objavljeno čet, 01.10.2009 11:32 | autor: dewon

Ne znam zašto, ali imam dojam da se to dogodi svim obiteljima. Do prije 6 godina moja obitelj je (po mojem mišljenju) bila najstabilnija i najbolja na svijetu, da bi se na kraju stvari toliko promijenile da imam dojam da je najgora od svih.
Možda nam nešto stavljaju u vodu da se svi tako drastično promijenimo.

objavljeno čet, 01.10.2009 15:00 | autor: levant

a možda samo odrastemo i shvatimo da nije sve tako savršeno kako nam je izgledalo kad smo bili mali; odjednom nas roditelji toliko ne grle i ne govore nam kako nas jako vole nego se ljute na nas jer bi trebali shvaćat probleme koji njih muče, jer sad smo ipak 'veliki' pa je vrijeme da shvatimo da život nije bajka... a možda sam se skroz krivo izrazila...:)

objavljeno sub, 03.10.2009 00:08 | autor: natuknica

O kako mi je to poznato... S 13 godina napisala sam u dnevniku "Nadam se da ću i ja jednog dana naći nekog tako kao što je moja mama našla tatu." S 20 sam napisala "Nadam se da moj brak neće biti kao njihov." Vjerojatno umor i obveze, pa smanjivanje obveza ili njihova promjena (kako kod koga, pretpostavljam) uzmu svoj danak. No to ne znači da nije moguće iz krize izaći. Da, baš kao i kuća, i ljudski odnosi postanu oronuli ako se zidovi ne uređuju redovito, ako se ne popravi špina koja pušta vodu. Nekad su potrebni malo radikalniji zahvati, ali kuća može zasjati i u novom sjaju. Uz puno dobre volje. Želim ti obilje dobre volje. :)