objavljeno sri, 14.01.2009 23:14 | autor: ura
vrlo uspješan pokušaj priačanja priče. samo nastavi i daj nam još :)))
objavljeno sri, 14.01.2009 23:24 | autor: milansop
U drugom pokušaju iste priče ja bih malo proširio dio kako su zdjele postale sretne iz nekih, meni još nepoznatih, razloga.
objavljeno sri, 14.01.2009 23:36 | autor: natuknica
Pa jedna zato što je konačno ušla u akciju, a druga zato što je konačno dobila odmora. Osim toga, jedna je shvatila da nije ni lako stalno biti u akciji, a druga da nije ugodno biti ostavljen po strani. Kužiš, svaki dan su se pitale koja će biti korištena, ali nije svaki dan bio isti odgovor. ;)
objavljeno sri, 14.01.2009 23:43 | autor: tonkica palonkica
tako i mi doma čuvamo jedan veliki plavičasti servis u vitrini i nedajblože da njegovu zdjelu koristimo za juhu, na primjer. znam da je to vrijedno, i s realnog i sentimentalnog aspekta, ali čemu sve ako stoji samo za izložbu?
no ajde, to mi je još razumljivo. ne znam samo zašto već 20 godina valljda stotinu kuhinjskih krpa čeka bolje dane?! :)) a ono, kužiš, nije da su unikat...
objavljeno sri, 14.01.2009 23:48 | autor: dewon
definitivno mislim da znam o čemu govoriš :D.
valjda! :D
objavljeno čet, 15.01.2009 01:09 | autor: shiza
kod mene ista stvar, samo sa čašama. :)
ali dobro, nije da nam se inače pije voda iz visokih čaša za šampanjac. ^^
ono što htjedoh reći jest da mi se sviđa priča. ;)
objavljeno čet, 15.01.2009 04:51 | autor: milansop
@natuknica: Kužim. I to što mi je odgovoreno ja bih stavio u tekst, u drugom pokušaju, jer priča završava zapravo, onako kako je obitelj živjela i nasljednice one prve dvije, a njih nismo čuli da su rekle da su obje zadovoljne i da su to međusobno podijelile. Mislio sam da su one glavne junakinje priče, a obitelj je, usput, nešto naučila. Ostavljam, jasno, autoricu slobodu, a uzeo sam slobodu jer u zagradi piše da je prvi pokušaj. Kad se zbirka priča bude tiskala, radovat će me ako bude dorađena ova. Balzac roman Paysans (Seljaci) nije dovršio dvadeset godina, dovršila ga je njegova žena, a on je, za života, i naslov mijenjao nekoliko puta, iako je prvi dio romana bio objavljen, u nastavcima, u jednom literarnom časopisu. Neki autori, opet, kad napišu nešto više ni ne gledaju u tekst. Ja sam više naklonjen ovima koji žive sa svojim knjigama, kao što je bio i Marcel Proust.
I još moram dodati. Balzac se dopisivao sa svojim čitateljicama.
I neću sada više dodavati još neke rečenice.
objavljeno čet, 15.01.2009 08:08 | autor: uzorita
Prekrasna priča, slažem se sa Milanom, nazire se zbirka na godinu, možda postanu lektira. Ako je ovo prva, preostale priče biti će super jer nadalje je samo nadogradnja, razvijamo vještinu pisanja poput svih ostalih postepeno, no tu je u svima nama.
"Sigurno im se gadim pa me zato ne koriste." - Nekako mi izraz ´gadim´ ne ide uz ostatak teksta, preoštar je, ne uklapa se, no to je samo moja mala sugestija.
Balzacov dodir u kontaktu sa čitateljima je također izražen kod tebe, zanimljiv je Milanov komentar...
I moja baka odlučila je nešto poput te obitelji nakon x godina, rekla je da ne želi držati servise za ukras, tu su da nam koriste, uljepšaju dan, možda su joj tanjuri prišapnuli. I ja pokušavam zato koristiti sve.
