objavljeno ned, 13.12.2009 13:17 | autor: modestybb

cesto se desi da covjek zeleci odbaciti svoje lose strane postane slab, zeleci biti dobar..tanka je linija....mozdaa te ljuske nisu svaka za odbaciti u cjelosti..fakat ces nadrljat ako nastavis tako

objavljeno ned, 13.12.2009 13:29 | autor: levant

Mislim da trebaš zamahnuti, bez obzira na slomljeno krilo, baš kao šta si i sam rekao... jer svi mi imamo neke rane, ranice, uganuta, slomljena i svakojaka krila, a opet nekako, da, baš nekako, svakoga dana letimo... sigurna sam, ako digneš pogled prema nebu, vidjet ćeš jato galebova s raznim nedostacima; pokojim zavojem, longetom, gipsom... ali svi su se ipak odlučili poletjeti prema suncu... i tada su uvidjeli kako se trud isplatio, jer sunce ih je ugrijalo i dalo im novu snagu:) Poleti galebe, poleti...:)

objavljeno ned, 13.12.2009 15:46 | autor: natuknica

Ima nešto u tom popuštanju optimizma. Da se sjetim jedne druge usporedbe o kojoj smo prije razgovarali, preoptimističan čovjek krene na put bos, a nedostatak optimizma nas natjera da navučemo čizme. Nije to tako loše. Ne znači da je čovjek odustao od hodanja ili letenja samo zato što se ne osjeća poletno.
A ti očito nisi čovjek koji je spreman odustati. Svatko se od nas osjeća ponekad umorno, ali ti ne odustaješ. Potpuno me raznježila tvoja briga za ljude koje "grizeš za oči". Ne mogu, a da ne pomislim da ima malo takvih ljudi koji brinu za one oko sebe. Samo zbog toga, ti si velik, ti si divan! E, i baš me briga što ti je vjerojatno neugodno pročitati tako nešto. Navikni se.
Mislim da sam našla bar jednu tvoju ljusku koju ne treba skidati.

A ima i još nešto kod lukova koji počnu trunuti na rubu: u sredini se počne stvarati zelena klica koja raste, izbija i na kraju prevladava. Poput podrezanog krila koje stvarno izraste. Na koncu, odrezano perje stvarno otpadne, kao i te ljuske luka, i novo perje stvarno izraste. Takva je priroda.

Ti si jedan krasan galeb, bez obzira na to bi se nekada najradije sakrio u neku rupu u stijeni. :)

objavljeno ned, 13.12.2009 18:58 | autor: medeja7

Natuknica je tako lijepo rekla, pa ću ja ostaviti jedan veliki zagrljaj snage... Kiss:)))

objavljeno pon, 14.12.2009 13:21 | autor: PriceSvetionika

I sama želja i pomisao da treba da zamahneš je...korak na bolje.

Stoga....hvataj zalet...;o)

objavljeno pon, 14.12.2009 14:18 | autor: odvikavanje

Ganut pažnjom kojom čitate moje ispovjesti, pomalo mi onako , stidljivo poteknu suze.. vrlo često baš mi prevedete moje misli...a hrabrost koju dobijem iz vaših riječi pokušavam što duže zadržati..modestybb pazit ću na ljuske..hvala, levant..uglavnom hodam onako kao kokoš nekad poletim...:-), ali ne odustajem...a ti natuknice iščitavaš moju najveću noćnu moru moj krug u koji nekad upadnem, razočaran sobom razočaram druge pa opat razočaram sebe jer sam razočarao druge... da..grizem i smrdim..pa se grizem što grizem....istodobno me pogađaš u srce jer vrlčo često svoju ljubav drugima u "lošim "danima ne znam kako pružiti.... jednostavno ne uspjevam.....hvala ti medeja, ti si kao moja dobra sjena, kad nikog nema ti si tu i jedan svjetionik i njegova priča ... svima i mnogima koji su i ove godine pomogli da moj život bude uglavnom lijep, a kad nije bio dio nade i vjere ste mi davali i vi ..da ne zaboravim Utjehu sa svojom pričom koju čitam...i ne zamjerite mi svi drugi, znate tko ste računam na vas i slijedeće godine.
Sretan Vam i čestit Božić...

objavljeno pet, 08.01.2010 23:23 | autor: faustina(deleted) (Neregistriran)

tu sam uz tebe i kad ne komentiram...mislila sam da više ne čitaš...a nešto me vuklo da to napravim zbog tebe...vidjela sam da ti se na početku svidjelo par komentara iz te knjige, ali ti su komentari bili vrlo mudro izvučeni da te ne bih vjerskom knjigom izgubila, ne znajući kako o tome razmišljaš...a onda sam odlučila da neću ostati dolje kao galeb podrezanog krila i da ću poletjeti...ohrabrila sam se da ti pokažem iz kojeg cjelovitog teksta sam izvukla citate...i jednim tvojim postom mislila sam da sam te izgubila i da sam pogriješila izborom i da ti više niti oni prvi komentari neće ništa značiti...i sada pročitam da i dalje čitaš...brišem suzu i ponosna sam na svaku rečenicu koju sam prepisala...znam da nam život svašta nosi i da nekad jesmo, a puno puta nismo sposobni za primanje, ali ja vjerujem da sve što je učinjeno s dobrom namjerom jednog dana dođe na obilnu naplatu...mogu proći i godine i godine, ali ja vjerujem...vjerujem da te se Netko zaželio onog dana kada sam posjetila tvoj blog...jer niti sam razmišljala o svom blogu, kojeg sam prvotnog čak i izbrisala, niti sam razmišljala da ću ga ponovno aktivirati, a najmanje sam razmišljala da ću prepisivati knjigu...ako je nekome moj blog utjeha, pronašla sam svoje ispunjenje za sate koje bi, po ljudski ,rekla da sam možda na internetu izgubila...

objavljeno ned, 10.01.2010 11:40 | autor: emmet

Samo naprijed...hrabro i odvažno...prvi je korak najteži jer svako putovanje počinje tako...a dalje, tko zna što nas na putu čeka ali treba krenuti...