objavljeno uto, 07.04.2009 15:44 | autor: selma

:)

objavljeno uto, 07.04.2009 16:45 | autor: medeja7

mudro zboriš... nekako mi je baš ovaj post dobro došao... Hvala.Kiss:)))

objavljeno sri, 08.04.2009 02:13 | autor: mladi luk

Posljednja rečenica je jako dobra, da si poznatija nego što jesi često bi je citirali razni ljudi koje ni ne poznaš.

Hvala što si me opet spomenula :).

Lijep pozdrav!

objavljeno sri, 08.04.2009 07:12 | autor: deelite

Što je gorčina? Način na koji naš ego pokazuje svoju povrijeđenost. Prva i osnovna stvar je da nas ne može nitko povrijediti ako mu mi to sami ne dozvolimo. Oprost je pak izražavanje našeg ega da dozvoli, da on nije najveći, nego da shvati da i drugi mogu griješiti. Ako ne znamo zauzdati naš ego, opekline mogu biti česte i bolne. Kada shvatimo da nam ego nameće svoje niske strasti, tada možemo nadići i neke situacije proizašle iz toga. Zašto bih se ljutio na nekoga tko razmišlja drugačije od mene. PA nisu svi stvorine na moju sliku i priliku. Ako netko želi lijevo a ja desno, odakle mi pravo ljutiti se zbog toga i biti ogorčen. Mislim da gorčina proizlazi jedino iz naše nesposobnosti da shvatimo da i drugi imaju slobodnu volju i da imaju, ono što sam spominjao u svojem postu, svoju istinu. :o)
Dozvolimo drugima da dišu, a na tuđe pokušaje povrede, samo se nasmijmo. Time ćemo drugima oduzeti moć koju im dajemo i oduzeti ćemo snagu njihovim uvredama. Gorčina će nestati. Barem za nas, a u njihovim ustima će se pojaviti gorak okus.

objavljeno sri, 08.04.2009 07:58 | autor: natuknica

To što pričaš, Dee, je točno, samo djelomično. Istina je da postoje ljudi koji su se sposobni osjećati povrijeđeno samo zato što netko misli drugačije nego oni ili zato što ima drugačiji ukus, ali nisu sve povrede tako jednostavne. I nisam uopće razmišljala o takvim vrstama povreda kada sam sastavljala post.
Primjera bi bilo puno, ali tek toliko da dobiješ neki osjećaj što bi sve moglo biti ono o čemu razmišljam...
Recimo, čovjeka nevinog strpaju u zatvor. Možda bi se on i mogao nasmijati kako su oni glupi, a on nevin... Ne znam bi li se mogo nasmijati kada ga kolege zatvorenici pretuku iz nekog sasvim njima poznatog razloga. Misliš li da bi njegovo dijete moglo samo odmahnuti rukom dok važne godine života provodi bez jednog roditelja i još k tome trpi omalovažavanja vršnjaka?
Misliš li da se roditelj može samo nasmijati nakon što mu pijani vozač pregazi dijete?

Apsolutno mislim isto kao ti: pustimo druge da dišu. Ali što da radimo s onima koji nas ne žele pustiti da dišemo? Nije samo problem u onima koji žele lijevo dok mi želimo desno, problem je i u onima koji nas u takvim ituacijama zgrabe i vuku lijevo.

Stvarno, nije ego jedini koji može biti povrijeđen. Iako tvoja razmišljanja možda pokrivaju većinu situacija, ipak postoje situacije u odnosu na koje se diomlju besosjećajno. Iako ja ne vjerujem da si ti doista takav. :)

objavljeno sri, 08.04.2009 11:24 | autor: Anamil (Neregistriran)

Kada te netko povrijedi dugo ostaje okus gorčine u grudima. Kršćanski je oprostiti, ali ne smije se zaboraviti. Iz razloga da izbjegnemo istu gorčinu. Pokušavam se maknuti od ljudi i iz situacija koje bi mi mogle ostaviti gorčinu u životu, ali na žalost to nije uvijek moguće.