Pozdrav zameten snijegom
objavljeno čet, 15.01.2009 09:20 | autor: Gospar
Meni ovo uopče nije nikakav pokušaj, nego divna priča... i što je najinteresantnije, onakva kakvu svatko od nas ima :) Bravo jer tema je narafski izvrsna kao i uvijek :)
objavljeno čet, 15.01.2009 10:26 | autor: Anamil (Neregistriran)
Lijepo ispričana priča koja me podsjetila na jedn mail koji sam dobila prije puno godina. A on govori upravo o tome da sve stvari treba uživati dok si još živ. Jer što će ti stvari koje stoje u ormaru da samo možeš reći: ja imam. To je kao da nećeš raditi jer imaš znanje, ali ga nećeš trošiti. Ili zamisli da ne želiš nikome dati svoju ljubav, ni bračnom drugu, ni djetetu, ni roditeljima, jer ako je budeš koristila, onda će se ona istrošiti ????
Jesam li ti rekla da imaš puno smisla za pisanje?
objavljeno čet, 15.01.2009 13:17 | autor: medeja7
čekaj idem vidjeti u ormar da li neka zdjela žudi da bude upotrebljena... Ne, nema ništa u ovom mom domu što se ne koristi... ima jedino mnogo stvari koje baš i nisu od koristi... hehe... ali priča je odlična.:)))
objavljeno čet, 15.01.2009 14:34 | autor: putuzatvorenisvijet
sviđa mi se priča..
prije nekog vremena ugledala sam predivnu, preskupu zdjelu
i nisam je kupila jer bi joj sudbina bila da čeka sreću..
ova priča potiče nas na razmišljanje jer tu je riječ o nečemu važnijem od zdjela samih.....darovi?
:)
objavljeno čet, 15.01.2009 15:49 | autor: frka
e to mi je drago! ideja odlična, pouka i tema vječne i lijepe, onako starinski privlačne, sad se još samo opusti, opusti rečenice, ne moraju imati propisanu formu
ti pišeš, imaš pravo igrati se!
btw. ja SVE koristim, ono što ne koristim trebala sam lani baciti
moja mi je pok. baka poklonila servis za 12 osoba, češki porculan, kojeg je dobila od svoje mame, a ova kao vjenčani poklon...dakle priča počinje početkom prošlog stoljeća (baka je rođena 1920-te, prabaka krajem 19 stoljeća); koristim ga za blagdane i obiteljska okupljanja, koristim ga i volim ga..trenutno mu nedostaje 4 duboka i jedan plitki, a zdjeli za juhu je nanovo priljepljen onaj vršak za koji se poklopac hvata...i to baš daje poseban ugođaj
objavljeno čet, 15.01.2009 16:33 | autor: selma
:))
objavljeno čet, 15.01.2009 20:38 | autor: makebejka
Super mi je priča, ali ja bi ju nazvala priča o sretno razbijenim zdjelama :)
šalim se naravno
podsjetilo me to na jedan mail koji sam dobila...
kao kako je neka žena kupila lijepi donji veš, i onda ju je suprug pitao a zašto to nikad ne nosi, a ona je rekla da ga čuva za posebne prilike, i onda ju je pregazio auto, ili vlak, ugl. nekako je jako stradala i umrla, a on je došao doma i gledao u taj veš i mislio kako poslije nikad nije došlo i da ga je bezveze čuvala...
sad sam ja to glupo ispričala, ali bit je u tome da treba uživati u životu i iskoristiti ono što imamo dok imamo i dok možemo :)
objavljeno pet, 16.01.2009 13:59 | autor: natuknica
Oho. Morala sam se pitati zašto oni (neki) mene tako ozbiljno shvaćaju? To što sam pokušala napisati priču, ne znači da sam pisac. Ali dobro, to što nisam pisac, ne znači da se ne moram truditi učiniti nešto boljim. To je zaključak.
I zato Milane, obećajem, ako ikada dođem u situaciju da tiskam, osim što ću očekivati par tvojih riječi na promociji, doraditi ću priču. :)
Jednom sam napisala da bim voljela pisati basne. I nekako sam uvjerena, da je Robijan ovdje, već bi se pitao je li personificiranje zdjela isto basna? Ili on to već zna. Ali ja ne znam. Jesu li basne samo sa životinjama ili može biti i nešto drugo? ;) Uglavnom, Ezopove basne mi je pričala moja nona imenjakinja, što zapravo znači prabaka, i ujedno mi je objašnjavala što se njima htjelo reći, ali ja nisam nikada imala osjećaj da je objašnjenje isto dio priče. Mislila sam više da je to neka tajna koju mi je ona otkrivala. I bila sam dosta šokirana kad sam vidjela tiskane basne zajedno s objašnjenjima. Ja sam inače sklona izbjegavati objašnjenja jer imam osjećaj da na taj način dajem sugovorniku do znanja da mislim da me nije shvatio, nekako kao da ga ponižavam. Onda opet, uvidjela sam da neobjašnjavanje može dovesti do zabune pa sam se vježbala u što jasnijem izražavanju, u normalnom životu i odnosima s ljudima. Ali ovo je priča. Opisuje život. A u pravom životu svaka situacija ima više od jedne pouke pa sam mislila da bih mogla isticanjem jedne onemogućiti druge pouke iz života. I mislim si, možda netko vidi i nešto što ja ne vidim? Ali vidim da nitko još (osim možda Milana) nije spomenuo ono što mi se činilo glavnom idejom i zato, Milane, fakat imaš pravo, nije napravljeno kako treba. Samo mi laska to što misliš da bim mogla napraviti kako treba.
Uglavnom, ono o čemu sam stvarno htjela pričati sa zdjelama je ono što ja još zovem i sindrom frčkaste i ravne kose. Onaj tko ima frčkastu, htio bi imati ravnu i obrnuto. Odnosno uvijek nam se čini da je bolje nešto što ima netko drugi i skloni smo ne primijetiti patnje kroz koje prolazi netko drugi nego samo ono što nam se sviđa. Kada bismo imali ono što nemamo, a želimo imati, možda nam uopće ne bi bilo lijepo? Ali da, to se očito ne vidi dovoljno iz priče. Zdjele su se morale razbiti, jer i život jednom mora završiti (fora mi je ovo - o sretno razbijenim zdjelama!), a obitelj je morala postati razborita jer ja volim happy end. :)
I zato, baš vam hvala svima na komentarima. :)
objavljeno pet, 16.01.2009 15:19 | autor: frka
ma nemoj!? sad bi ti nama određivala što je u priči glavna ideja?!
ma možete me ubit ali sam potpuno sigurna da objašnjenje ne smije biti dio priče, niti ijedne rečenice, to pričama i daje širinu, ljepotu i mogućnost da ima široko čitateljstvo koje će, svak za se, izvući ono što mu najprimamljivije miriše
naravno, da bi fabula bila razumljiva bez suvišnog objašnjavanja, treba biti dobar pripovijedač (ide li ovdje ije ili je?)
evo, ja sam sigurna da bi iz tvoje priče ponešto izbacila a da praktički ništa ne bih dodala
možete vi reć, a ko si ti da se praviš pametna?!
a ja ću reć: JA SAM ČITATELJ I PRIČA JE ZA MENE!
osim toga, čitala frkica malo o pravilima "pričanja"
jedno od njih je (otprilike):
"ne d'o bog da objašnjavate, prvo ste dosadni, a drugo smatrate čitatelja za budalu"
a pusti milana, on je previše toga pročitao da bi mu mi bili dobri ;)
objavljeno pet, 16.01.2009 15:24 | autor: frka
to se ne odnosi na objašnjavanje lukovog tipa:
"...Iz kontejnera se čulo mjaukanje. Odmah sam pomislio na mačke."
