim da je normalno da priznas gresku i da se kajes...pozdrav
objavljeno pet, 14.12.2007 10:37 | autor: medeja7
...hm...imala sam i ja "dvije" prijateljice...i mislim da je odgovor uvijek negdje između...ja jesam za oprost...ali zaborav je tako dug...i duži...Hvala na Sunfloweru...hehehe...i uspjela sam copy-paste...Kiss.)))
objavljeno pet, 14.12.2007 10:41 | autor: Covet
Oprostiti i priznati da si pogriješio trebalo bi biti lako ako želiš mir /mir je važan :-)/ ... ali zaboraviti, to je već malo teže.
objavljeno pet, 14.12.2007 11:43 | autor: lana20
Stari Rimljani su rekli ERRARE HUMANUM EST (Ljudski je griješiti).. svatko u životu griješi (svjesno ili nesvjesno).. Treba imati hrabrosti priznati pogrešku i to je za svaku pohvalu, pogotovo ako je osobi iskreno žao.. Ja bih toj osobi oprostila (iako je više ne bih gledala istim očima), ali bih priznanje i ispriku jako cijenila.. kiss :-))
objavljeno pet, 14.12.2007 12:04 | autor: dijeteljubavi
U svakom slučaju oprost najviše liječi nas same... I jako cijenim ljude koji znaju praštati. Tako da mi se više sviđa djevojka koja je to znala :) P.S. što se tiče komentara na mom blogu, sve je to istina što si rekla, ali danas nam se pod tim nazovi "kul stvarima" nudi najveća gamad... a većina ljudi to ne želi vidjeti... nažalost. Anyway... thnx na posjeti :D
objavljeno pet, 14.12.2007 13:05 | autor: nevina_suza
kod mene je veći plus dobila Marija,a mislim da je i kod tebe..svi činimo pogreške..ali malo ih je koji se kaju i koji priznaju svoje pogreške..zato veliki plus Mariji..:) pozz
objavljeno pet, 14.12.2007 14:42 | autor: mutti
ma griješiti je ljudski, mada je još ljudskije skupiti snagu i reći: nisam bio/la u pravu!
a to je umijeće koje se uči ;-)))
objavljeno pet, 14.12.2007 15:16 | autor: true serendipity
go, marija!!! pa samo je čovjek ;))) kissss
objavljeno pet, 14.12.2007 16:32 | autor: frka
i što je marija zatim napravila?
objavljeno pet, 14.12.2007 17:17 | autor: LajavaTeta
a obje su napravile svoj dio gluposti :)
objavljeno pet, 14.12.2007 17:36 | autor: Tonkica Palonkica
definitivno stojim na Marijinoj strani jer vidim da joj je iskreno žao. isto tako ne sudim martu jer mora da ju je to nešto jako pogodilo, a sve ovisi koliko je to osobi u životu bilo važno. no najgore od svega je među prijateljima birati strane... :) to nikad dobro ne ispadne.
objavljeno pet, 14.12.2007 17:41 | autor: selma
:)
objavljeno pet, 14.12.2007 18:22 | autor: Ithiriel
onaj tko priznaje da je čovjek čineći greške, uvijek ima plus u mojoj knjižici :)
objavljeno pet, 14.12.2007 20:05 | autor: tricia
hmmm....šta da ti kažem...zapravo oba tipa tvojih frendica mi se sviđaju.....ova što griješi malo više.....ova što je priznala da je napravila nešto krivo....to je stvarno u redu...jer većini je to ispod časti....a ova što ne griješi....tko zna jel bi ona postupila isto kad bi jednog dana pogriješila....svi smo mi ipak samo ljudi...pozzz
objavljeno pet, 14.12.2007 20:24 | autor: ana_linz
zar ne volimo nase najdraze bas zbog njihovih mana? ako bi svi ljudi bili savrseni svi bi mi bili isti. a mane samo pokazuju da nismo svi isti, da smo razliciti. i da nema druge osobe koja je potpuno ista kao ja ili ti ili netko drugi ;)
objavljeno pet, 14.12.2007 20:34 | autor: ana12
hmmm...jako dobra pitanja...kod mene nema pluseva i minusa...bilo bi mi jako drago što je ta osoba priznala da je učinila nešto loše...to cijenim kod svake osobe... sad možda meni ta osoba nebi bila draga kao i prije...ovisno o tome što je učinila..ali definitivno bi mi bilo dragošto je rekla istinu...jer neki više vole predbacivati jednim drugima jer ne žele priznati svoje postupke...kao što rekoh kod osobe najviše cijenim iskrenost...PRIJATELJSTVO JE DRAGOCJENO!kiss!:-))
objavljeno pet, 14.12.2007 21:35 | autor: Angy
Bok!I sama sam slicnu situaciju prosla naime izmedju mene i moje najbolje prijateljce uvukla se klinka mladja 5 godina od nas i svojom podloscu iprljavom igrom nas razdvojila,bila sam dugo beskrajno tuzna jer bile smo kao sestre 6 godina i da jedna spletkaroska moze sve srusit nisam mogla vjerovati danad kad vidim svoju bivsu prijateljicu samo je pozdravim sa bok i to je to,je sam joj objesnila u pismu sve no ona je odabrala drugu stranu,danas njih dvije jedva da se vide no onu bol tesko je zaboraviti jer da mi nije mogla vjerovati a znala me kao svoju dusu to mi nije pojmljivo.nema veze je sam joj iskreno rekla da mi je zao sto je tako ispalo ali ona se nije niti ispricala za bol koju mi je nanjela pa stoga mislim da mi ipak nije bila prijateljica kakvom sam je smatrala....zalosno no kad tad ce shvatiti ako vec i nije da je onaj tko je uz nju bio stalno izgubila a kog je tad odabrala danas joj je okrenula ledja i ima novi zivot.....Stoga ako vec pogrjesimo i to znamo onda trebali bi popraviti stvari ako se mogu jer zasigurno ima ljudi koji znaju prastati i koji ce oprostiti nekome s kim su bili bliski....bog nas uci da i najgorem neprijatelju oprostimo onda ne bi trebalo biti tesko niti oprostiti nekoga kog jako dobro poznama...jer kad tad dobro ce se dobrim vratiti....
objavljeno pet, 14.12.2007 22:55 | autor: provincijalka_86
"Samo je vetar sretan,
vrti se ko baletan
u svojoj sivoj pelerini.
Dok moje misli traže
kako se ono, po naški, kaže
ta teška strana reč 'izvini' "...
Sama sam svjedok koliko je teško priznati svoje grške, koliko je teško reči tu "stranu reč". Upravo zato, "skidam kapu" svima onima koji za to smognu hrabrosti i snage! Pozdrav!
objavljeno pet, 14.12.2007 23:36 | autor: je taime
Definitivno je marija,po mome mišljenju dobila veliki plus kod tebe...jer bi dobila i kod mene....
A sada gledaj ovaj primjer..pa reci tko je sada u pravu:
Bile smo najbolje prijateljice dvije pune god.,odjednom poruke mome dečku kako sam drolja,fufa da ga varam na svakom čošku..Dobro je pa ima vjere i povjerenja u mene,pa je to zanemario..Zatim škola krene...svi ti se počnu smijati,svi te krenu izbjegavati...A neznaš zašto niti ti tko želi reći..Odjednom priče i dvje kolegice koje putuju s nama iz razreda...isto kao i o meni....Nas tri poludimo,više to nismo mogle slušati,dočekamo ju,ali onako bjesne i ne razmišljajuči o posljedicama,našamaramo ju..Jer pokušale smo prije toga s njom lijepo,obewća da više neće,a onda još gore.....Jedino ti par šamara bilo nam je riješenje...
Ona nas prijavi na policiju,dans smo bile i na sudu,ona se nije odazvala niti njezin otac,što ispada da se boje istine...
Kada smo bile na razgovoru kod voditeljice smjene na našoj školi,priznala je da je sve to govorila samo da bi privukla pozornost na sebe,pomirile smo se,pod navodnike veeeelike....a onda nas je odvukla na sud....
Da li je moguće oprostiti joj emocionalnu bol i gubitak samopouzdanja..jer svi znamo da to traje duže od osječaja poniženosti zbog par šamara...zar ne?
objavljeno sub, 15.12.2007 01:04 | autor: helaylh
Ja sam nedavno bila u situaciji da sam bila marija.napravila sam nešto što je moju prijateljicu povridilo.ispričala sam se jer mi je stvarno bilo ža.ona se držala kao da je sve ok.baš je briga.ja se nisam javljala jer sam da se ljuti i da kad se ohladi da će se javiti,ali neee.......nakon mj.dana mi je došla da što se ne javljam??ja gledam ko je ode lud,i tako na kraju ispalo da se ja nisam tila javiti,blablabla...a ona je meni oprostila.da,na način da me otkantala iako se znamo 10 god,ali nema veze,razumim ja da je bila ljuta i sve to,ali zaboraviti na prijateljstvo od 10 god i zaminiti me nekim koga znaš 3 mj.mislilm da i to nije u redu..ja sam svoju pogrešku priznala,ona mi je "oprostila".nema veze.mislim da je uvik bolje oprostiti.ma radi samog sebe!a vrime liječi rane...to sigurno..laka ti noć!
objavljeno sub, 15.12.2007 09:45 | autor: zenzena
Marija je moj tip čovjeka. Svaka čast!