objavljeno uto, 12.01.2010 16:54 | autor: Dezire33

Moja Indijanko...

Čovjek je takav... Pada i uzdiže se!
Pravi greške... Uporno ih popravlja... Kako mu onda ne oprostiti?!

Pozdrav!

objavljeno uto, 12.01.2010 17:23 | autor: tinky

Baš kao što Dezire kaže... Ipak smo mi ljudi takvi...

veliki pozz =))

objavljeno uto, 12.01.2010 17:38 | autor: medeja7

nije grijeh u pitanju... život je to... život... Grlim...:)))

objavljeno uto, 12.01.2010 19:06 | autor: Marina5468

Hi^^
fora dizajn!
nemoj misliti na negativne stvari
budi POZITIVNA!
jako je zakon blog
i tako nastavi =)
komaj i ti meni
pozz od Marine^^.......

objavljeno uto, 12.01.2010 19:58 | autor: Violette

Osluhnuti valja svoje srce.Što god po srcu činiš ne može biti grijeh.Već je to glas iz dna duše.
A što narod vidi,to su pravila koja su tu ali često samo da se preskoče.
Tko može sa sigurnošću reći što i kako je ispravno i sveto!?

objavljeno uto, 12.01.2010 22:42 | autor: makemefeel

Čovjek pada, iz dana u dan, al bitno je dignuti se...

objavljeno uto, 12.01.2010 23:11 | autor: oaza

Draga moja, ma tko ne griješi i ne pada; samo je pitanje priznanja i iskrenosti; ipak smo mi samo ljudi sa svim svojim vrlinama i manama...pusa ti:-))

objavljeno uto, 12.01.2010 23:15 | autor: ruke

Hm... zasto bi se netko vrtio u krug?

objavljeno sri, 13.01.2010 12:27 | autor: inicial

ne želim ti proturječiti ali usudio bih se samo izreći svoje mišljenje glede konstantnog padanja i grješenja. slažem se da duh igra veoma važnu ulogu u životu vjernika, ali sam mišljenja da ne mogu svi hodati u "pobjedonosnom slavlju" baš zbog različitosti u karakteru. nekima treba više, nekima manje, netko može podnijeti i pet brodoloma, netko ni jedan...itd itd. postoje ljudi koji će stalno padati, jer to je njihov put. postoje i oni koji rijetko padaju. sve u svemu mislim da je poanta u neodustajanju, a ne u nepadanju... hvala na postu...

objavljeno sri, 13.01.2010 20:16 | autor: Cheyenne

zahvaljujem svima na iskrenim i dubokoumnim komentarima! Drago mi je što ste mi iznijeli vaša razmišljanja o tome. Hvala još jednom!

objavljeno čet, 14.01.2010 16:26 | autor: viktorija2

Često se čovjek , čitav život bori protiv nekih slabosti koje ne može nadvladati . No možda su to potrebe njegovog bića koje ili mora zadovojiti na način koji to čini ili na nekoj drugoj razini doći na kraj sa dijelom svoga bića koje stalno pada. Najuspješniji način je vjerovati da je Isus preuzeo sve naše grijehe i slabosti i dao nam snagu. Kad ga molimo da nam oprosti , vjerovati da nam je oprostio , da smo istoga časa pridigli od pada i da ćemo se podići koliko god puta budemo morali pasti. Sve što se manje zbog pada budemo osuđivali manje ćemo padati. Osjećaj krivnje je taj koji vuče u ponovnu pogrešku.

objavljeno pet, 15.01.2010 19:34 | autor: selma

:)

objavljeno pet, 15.01.2010 19:36 | autor: ura

ljudi smo i griješimo. padamo i dižemo se, netko teže, netko uspješnije.
ja moram priznat da spadam u prvu kategoriju, kad padnem (a padam često), teško se dižem. ubijaju me kompleksi, svi su bolji od mene, svi su elastičniji, svi su bezgrešniji....
evo ti moje podrške, mog ramena, ak ti znači nešto. draga si mi, pa si samim tim nekim svojim dijelom i moja, a ja moje čuvam koliko mogu.

objavljeno pet, 15.01.2010 21:18 | autor: Cheyenne

viktoria, selma i ura.. hvala vam od srca na iskrenim i za mene okrjepljujućim komentarima. Hvala vam kao i svima ostalima!

objavljeno pet, 15.01.2010 21:53 | autor: trazimte

Propnem se na prste, pa ako nije dovoljno, podbacim nešto i istegnem se skroz da dosegnem i ne uspem. Stropošta me taj pokušaj i ostavi oguljenog tu i tamo i povređenog negde iznutra.

Hoće li me to zaustaviti? Bojim se, ne. Dokle god ima da se dosegne pokušavaću.

Nekad mi se posreći :)

objavljeno pet, 15.01.2010 22:35 | autor: Cheyenne

trazimte - jako slikovito, ali slatko ; ) podsjeća me na djetinjstvo i kad si mali pa završiš u maminom špajzu; ugledaš pekmez od šljiva visoko gore na polici; poguraš stolčicu kako bi se mogao popeti i doseći staklenku i udri po slatkom pekmezu; kad se najedeš vratiš staklenku natrag. uđe mama i odmah joj veliš "nisam ja jeo/la pekmez i sam/a se odaš ; ) nekako me to tvoje podsjetilo na takvo nešto. hvala ti za koment, nasmijao si me! ; )

objavljeno sub, 16.01.2010 08:17 | autor: zauzeti

svaki pad je na neki način poticaj za novi uspon

objavljeno ned, 17.01.2010 13:27 | autor: Garbage

Ah, to je kao vrtlog kojem se ne možeš oduprijeti- znaš da činiš nešto što nije dobro, glavom ti prolaze samoprijekori jer ne možeš odoljeti, ali jednostavno..

objavljeno sub, 23.01.2010 14:58 | autor: natuknica

Ide tako jedna časna sestra putem i padne joj križ na pod. Ona ga brzo podigne i poljubi. A kaže joj Isus s križa: "Vidiš, da ti nisam pao, sad me ne bi poljubila."

Kome se mnogo prašta, taj mnogo ljubi... :)

objavljeno sub, 23.01.2010 18:16 | autor: Cheyenne

hvala ti natuknice za ovu kratku pričicu.. hvala ti.. grlim teee ; )