što to nije genijalno? :D :D :D
objavljeno pet, 16.01.2009 15:26 | autor: frka
a ne nije mačka, to je veš mašina uključila centrifugu :D
objavljeno pet, 16.01.2009 17:10 | autor: nomen_nescio
vrlo lijepa priča... i tako, zdjelice nam ispričaše priču života :)
Veliki pozdrav!
objavljeno pet, 16.01.2009 21:58 | autor: natuknica
Joj, Frka, zlato mamino. Pa normalno. Ne smije objašnjavanje biti tako da izgleda kao objašnjavanje. Ali to ne znači da ga se ne može ubaciti tako da tako ne izgleda. :D Mislim, sve u svemu, kao što rekoh, meni je lijepo to da vi mislite da JA to mogu. To doduše ne znači da ste i u pravu. ;) :p To jest, još uvijek ne znam jesam li dobar pripovijedač (mislim da ide ije). Vidjet ćemo već. Jednog dana ili nešto kasnije. :D
objavljeno sub, 17.01.2009 16:02 | autor: Gubichka
ne znam jesam više uživala u priči ili u frkinim komentarima :)) sve se lijepo poklopilo :))
objavljeno sub, 17.01.2009 23:25 | autor: Viktorija2
Priča me malo podsjeća na neke Andersenove. Andersenove bajke veoma volim.
Inače te dvije zdjele mogle bi se usporediti i sa ženama. Neke su stvorene da ih se gleda i da budu lijepe a neke moraju uvijek samo delat i izlagat se svim mogućim opasnostima da bi opravdale svoje postojanje, Samo kod žena se ova lijepa nerado mijenja sa ovom korisnom.
objavljeno ned, 18.01.2009 13:10 | autor: natuknica
Hvala, Viktorija, nadala sam se većem broju takvih komentara. :)
objavljeno sri, 21.01.2009 02:59 | autor: photofairy
ja divna je prica, podsjetila me je na razgovor izmedju moje mame i mene, samo sto je u pitanju bio srebrni escajg, ali poslije njega su i kristalne case i zdjele postale sretne i u nasoj kuci :)) divna prica!!
objavljeno sri, 21.01.2009 03:29 | autor: mladi luk
Pohvale za priču. Pohvale za iskorak! Volio bih da češće pišeš priče u budućnosti. Da li smijem reći da je ovaj post kao kad gledaš skijaša-skakače koji skaču više-manje jednako daleko i onda dođe jedan koji skoči dalje od njih? Mislim na postove i skijaše-skakače na tvom blogu. Još jednom pohvaljujem.
objavljeno sri, 21.01.2009 03:30 | autor: mladi luk
I Selmu si nasmijala, dobila si dvostruki osmijeh :). A poznato je da do dvostrukog samo ja dopirem jer Selma voli moj stil, bit ću neskroman pa ću to reći :). Sad i ti :).
Zato evo tebi i Selmi smajli - :)).
objavljeno sri, 21.01.2009 09:43 | autor: frka
luče, ne rasipaj energiju zaludu
Frka je od Selme dobila PAZI:
;D
A DI SI SAD?!
nati, kad ti je luk dao potporu-uvalio ti je odgovornost da i dalje pišeš
vjerujem da si ti, takva trezvena i sabrana, toga svjesna
dakle, čekam
čak si i mene povukla (ti i makebejka) da uskrsnem Sofiju
a Deumina je bila brza ko vjetar, brisala sam novi nastavak čim sam ga objavila, ne mogu vjerovat da ga je uspjela ulovit
objavljeno sri, 21.01.2009 09:57 | autor: natuknica
Ova današnja omladina...
;)
objavljeno pon, 26.01.2009 00:28 | autor: ona (Neregistriran)
Bok Natuknice :-). Tvoja priča je u meni probudila drukčije asocijacije (volim priče koje bude maštu i ponovo prizivaju u sjećanje neke duboko pohranjene slike, misli, osjećaje...).
