objavljeno pon, 29.05.2006 14:26 | autor: oz

Inspiracija je izmišljotina za polupijane umjetnike koji se boje svoje stvaralačke slabosti i nezainteresiranosti za životom… ljudi se predaju i izgovor traže u inspiraciji. Kada čujem riječ inspiracija mašim se pištolja!

objavljeno pon, 29.05.2006 14:51 | autor: Herostrat (Neregistriran) (Neregistriran)

Teza o inspiraciji je ionako teza lošeg pisca Ede Popovića pa se na istu i ne treba osvratati. Živjela inspiracija i kad je nema....

objavljeno pon, 29.05.2006 14:53 | autor: maxturbator (Neregistriran) (Neregistriran)

inspiracija ne postoji vjerojatno za one kojima je zanimanje pisac.

objavljeno pon, 29.05.2006 15:39 | autor: xvii

ja nisan pisac, a ni slikar, vengo inđinjer. jeman u jedan blok popis (poveći) o čemu sve oću pisat, odnosno šta oću crtat/slikat. za jedno tri godine unaprid. znaš čega mi fali? vrimena, e... da barenko dan dura 24 ure više. ovako, kad moran učinit sav inđinjerski posal, pa još i direturski (pun kartušine), dobro da išta dodatno stignen učinit. oni ča nima inspiracije je zapravo sam sebi problem. kako je u mene ima, e... more bit da mi je inđinjerska mašta jaka. e :O)

objavljeno pon, 29.05.2006 19:32 | autor: extrafull (Neregistriran) (Neregistriran)

tulumi uvijek postoje, al ne jebes na svakom. nekad ubodes a nekad ne. jebaci cesce a smokljani slabije. tako mu ga valjda dodje i sa tom inspiracijom.

objavljeno uto, 30.05.2006 13:41 | autor: Dante (Neregistriran) (Neregistriran)

jako dobra mantra za kraj. zbog ovakvih txtova te volimo. 12 bodova.

objavljeno uto, 30.05.2006 15:29 | autor: Posjetitelj M... (Neregistriran) (Neregistriran)

A onog dana kad pomisliš da tulumi ne postoje, to samo znači da te više nitko na njih ne poziva.. Zvuči poznato, ha, lebe....

objavljeno uto, 30.05.2006 22:35 | autor: smalltowngirl (Neregistriran) (Neregistriran)

tako je lebe, reci ti njima. odličan esej. puca od inspiracije :DDD

objavljeno uto, 30.05.2006 23:09 | autor: brain_cell

Ja mislim da postoji inspiracija. Npr. kad moraš nešto napisati, a nejde ti, kao da nemaš ideja... a ponekad ti samo dođe da sjedneš na komp i nešto napišeš.... šta je to nego inspiracija??

objavljeno uto, 30.05.2006 23:43 | autor: lebowski

Naravno da postoji inspiracija, ali velim, pisci je uporno pokušavaju negirati. Upravo zato što su pisci, što žive od toga. Oni nemaju taj luksuz čekati inspiraciju, oni moraju štancati. Zato će reći da ne postoji inspiracija, da opravdaju sranja koja pišu kad hvataju rokove. Zato će reći da je pisanje posao kao i svaki drugi. Zato u njihovim pričama toliko rijetko susrećemo strast i energiju. Sve što se piše između dva posjeta inspiracije tek je vježba. Tekst kojeg treba baciti, kojeg se nitko neće sjećati. Blog. Priprema za inspiraciju. A kako inspiracija dolazi dvaput godišnje, a novčane potrebe su mnogo veće, inspiraciju valja ukinuti, loše tekstove prozvati književnošću, a čitatelje majmunima. Tu se krug zatvara! Inspiracija biva poražena!

objavljeno sri, 31.05.2006 00:03 | autor: brain_cell

Zato treba fino radit još jedan posao sa strane, a pisat kad ti dođe inspiracija. Jer ti pisci o kojima govoriš nisu više pisci, već su novinari. A novinarstvo nije književnost i umjetnost, to je posao.

objavljeno sri, 31.05.2006 00:13 | autor: lebowski

Apsoštrumpfno se slažem. Biti novinar i pisac, to je sukob interesa. Međutim, previše je privlačan zov novčanih sirena da bi si pisac mogao priuštiti odbijanje ponuda. A novinarstvo narušava integritet pisca. Pisac više ne zna što je za novine, a što za knjigu. A novac grije, plaća stanarinu, čini žene sretnima, a djecu sitom. I ode književnost u pičku materinu, na kraju pišeš knjigu ne bi li je netko pretvorio u scenarij. U književnosti, rekao bih patetično, prebrzo se stari. Tek kad pregledaš malo blog možeš vidjeti što je neokaljana inspiracija nepretencioznih ljudi, koji su u jednom trenutku imali nešto za podijeliti s ostalima, bez obzira na pravopis, gramatiku ili zakonitosti žanra.