objavljeno sri, 08.04.2009 11:28 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Ja sam jedan od roditelja čije je djete izgubilo život radi bahatosti pijanaog vozača. Što reći, kako oprostiti? Teško! Kad si u Kristu onda možeš sve, ako gledaš na križ onda lakše podnosiš patnju. Kratko nakon nesreće ponašanje vozača moglo bi se reći da je bilo koretno, koliko to može biti u toj situaciji. Međutim s vremenom se to skroz okrenulo, počelo se samo ispitivati da li ćemo podignuti privatnu tužbu protiv njega, neovisno od državnog tužilaštva, od strane vozača počele su dolaziti neumjesni komentari. . Mene kao majku jako zanima da li postoji majka koja je u potpunosi oprostila ubojici svog djeteta. Mislim da ne postoji, koliko god to govorile, to je nemoguće. Činjenica je da se gorčinom ništa ne postiže, bitno je u sebi izgraditi svoj mir.Gorčina je posljedica određenih situacija, a da bi se nje rješili potrebno je uključiti sve osobe koje su dovele do toga. Isus je rekao Magdaleni idi i ne griješi više.....................

objavljeno sri, 08.04.2009 14:32 | autor: deelite

To o čemu govoriš, ja ne zovem gorčinom, ali potpuno je ne bitno kako tko to zove. Razumijemo o čemu je riječ. Ono zbog čega me mnogi osuđuju i ne razumiju, jer igraju razne prizemne igre ovog "fizičkog" bitka, je stav da smo sami odgovorni za svoj život. Mislim da sam dosadan već svima ovdje sa time da su naši životi isključivo u našim rukama. Da ne postoji netko svevišnji koji vuče konce i koji je odgovoran za našu patnju. Ne postoji knjiga sudbine u kojoj je sve to zapisano. Svaka individua odgovara za sebe, i sve o čemu ovaj trenutak razmišljate sa emocijama, biti će vaša sudbina sutra. Ovo sutra može biti već slijedeće minute, za 10 dana ili za mjesec. Slobodno svi to negirajte i vrtite u nepovjerenju glavama. Ali ako se usudite pogledati na svoj život i povezati ga sa svojim mislima, mogli biste doći do zapanjujućih spoznaja. Baš danas sam u razgovoru čuo nevjerojatnu priču, koja se danas dogodila, kada je jedna osoba pričala o nekom izmišljenom događaju u preventivne i edukativne svrhe. No, nažalost za sat vremena, taj događaj se dogodio. Slučajnost? Neka vam bude što vam drago. Vjerujte u što god želite. No, čitanjem crne kronike, ogovaranjem, slušanjem žalopojki i emotivnim sudjelovanjem u svemu tome, dozvoljavate neugodnim događajima otvaranje vrata i ulazak u vaš život. Nikada ne kažem da to radite namjerno, ali i pred zakonom na sudu, neznanje vas ne opravdava. Tako je i u životu. A još gore je ako ste čuli a ne vjerujete. Samo se prepustite lošim vjetrovima neka vas nose, pa ćete se pitati kroz neko vrijeme, zašto vam se događaju loše stvari. Energija misli je ono što vaš život čini čudesnim, a nemate pojma kakve sve moći nosite u sebi. 26.03.09.-te sam poslao pošiljku poštom u USA i nisam više razmišljao o njoj. Jučer ujutro sam je se sjetio ali sam zaboravio provjeriti na internetu je li stigla na odredište, pa sam danas otišao na stranicu od US post i ukucao broj pošiljke. Na ekranu se ispisalo da je stigla 07.04.09. Slučajnost? OK, Mogu ovakve slučajnosti nabrajati unedogled jer mi se događaju svaki dan. Ali ja znam zašto i svjestan sam ih. Svi koji hodaju kao guske u magli, kad tad će se zaletjeti glavom u neki stup jer ga neće vidjeti. Pa tko voli nek izvoli, jer izbor je na svakom ponaosob. Svatko bira svoje skretanje na raskrižju života.

objavljeno sri, 08.04.2009 15:39 | autor: natuknica

Dragi Dee, što hoćeš reći da se u L'Aquili potres dogodio zato što ga je onaj znanstvenik prizvao? Hoćeš reći da potresi nisu uopće postojali dok se ljudi nisu sjetili da bi ih se mogli bojati? Ja se redovito, kada sam umorna uplašim da bi se mogao dogoditi nekakav razorni potres, još od 1973. pa mi je još uvijek kuća na svom mjestu. Stvari se jednostavno ne događaju samo ljudima koji ih prizivaju. Nije mi nikada bilo na kraj pameti da bi mi ikoje dijete moglo otići na operaciju pa su otišle sve tri. Ja u cijelom svom životu nisam bila u totalnoj anesteziji, ali su mi sva djeca bila. Kada mi je jedna od njih imala akutnu upalu slijepog crijeva, ja sam bila uvjerena da je to muskulfiber, ali ništa joj to nije pomoglo da upala slijepog crijeva nestane.
Ja tebi ne dolazim na blog pričati o tome kako se mir duše može naći jedino u Kristu pa bih ti bila zahvalana da ti svoja religijska uvjerenja ne razlažeš ovako opširno na mom blogu. Pogotovo te molim da si ne uzimaš slobodu osuđivati ljude koji već ionako trpe zbog onoga što ih je iz bilo kojeg razloga zadesilo.
Previše si sklon suđenju i, upravo po toj tvojoj teoriji ili praksi, svejedno, kad tad će ti se to obiti o glavu. Onda ćeš se sjetiti stare Natuknice.
Zapravo neki od tih tvojih tekstova upravo odišu gorčinom. Ja sam ti stvarno povjerovala da si se riješio tih nekih odbojnosti, da se doista ponašaš onako kako pišeš - ljudi radujmo se i uživajmo u životu - i vidiš, koliko god sam sebe uvjeravala da je tako, ni to nije pomoglo. Dakle, nije nam baš uvijek onako kako mislimo.
U svakom slučaju, već sam brisala tvoje komentare zbog napadačkog i osuđivačkog stava u njima i nadam se od srca da to neću morati opet. E sad, da vidimo, hoće li mi moja nada i uvjerenost da Dee može i bez osuđivanja pomoći da se to i dogodi?

Anonimna, hvala ti na tvom svjedočanstvu. Kao što sam i napisala u postu, ne znam koliko su ogorčenost i opraštanje međusobno povezani. Može li se ne osjećati gorčinu i istovremeno ne oprostiti? Što to točno znači oprostiti? Mislim da bi se i o tome dalo nadugo i naširoko raspravljati. Ja baš ne mislim da oprostiti znači zaboraviti. Nije da uvijek postoji opravdanje za neki čin, pa onda oprostiti nije isto što i pronaći opravdanje. Ne znam niti bih li ja mogla oprostiti nekome da nešto puno manje od ubojstva učini mojoj djeci. Samo znam samo da njegovanjem ogorčenosti i gorčine puno lakše dolazimo u priliku mi povrijediti nekoga i svrstati se na onu stranu na kojoj je i onaj tko nas je povrijedio. A taj vozač očito pokušava umanjiti svoje djelo, vjerojatno bi poludio da uspije biti svjestan onoga što je učinio pa onda sam sebe zavarava. Mislim da nema goreg osjećaja nego što je to - ubiti drugog čovjeka. Možda bi se stvarno i on osjećao bolje kada biste pokrenuli i građansku parnicu. Možda bi u to doista stvorilo osjećaj da je okajao svoje grijehe već na ovome svijetu. I tu ne mislim da je oprostiti isto što i ne ići na sud. Ali što god učinila, ništa ti neće tvoje dijete vratiti. Ostaju ti samo uspomene i uživaj u njima. ((((((((((((((())))))))))))))

Luče, sad kad si spomenuo, da znaš da se i meni baš sviđa ta rečenica. Ma nije ni važno da ja budem slavna. Dosta je da ona to postane. ;)

objavljeno sri, 08.04.2009 16:05 | autor: Rex_hr

Ova veza između oprosta i gorčine definitivno postoji. I sad, Dee je na tragu nečemu, u ovom dijelu kad govori da sve to potječe iz nas i mi smo odgovorni.. a nego tko će bit odgovoran za to kak se osjećam, moja baba valjda? al Dee,za moj ukus ostatak argumentacije ti je malčice pre.. "wuuuuuuu!" (Casperovski rečeno sa rukama u zraku), ne mogu naći pravi izraz.. neću pokušavati definirati, al kad se prisjetim situacija kada sam bio ogorčen i kad me ta gorčina proždirala, vidim da u osnovi i nisam bio ogorčen na onaj očiti razlog tog ogorčenja - bio sam ogorčen na sebe, na činjenicu da ne mogu ništa promijeniti, ništa poduzeti u tim konkretnim slučajevima.. i uglavnom je gorčina trajala dok nisam sam sebi oprostio zbog "nesposobnosti" da djelujem...

objavljeno sri, 08.04.2009 20:59 | autor: Ithiriel

Nemam ništa za dodati, sve si rekla... Zato te samo pozdravljam. kis

objavljeno čet, 09.04.2009 07:19 | autor: deelite

Smijuljim se vašim komentarima. Kažeš: "Da, možeš doći k meni u goste ali smiješ pričati samo ono što ti ja dozvolim". Puno smo se nas dvoje več verbalno sukobljavali zbog naših oprečnih stavova. Ja tebi ne branim da dođeš na "Moju stranicu" i tamo propovijedaš svoju religiju. Ovo što ja "propovijedam" nije religija. Draga, tvoj ego je malo... puno veći nego što ova stranica može podnijeti. Možeš slobodno obrisati sve moje komentare i time ćeš samo potvrditi ono o čemu govorim. Ja uopče ne želim nikoga uvjeravati u ono u što ja vjerujem. Već sam rekao da je to izbor svakog ponaosob. No najgore je kada se nađeš u tunelu, duboko pod zemljom i ne znaš na koju bi stranu jer ne znaš na koju stranu je izlaz bliži. Možda si na 100 metara od izlaza ako kreneš naprijed ali se bojiš jer ne znaš, pa ćeš radije pješačiti 5 kilometara natrag jer si taj put već prošla i poznaješ ga.
Ja nisam govorio o tome da mi uzrokujemo potrese, to nikako. Ali, usuđujm se tvrditi da ako razmišljaš o tome, kad tad ćeš se nači u situaciji da iskusiš to iskustvo. Već sam krenuo obrazlagati, ali odustajem jer ne želim uzurpirati tvoj blog. Svi koji žele mogu pročitati to u mojem postu koji ću sada napisati.
I kako sam i rekao, kada nam ego dozvoli da i drugi imaju svoje stavove tada ih nečemo doživljavati kao osobne napade i uvrede.
Želim ti ugodan dan i malo više svjetla u tvojoj mračnoj sobici.

objavljeno čet, 09.04.2009 10:28 | autor: natuknica

Dee, za tvoje dobro ti kažem, moraš se naučiti svoje stavove iznositi kao svoje stavove, a ne kao optužbe. Način na koji si ti napisao svoj komentar zvuči kao da smatraš da su roditelji kojima je pijani vozač ubio dijete sami prizvali tog vozača da im dijete pogazi jer su neprestano razmišljali o tome da bi im netko mogao pogaziti dijete. Ne znam kužiš li.
Rex je to baš lijepo interpretirao. Doista smo sami odgovorni za to kako se osjećamo, doista smo sami odgovorni za to kako reagiramo na situacije koje nam se događaju. Ali ne, nismo uvijek sami odabrali situacije koje će nam se dogoditi. I uvjerenje da sami biramo što će nam se dogoditi nije ništa drugo nego vjera. Možda imaš pravo, nije religija jer nije institucionalizirana. Još. Ali po onome što susrećem u zadnje vrijeme, na dobrom je putu.
Jednostavno, ako ljudima koji trpe bol ne znaš ništa drugo reći osim "Sami ste si tu bol nanijeli" onda je svakako bolje da ne kažeš ništa.
Dakako da je mnoštvo stvari u životu posljedica naših postupaka. I baš zato kažem da se moramo osloboditi gorčine jer kada dozvolimo da ona nama vlada, lakše ćemo nanijeti bol drugima. Bol koju nanosimo drugima, često je posljedica onoga što nekom trećem zamjeramo. Ipak, ima stvari koje se ipak događaju potpuno nezavisno od naših postupaka. Ne vidim razloga da itko preuzima na sebe krivicu zbog nekih takvih stvari. Pogotovo roditelji koji su svoje dijete naučili odgovorno se ponašati u prometu, a netko neodgovoran se pojavi iznebuha i nabasa baš na to dijete. Mogla bih spomenuti još tisuće situacija. Recimo, netko makne upozorenje o minama, i neki turist naiđe i nastrada. Po načinu na koji ti o tome pišeš, ispada da nije kriv onaj koji je maknuo upozorenje o minama nego je taj turist zapravo podsvjesno htio nastradati. Hmmmm

objavljeno čet, 09.04.2009 11:52 | autor: Dezire33

Natuknice, Dušo!

Dobro je da greške ponavljamo... Opraštajući!
Znaš, onu otrcanu... Ljudski je praštati...
Ta grorčina je sakupljanje iskustva kroz život!

Jedino, negativno iz "toga"...
Proizlaze ožiljci na našoj Duši...