Sjetila sam se 'bebe' koja je sjedila na bračnom krevetu mojih roditelja. Istih smo godina, vjerujem da ćeš se sjetiti tih lutaka lijepih frizura, s haljinicama 'na volačiće'. Imala ju je gotovo svaka kuća. Istina, ja nisam rasla u gradu pa ne znam jesu li to imale i gradske obitelji ili samo mi u prigradskim naseljima... Uglavnom, tu lutku se moglo gledati, ali ne i dirati (otud sličnost s porculanskom zdjelom). Ne mogu se sjetiti koliko sam bila tužna zbog toga (spadam u one koji bolje pamte lijepe stvari), više mi dođe da žalim tu lutku. Beskorisno postojanje. Sjediš i smiješiš se, sva napirlitana. I tako iz dana u dan. Pitala sam se više puta, u raznim fazama svog odrastanja i razrijevanja, kako mama nije shvatila da je postojanje te lutke moglo imati veći smisao - razveseliti dijete koje bi je uzelo u ruke, raščepušalo joj kosu (vjerojatno bih joj splela pletenice ili kikice), obuklo joj neku drugu odjeću ... No, možda postoji i druga strana priče. Možda to suzdržavanje u dječjoj dobi pomaže da se razvije neovisnost o posjedovanju pa se u odrasloj dobi ne mora sve imati da bi se osjetilo zadovoljstvo... eto, kud sve mogu odvesti asocijacije... a samo sam htjela malo 'mahnuti' Natuknici ... da pogađa tko piše... :-)
objavljeno pon, 26.01.2009 12:53 | autor: natuknica
Oh, Ona, itekako me zanima tko piše! Netko koga znam, a rasla je u prigradskom naselju?
Problem je u tome da sam i ja bila dobila takvu lutku kad sam bila mala, ali nisam stigla razmišljati o tome što bih sve s njom mogla raditi (istina, svoja prva frizerska iskustva stjecala sam na lutkama i kosi svoje susjede, i dan danas se čudim kako su moji odrasli bili blagi prema meni u kažnjavanju zbog toga). Moja mama je imala jednu pacijenticu za koju je mislila da bi joj ta lutka bila puno korisnija da je ima. Istina, pitala me za dopuštenje, ali je to tako sročila da ja nisam baš mogla odbiti. Možda je ta situacija doista pomogla da ja postanem nevezana za materijalne stvari, a možda sam je bezbolno prebrodila baš zato što mi narav nije vezana za materijalne stvari. Tko bi znao? Mislim doista da nema smisla imati ono što se ne koristi. :)
A možda ćeš mi i dati još poneki hint u otkrivanju identiteta? Recimo da sumnjam na nešto više od godinu dana ugodnog druženja?
objavljeno uto, 27.01.2009 11:13 | autor: Dezire33
Draga Natuknice...
Svaka čast!!!
"Moderne" priče sve više odišu bezidejnošću...
Priča, radi priče!
Uspješno pisanje čini sadržaj... Poruka...
I,.. Pouka...
Ćao!
objavljeno pet, 30.01.2009 20:47 | autor: ona (Neregistriran)
Draga Natuknice, neki ljudi se ne moraju vidjeti danima, godinama... a opet kad se sretnu čini se kao da su jučer bili zajedno. Ne znam koliko ti takvih ljudi poznaješ al' ja znam tebe i još samo pokoju takvu osobu :-). Ne bi bilo fer prema ostalima da puno produljimo ovu 'igru prepoznavanja' iako mi izgleda silno zabavna pa ti evo još jedan hint... Čitam ove tvoje riječi i mislim se kako je to drukčije je nego kad sam u sandučiću (pravom, poštanskom - tako je to nekad bilo) pronalazila pismo od drage osobe. Položila bih ga na stol dok se ne urade nužne stvari (zakuha tjestenina, napravi salata, presvuče dijete...) i onda bih skuhala kavu. Sjela bih na kauč, provjeravajući je li sve u takvom stanju koje će mi omogućiti desetak minuta mira i spokoja, otpila bih gutljaj kave... i onda bih otvorila pismo.
Slijedom rečenica misli putuju, mašta neke druge prostore stvara. Mislim da mail ne može imati tu posebnu dimenziju koja se naslućuje dok se gleda trag pera na papiru. Malo mi je žao što su ta vremena iza nas. Al' sam zato sada tu na tvom blogu, bar nakratko :-).
objavljeno pet, 30.01.2009 23:38 | autor: natuknica
Aaaaaaaaaaaaaaaa, prasice jedna! (dobar ti je nick, keep it) Šta si stvarno imala takvu lutku? Nikad nismo o tome pričale... Ma doći ću ti, doći ću ti uskoro... Čovječe, možda i ti pokreneš blog? Hmmmmmmmmm.
((((((((((((((((:-*)))))))))))))))))))))) (čitaj: pusa i zagrljaj)