objavljeno sri, 31.05.2006 22:58 | autor: boban (Neregistriran) (Neregistriran)

slažem se s tobom lebowski, osim u jednom...kažeš etabilirani "pisci"...pa jesi ti to čitao uopće? jel to književnost? ferić i tomić!? jergović??? mislim, koji kurac...a ako ćemo biti iskreni nema ni na blogu previše ljudi čija inspiracija nešto posebno vrijedi-ako 3-4 čovjeka kojim slučajem prestanu pisati blog ostat će samo tisuće prištavaca koji pišu o školi, nejebačini i pizdi materinoj...

objavljeno sri, 31.05.2006 23:11 | autor: stratokastra (Neregistriran) (Neregistriran)

slažem se s bobanom, to za mene uopće nisu pravi pisci, koščec, valent, anka žagar - to su pisci. s tim u vezi je i jedno nagradno pitanje, mr. lebowski. naime, postoji jedan ozbiljni pisac, luđak potpuno posvećen umjetnosti pisanja, umjetnik koji živi od pisanja, a ne piše kolumne, ne bavi se novinarstvom i sličnim sranjima i objavio je već puno knjiga i mislim da je jedini u hrvatskoj književnosti koji je istinski free-lancer. dakle, kako se on zove? (ne znam njegovo mišljenje o inspiraciji, ali je činjenica da neprekidno piše i objavljuje već nekoliko desetljeća.)

objavljeno čet, 01.06.2006 00:22 | autor: Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)

I ovo pisem inspirisan iskljucivo odlicnom raspravom. Dakle verujem u inspiraciju. Sve sto sam napisao u zivotu rezultat je pokrenute emocije. Nikad nisam seo pa pisao nesto...na temu...sto cu poslati na konkurs... "Zagonetna smrt Emilije Knor" je, valjda, poslednja knjiga Milorada Pavica koju sam procitao za par sati upravo jedne ovakve noci. I razocarao sam se. I dosta mojih sagovornika. To je patos, pad, veliki, u odnosu na ono na sta nas je navikao. Ovo je ocigledno napisano samo da bi bilo objavljeno. Malo od "velikog"!

objavljeno čet, 01.06.2006 00:24 | autor: Mungos (Neregistriran) (Neregistriran)

Izvinite, zaneo sam se u nocasnjoj inspiraciji. Nisam "registrovan", ali se potpisujem.

objavljeno ned, 30.07.2006 15:14 | autor: (Neregistriran) (Neregistriran)

Podržao bi inspiraciju,,jednostavno čekam da se nešto desi što će mi dati razlog da pišem,,ako se ne desi do kraja života jebiga, neće mi bit žao, bolit će me đoni

objavljeno uto, 20.10.2009 13:30 | autor: Anoniman (Neregistriran)

BIRAMO PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE U BEZIZLAZNOM STANJU



Naličje totalne (ne)zaposlenosti



Interesantno u našem "logoru" zvanom država, nije potrebno da se brinemo kakvim ćemo se poslom baviti i kakvi su unapred određeni uslovi i ciljevi rada. Bitno je da imamo sreće da se uposlimo u birokratskom aparatu zvanom državna administracija. Na taj način možemo steći neku kućicu ili stan, pa čak i automobil...U svim mjestima Hrvatske postoji biro za zapošljavanje, on nema nikakvu ulogu - osim toga da u njemu brojne osobe primaju plaću. I to je jedan od najgorih i najtežih hrvatskih apsurda i sramote.



Bezdušna eksploatacija i devestacija sela



Očekivalo se da će "čobanče", ministar poljoprivrede Petar Čobanković, uspjeti riješiti nagomilane probleme hrvatskog agrara, no osim toga , što se je on i sam udebljao kao tovljeni (kakav) bik, naše stočarstvo ostalo je zato mršavo... Bitnog blagostanja promjene na bolje u selu nema. Ministar nije donesao pravi dekret i zakone s kojim bi osobno inicirao hrvatsko selo. Nego okomili su se na seljaka raznim nametima i dađbinama... Bila je to neka vrsta kazne, tako da i ambari su ostali prazni bez žita i drugih poljoprivrednih proizvoda. Ali zato u medijima se spekuliralo, kako izvještajima državne statistike - bila je bogata i rodna godina u seoskoj proizvodnji.



Gradovi i županije posjeduju brojna službena vozila



Tko to sve može izfinancirati taj birokratski luksuz, uzmimo naprimjer - jednu županijsku upravu kao što je Bjelovar, ona ima stotinjak službenih automobila, i to nije nikoga briga. To je još uvijek otvoreno pitanje - na čemu se temelji naše gospodarstvo i na što naša država sliči. Ovaj "automobilski podhvat", stoji godišnje naše društvo na miljune kuna. Največi teret podnose Hrvati, koji su obezglavljeni i obespravljeni. Administracija se besramno odnosi - ona se vozika sa automobilima svuda naokolo, jer kontrole i odgovornosti nema. Kao toboše u Domovinskom ratu smo se riješili komunizma, ali brutalne metode ostale su iste. Zna se kakvi su materijalni odnosi mnogih ljudi, uz velike troškove života i drugih komunalnih izdvajanja.