Pozdra!v!

objavljeno pet, 10.04.2009 00:31 | autor: Viktorija2

Gorčina zaista zna uništiti srećui čovjeka i učiniti ga neugodnim i samom sebi i drugima. Najčešće ne smeta jedino onome tko ju je izazvao. Zato se treba protiv gorčine boriti svim mogućim sredstvima, i odmah zasladiti ako je primjetimo u sebi.

objavljeno pet, 10.04.2009 01:19 | autor: Gospar

Gorčina...uh...treba je prevaziči bez obzira što je teško... nekada i ona počne biti mržnja ne toliko prema drugima, koliko prema samom sebi...onaj klasični autoportretski mazohizam... a zadnja rečenica...dugo nešto lijepše nisam čuo :))

objavljeno pet, 10.04.2009 10:07 | autor: uzorita

Gorčina mi je strani pojam. Opekotina nemam, a trudim se stalno ne povrijediti druge. Stvarno se trudim.

"tu je osobu ionako najbolje izbjegavati da nas ne bi ponovo povrijedila."
I to se na žalost na kraju trudim, nema mi druge.

Srećom vani je tako prekrasan dan... Pozdrav ti :}

objavljeno pet, 10.04.2009 10:32 | autor: promatrach

malo iz mog kuta o goričini ;) ... što više razmišljam o gorčini odnosno o ljudima koji su je uzrokovali, to mi je gorkiji okus... na žalost gorčinu toliko toga može uzrokovati da mislim da bi čovjek trebao biti i više nego "klasa optimist" da je nikad ne osjeti... koliko god da se trudim povremeno je osjetim kao i sve druge negativne osjećaje... oprostiti, ali stvarno oprostiti znači isprati gorčinu, ali ako oprost nije bio pravi gorčina će ostati...

objavljeno pet, 10.04.2009 12:36 | autor: giorgio(deleted) (Neregistriran)

@deelite: razmišljao sam o tvojem uvjerenju, pa se pitam hoće li te i ono zadnje što ne želiš - smrt - isto tako zaobici jer si ju izagnao iz svojih misli?

objavljeno pet, 10.04.2009 20:51 | autor: jullie

trenutno čitam knjigu jednog argentinca i spominje retrofleksiju, agresiju koju čovjek ispoljava pram drugima, obično dobija sam nazad - opet od sebe, tako je i s gorčinom

objavljeno sub, 11.04.2009 13:02 | autor: frka

ja ne kužim oko čeg je rasprava
nije mene strah, al mi je nelagodno napisati da ja zaista mislim da svojim stavom prema životu, energijom kojom zračimo, svojim mislima, izborima i stremljenjima, utječemo na tijek događanja
pa ispada da se slažem sa deelitom
a zapravo - se slažem sa deelitom, barem na onaj način kako ga ja tumačim

a gorčina je agresija na samog sebe, u prvom redu

objavljeno sub, 11.04.2009 17:37 | autor: Viktorija2

Što god mislili i činili ne možemo u potpunosti kontrolirati svoju sudbinu. Giorgiov komentar vodi u pravom smijeru kako bismo trebali razmišljati.

objavljeno sub, 11.04.2009 18:50 | autor: Gospar

Trči mali zeko preko
Brda i mora, jer zna
Da nekog poljubiti mora
Ponio zeko mrkvu i kupus
Samo da tebi i Tvojima zaželi
Sretan USKRS

objavljeno ned, 12.04.2009 08:35 | autor: uzorita

*Draga Natuknice, sretan Uskrs želim tebi i cijeloj obitelji.*

objavljeno ned, 12.04.2009 10:07 | autor: knjiga za plazu (Neregistriran)

sretan uskrs tebi i tvojoj obitelji želim od srca

objavljeno ned, 12.04.2009 14:04 | autor: Viktorija2

Želim od srca sretan Uskrs tebi i svima tvojima. Neka radost današnjega dana obuzme cijeli tvoj život . Neka ti svjetlo uskrsnulog Gospodina Isusa Krista obnovi ljepotu i zanos tvojega života.

objavljeno ned, 12.04.2009 16:31 | autor: ita

Da, svakako treba oprositi bez obzira što, tko i kome učinio. I svakako je dobro da smo u situaciji oprostiti . Bolje nego da nama opraštaju. Bez obzira kako zvuči ova rečenica to je moj stav.

Blagoslovljen Uskrs.

objavljeno ned, 12.04.2009 19:36 | autor: medeja7

Sretan Uskrs...:)))

objavljeno ned, 12.04.2009 20:30 | autor: Sminker

Kratko i fino.. :)