Nisu poštedili ni djecu



Iako je u cijelom slučaju (bila) riječ o prevari i pljački - naš Ustav RH, je samo fikus na papiru. Ali otpor prema despotskoj tiraniji stalno tinja - ovakva zločinačka država (ne)može još dugo trajati. Kultura sivila osječa se na svakom čošku ili kutu našeg društva. Veliki vođe u Hrvatskoj, poručuju narodu da mora štediti - dok oni se rastrošno ponašaju. Ovo je bijedan i frapantan primjer, kako politika rabi se kod nas. Politička elita obasuta je svim privilegijima: vilama, automobilima, besplatnim ulaznicama na razne priredbe,.., ljetovanjima i zimovanjima u ekskluzivnim hotelima za "vrhušku". Jednom riječju "birokracija" kao rak u Hrvatskoj najeda i tlači sve oko sebe. Oni imaju sve što požele, dok hrvatski narod nema ništa osim bijede i siromaštva.... Maltretiranje i ponižavanja su čudo, jer nitko se zbog toga i ne brine.



BJELOVAR / CROATIA

18. listopada 2009.



NEZAVISAN KANDIDAT

Branko Stojković



095/ 814-82-90, 091/797-65-56

brankostojkovic152@yahoo.com

HRVATSKI POKRET ŠTIT

http://istinazanarod.blog.hr

http://mesomeso.blog.hr

objavljeno sub, 27.02.2010 19:30 | autor: Anoniman (Neregistriran)

MESIĆ JE FIZIČKI OTIŠAO SA PANTOVČAKA, ALI

NJEGOV DUH JOŠ UVIJEK TAMO ŽIVI





Hrvatski diktator sprovodio je svoju tiraniju i posredstvom „faraonskih poduhvata“, koji su narod gurali u sve još veću bijedu. Do posljednjeg dana vladavine Stjepana Mesića bili su na snazi najgori agitropovski oblici „usmjeravanja“ društva, u antifašizam. Diktator je, naređivao da se „zahvati“ što više iz džepa hrvatskih građana, kako bi imao više za svoja megalomanska putovanja po stranim državama. I danas poslije prestanka predsjedničkog mandata Mesić je obasut sa svim privilegijama: vilom, kola s vozačem, službenicima, zaštitarima,…, on se snabdijeva iz državnog magazina za povlaštene.



Mesić je fizički otišao sa Pantovčaka, ali njegov duh još uvijek tamo živi. Njegov zamjenik, odnosno „naš novi predsjednik“ Ivo Josipović, naslijedio je svu Mesićevu poslugu i savjetnike… Mesićeva kontrola nad predsjedničkim dvorima Pantovčaku i dalje je ostala. On kad je (tobože) otišao, sa sobom je ponio „makete brodova“, o kojima je više skrbio nego o narodu. Oporba je kriva (SDP, HSLS, HSS, IDS, HNS i LS) što je na predsjedničkim izborima 18. veljače 2000. godine izabran (bivši) predsjednik SFRJ-a i Vrhovni komandant JNA Stjepan Mesić. Za tu uslugu vođe i pristaše tih stranaka, nagrađeni su sa najvišim državnim funkcijama. A isto „kolo“ i danas vrti se u krug. Tako veliki „epoholog“ Stjepan Mesić i sam kaže za sebe da je svrstan u hrvatsku povijest.



Taj komunistički najviši činovnik, koji je 1991. godine rušio hrvatske gradove, sa svojim yugo generalima. Očigledno je, da silom natureni su upravljači ala „epohe Mesić“, koji su imali mašte, kad su sebi htjeli da pribave korist ili što udobniji život. Cijenu nepromišljenosti platio je hrvatski narod. Pitam se: Gdje su u tome svemu Hrvati? Hoćemo li nakon detuđmanizacije imati i demesićizaciju? Sjetimo se 2000.-tih godina kad je Stjepan Mesić dolazio za hrvatskog predsjednika, rekao je: „Ja znam gdje se Hrvatska nalazi i što Hrvatskoj je potrebno.“ To isto izjavio je na kraju svoja dva mandata 21. veljače 2010., čiju izjavu je prenesla RTL televizija.



Stjepan Mesić umjesto da položi račun hrvatskom narodu za svoju upravu, no on svoj mandat završava sa vicevima i prepirkama: „Ja neznam zašto Bandić nije stavio moje ime i moj program na izborima!?“ Te pred kamerama on je sa svog mobitela nazvao Bandića i rekao mu: „Kako si gradonačelniče? Čujem da je kod tebe glasovao jedan mrtvac.“ Poslije toga Mesić je svojim ljudima komentirao: „Groblje nije pod video nadzorom.“ Očito je, da Stjepan Mesić je deset i ovih zadnjih godina ismijavao hrvatski narod i političare koji mu nisu pasali. On kaže na kraju svega: „Bilo je najvažnije animirati pred biračima, jer to je njima pasalo.“ Eto kako „naša Hrvatska“ politika radi na duge staze. Od „krvnika i izdajnika“ oni postali su spasioci nacije.



Predsjednik Udruge „ŠTIT“:

Branko Stojković
095/814-82-90
brankostojkovic152@yahoo.com


U Bjelovaru, 26. 02. 2010.
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr