objavljeno ned, 29.11.2009 12:34 | autor: levant

Draga, potpuno te razumijem, i vjerujem da imaš osjećaj kako je svijet u totalnom rasulu, jer i je. Iskreno, prezirem te žene koje pisuješ, makar osobno nisam ni s jednom takvom pričala, ali vjerujem da je svaka druga koju vidim oko sebe takva. Jadne su, to su one cure koje od malih nogu znaju da će se oženiti, imati toliko i toliko djece, imat para i dobar auto. Ja se nikad nisam usudila reć ni da ću nać dečka, kamoli se oženit i imat djecu, ali ne zato što to nisam htjela. Ipak sam ga, nakon dosta vremena samačkog života pronašla, valjda jer sam s lampadinom tražila, i uvjerena sam da je on taj, jedan od te izumrle vrste, koji mi otvara vrata i nosi mi torbe, uvijek se prvo pobrine da je meni toplo, udobno, lijepo, a tek onda misli na sebe... još uvijek ne mogu vjerovat da sam ga našla, i iskreno, makar ništa nije 100% sigurno, mislim da o braku neću pričat kao te kokoške. Zato šta sam, za razliku od njih, realna i ne očekujem bajku, ali i zato šta sam svjesna toga koliko je teško nać takvog nekog. Nisam glupa i ne mislim da će uvijek bit divno i krasno, ali znam da će uz njega bit lakše. Ali znam i još nešto - tvoj netko čeka iza ugla, primjetit ćeš ga kada budeš hvatala zrak između silnih obaveza. :))

objavljeno ned, 29.11.2009 20:57 | autor: val3

Jednostavna, dušo, ljubavi, da te pitam nešto (nemoj se ljutiti), da li bi mi dala pičke?

objavljeno pon, 30.11.2009 20:12 | autor: Anoniman (Neregistriran)

meni je sad cca 900-ta godinica....i mislim da tek sad počinjem žene tretirati...kao žene....

objavljeno pon, 30.11.2009 23:04 | autor: jednostavna*

LEV pššššššššttttttt šuti o tvom savršenom, ljudi su danas jalni, zavidni, uživaj u svom miru, ostali ŠIC!

objavljeno pon, 30.11.2009 23:05 | autor: jednostavna*

VAL e vidiš to ti je pitanje od trilijun eura, aj uljudi se malo srce moje :)

objavljeno pon, 30.11.2009 23:06 | autor: jednostavna*

ANONIMUS ti si onda Zagreb grad!

objavljeno uto, 01.12.2009 00:13 | autor: Anoniman (Neregistriran)

ne. ja sam kamen temeljac....ovog kontinenta na kome vas sve nosim. pa i zagreb grad.

objavljeno uto, 01.12.2009 14:34 | autor: levant

Imaš pravo, bolje da šutim, još mi samo fali da mi ga neka otme a toliko sam ga čekala:) bolje da i ja počnem kao te kokoši: Ma on je grozan, užasan, ništa mi ne pomaže, bolje da ga nikad nisam ni upoznala... itd. :)) pozdrav!

objavljeno sri, 02.12.2009 08:14 | autor: natuknica

Levant, ne, nemoj šutjeti. Pogotovo nemoj pričati ružno o njemu kada to ne misliš i stvarno, jer ćeš s vremenom u to povjerovati i on će stvarno postati užasan i grozan.
Ima krasna priča na http://ruke.mojblog.hr/p-slijepi-pas/199796.html
Svi mi radije vidimo što su drugi nama dužni, a ne gledamo što mi možemo pružiti. Tako se ne može biti sretan.
Hoćeš da ti i ja kažem nešto nakon 20 godina braka?
Mislila sam da su moji kriteriji previsoki, ma zapravo da su moji pogledi na svijet previše specifični da bih mogla naći nekoga tko bi mi bio srodan. Ali uvidjela sam da takvi ljudi postoje. I to ne jedan jedini, puno njih. Samo ti ne galame, ne svraćaju pažnju na sebe, treba malo uložiti truda da bi ih se primijetilo. Možda se kreću i u drugačijim krugovima od onih kojima se stalno pokušavaš prilagoditi i uvijek iznova otkrivaš kako ti to ne odgovara. Pa, ako ti ne odgovara, promijeni društvo! Ja sam ih preko nekoliko promijenila dok sam našla onog pravog. I onda, kada si u vezi, ne teče med i mlijeko, ne pada mana s neba. Treba raditi da bi se očuvao, točnije, najčešće vratio sklad. Ali kada postoji dobra volja, onda nije teško niti žrtvovati nešto, niti uložiti truda. Kada vidiš rezultate svoga rada, imaš više poleta. Kada si umoran, opet uleti kriza, ali nakon svake krize, sve više vjeruješ da to nije ništa strašno i da možeš popraviti stvari, jer si već više puta u tome uspio. :)

objavljeno sri, 02.12.2009 08:44 | autor: jednostavna*

NATUKNICA postaviti ću ti isto pitanje ko i tim dvjema, što je s ljubavi? ti si isto sada napisala esej, ali ja nigdje ne vidim riječ "ljubav", da, ja nakon xy godina braka još uvijek volim svoga muža, još ga uvijek čekam da dođe doma poslije posla, ili on mene...svi vi prićate o radu, usaglašavanja, prolasku vremena, krize, i kad vas slušam takve iste stvari slušam i u poslu, a brak i posao nisu isto, zanimljivo mi je to kako sve žene koje su dugo godina u braku nijedna više ne spominje tu riječ "ljubav"

objavljeno sri, 02.12.2009 19:33 | autor: natuknica

Ima ona jedna pjesma gdje muž pita ženu: "Dal me voliš?" a ona se sve izmotava, simo tamo, a on inzistira i stalno postavlja isto pitanje. I na kraju ona kaže: "I kuham ti, i perem ti i peglam ti... zar ljubav nije to?"
U načelu, kad god ljudi pričaju o kompromisima u braku, o prilagođavanju, o žrtvama, pričaju o ljubavi. Jer sve to možeš činiti samo za osobu koju voliš. Istina, nekada ljudi misle da trpe muža kojeg ne vole zbog djece koju vole, ali to je prilično upitno. Poznavala sam jedan bračni par koji je mislio da se ne smije razvesti. I proveli su život u neprestanom klanju i djeci zapravo pružali primjer totalnog neslaganja, nije ni čudo da je većina djece odabrala samački život. A ja sam uvjerena, da su samo htjeli razmisliti o razvodu, da su si samo pokušali zamisliti život bez onog drugog (u emotivnom, a ne u financijskom smislu), da bi shvatili da se zapravo vole i proživjeli ostatak života u slozi. Dakle, ljubav može postojati i kada se ljudi kolju. Ili je to strast? Iskreno, smatram da ljubav postoji čak i kada se ljudi varaju. Stvarno to mislim iako mi ne pada na pamet varati moga muža i vjerujem da niti on mene ne vara. Ali poznavala sam neke parove gdje je bar jedna strana varala, a teško me možeš uvjeriti da nije osjećala ljubav prema onoj drugoj.
Bih li ti stvarno zvučala uvjerljivije da ti kažem da volim svoga muža i da se osjećam voljeno od njega? Ja mislim da se ne treba razbacivati izjavama o ljubavi već djelima ljubavi. Da, naravno da je njemu izjavljujem, ali ne vidim što ti imaš od toga da kažem da ga volim, a da istovremeno ne pokazujem trud u njegovanju svoje veze. To su onda samo prazne riječi. I takva ljubav, ona bez truda, ona puna zahtjeva, ona bez popuštanja, se brzo raspline, kao balon od sapunice.

Kada smo bili na tečaju za brak, pitala sam čovjeka - da, u ljubavi treba puno davati, ali treba postojati neka ravnoteža. A čovjek mi je odgovorio - ne, u ljubavi ne razmišljate o ravnoteži. U ljubavi se samo daje. Pa, ako i primite, toliko bolje.
I stvarno, tu smo malo i moj muž i ja slični jer kada daješ bez očekivanja, onda si zahvalan za svaku sitnicu koju dobiješ. I to mogu reći, 20 godina našeg braka ispunjeno je prvenstveno zahvalnošću. Imali smo svoje krize i svoja razmišljanja o razvodu također, u više navrata, imali smo svoje periode silnog klanja, ali kada nije baš bilo jako jako strašno, praktički da ne prođe dan, a da si za nešto ne zahvalimo. I taj osjećaj zahvalnosti što ga imam, to je za mene isto ljubav.

Ponešto sam o njemu napisala u postu http://natuknica.mojblog.hr/p-o-mom-prethodnom-postu/144672.html. UBR, teta koju u tom postu spominjem, koja se nikada nije udavala, a ima 68 godina, udaje se u siječnju! Ha? Čovječe, i sad se naježim kad pomislim na to. :)

Vidiš, čovjek pokušava biti poticajan, koristan, ali i sažet i takav da sačuva dio privatnosti za sebe. Ali ti nisi s time zadovoljna. Pa onda uživaj u ovoj ispovijedi. Naravno da je to samo dio priče. Ali slobodno ti budi i dalje nezadovoljna (mojim odgovorom). Kao što vidiš, nije me baš teško natjerati da se raspišem. :p

objavljeno sri, 02.12.2009 19:42 | autor: natuknica

E da, još nešto: za vrijeme mojih studentskih dana, u društvu u kojem sam se kretala, praktički je lektira bila knjiga Ericha Fromma: Umijeće ljubavi. On tamo kaže, među ostalim, da ljubav nije osjećaj nego odluka. I ja se slažem s njim. Jer budimo iskreni, da je neka osoba, koja ti je silno antipatična, u potrebi, vjerojatno biš joj pomogla, iako ti nije draga. To je ljubav. I zbog toga imamo tolike primjere brakova koji su dogovoreni, a koji su sjajni. Jer su ljudi ušli u njih dobre volje. Jer su se i osjećaji razvili nakon što su ljudi zajedno nešto radili i stvorili. A toliko imaš primjera brakova koji su započeli iz silne strasti, ali su se, čim su problemi i obveze malo pritisnuli, raspali. Jer ljudi nisu bili spremni na žrtvu. Nema te strasti koja može pobijediti sebičnost. Ali ima nesebičnosti koja može razviti strast.

Moja mama još voli reći da čovjek ne voli drugog čovjeka kao takvog nego voli trud kojeg je u drugog čovjeka uložio. Zato je roditeljima puno lakše prežaliti nerođeno dijete ili malu bebu, a puno je veća bol kada se izgubi starije dijete. Jer čovjek plače za svojim trudom. Ističem da to tako ona misli jer ja nisam sasvim sigurna u to. Ali tako je nekako i s vezom, što se više u nju ulažeš, to su jači osjećaji koji te u njoj drže. I zato ti ljudi pričaju o trudu i o kompromisima. jer to je ono od čega je sačinjena ljubav.

objavljeno sri, 02.12.2009 20:06 | autor: jednostavna*

natuknica u jako malo dijelova se slažem s tobom, u jako malo, i ovo što si do sada ispisala kad bih te doista poslušala nikad se ne bih udavala jer s ovim što pišeš brak opisuješ samo kao neku žrtvu, što se mene tiče sorry, ali previše filozofiraš, i ono što pišeš da neko nekog prevari, al to je ipak ljubav, sorry koliko nisko? draga ja tebe znaš volim, al stvarno volim, a to što mi moja sekretarica popuši svako drugo popodne ma to ti nije ništa, kao što rekoh parametri su 99 % naspram 1 %, u mom svijetu kojim ja i samo ja vladam

objavljeno sri, 02.12.2009 22:16 | autor: natuknica

Ne znam, kako to zamišljaš život u zajednici u kojem nema kompromisa ni odricanja? Ili je to samo posao druge strane? Danas postoji to uvjerenje da se može uživati i osjetiti zadovoljstvo, a da se u to ne uloži nikakav trud. Zato i je depresija toliko raširena. Jer čovjek nije stvoren da uživa u onome oko čega se nije trudio. Može li postojati veće zadovoljstvo od pogleda na dobro odgojenu djecu? Ja ga ne mogu zamisliti. Mogu li se veseliti dolasku kući ako me tamo čeka muž koji misli da je temelj njegove sreće u tome da mu ja ugađam? Može li se on veseliti dolasku doma ako ga tamo čekam ja koja mislim da je jedini smisao njegova postojanja taj da on ugađa meni? Poanta ljubavi je u davanju, a ne u očekivanju. Zato imam osjećaj da imaš neku čudnu definiciju ljubavi. Što je to za tebe ljubav?

A to oko ljubavi i varanja, ne mogu ti sasvim dobro objasniti jer nisam nikada mogla gledati na seks kao na fiziološku potrebu. Ipak, znam da postoje ljudi koji ga tako shvaćaju. Zapravo, mogu i sama vidjeti razliku kod moga muža kada mi pristupa iz ljubavi ili kao fiziološkoj potrebi. Tako da nekad pomislim da me vara sa mnom. No i to, ne znači da moram pristati na takav pristup, ali ga ne moram niti odbaciti zato što se ponekad tako osjeća.

objavljeno sri, 02.12.2009 22:32 | autor: jednostavna*

natuknica ti doista previše al previše filozofiraš, ono što vrijedi za tebe ne vrijedi i za mene, već sam napomenula da svatko ima svoje viđenje svega ma koliko se ono razlikovalo od tvojeg, a puno analiziranja i filozofiranja je obično znak bjega od nečeg, možda da ne razmišljaš toliko možda bi bila sretnija u braku

objavljeno sri, 02.12.2009 23:21 | autor: natuknica

Sad ti meni nisi odgovorila na pitanje: što je za tebe ljubav?

Istina je, volim filozofirati, ali nemam baš osjećaj da sam nesretna.

objavljeno čet, 03.12.2009 08:57 | autor: jednostavna*

iskreno - dosadna si, neću ti na niš odgovoriti jer te se pod a) ne tiče pod b) nemam se potrebu ni tebi a ni ikom drugom dokazivati u bilo čemuz pod c) moj blog nije za filozofske rasprave nego za glupiranje pod d) izvoli se naučiti da drugi imaju različito viđenje svega ma koliko ono ne bilo u skladu s tvojim. TOČKA. P.S. Filozofija je inače sinonim za nerad.

objavljeno čet, 03.12.2009 14:23 | autor: levant

Eh, sad... nakon ovih komentara ću se osjećat glupo pisat o tome šta ja smatram pod ljubavi, jer očito svatko ima svoje viđenje iste ( ne definiciju, jer mi ta riječ ovdje jednostavno ne paše ). Možda je malo naivno da ja, koja još nisam iskusila 'čari' braka meljem o tome šta je ljubav u braku. Ali, želim bar jednom u životu izreć svoje duboko usađeno mišljenje, pa makar mi netko rekao da je potpuno krivo:)
Iskreno, ja isto ne volim te riječi - kompromis, prilagođavanje, žrtva ... sori, ali meni to sve ima potpuno negativan prizvuk! I da, vi koji ste već 20 godina u braku sigurno znate bolje od mene, koja sam tek 2 godine u vezi, ali opet - svi smo različiti, nismo li? I ja se iskreno nadam da nakon 20 godina
( ako budem te sreće ) sretnog braka, neću zaboravit riječ - LJUBAV. Da, samo tu, jednostavnu a tako puno puta isfilozofiranu, iskompliciranu riječ - LJUBAV. Dosta više izjednačavanja nečega tako lijepog i velikog s tako glupim i ružnim riječima kao šta su ove gore navedene!! Ja njega VOLIM, i za mene ljubav nije isto što i kompromis, žrtva, odricanje ... i sl. nebuloze. Jer ako me netko voli, to znači da me prihvaća točno onakvu kakva jesam - sa svim mojim 'krivim' stavovima, idejama, temperamentom ... jer i ja njega volim bez obzira na sve njegove mane i ne tražim da mi se prilagođava, ne onako kako neki o tome pričaju..

Možda uopće nisam bila jasna, možda jesam, a možda me jednostavno te teme uvijek potaknu na malo žešće komentiranje... ali, hm, da, takva sam, i ne prilagođavam se nikome i ničemu, a ako ikome time štetim, štetim jedino i isključivo sebi:) pozdrav jednostavna!

objavljeno čet, 03.12.2009 14:37 | autor: natuknica

Ok, sorry, stvarno, nisam uopće skužila poante tvojih postova. U tom kontekstu moji su komentari stvarno neprikladni (očito te val puno bolje shvatio) i bila bih ti zahvalna da ih pobrišeš jer tu im stvarno nije mjesto.

Unaprijed zahvalna,

Natuknica

objavljeno čet, 03.12.2009 14:41 | autor: jednostavna*

ak ti se ne sviđa što pišem i kak pišem ne moraš dolaziti na moj blog, i nauči se više prihvaćati tuđa mišljenja različita od tvojeg ok? ne brišem ničije komentare pa tako ni tvoje, a niti od Vala

objavljeno čet, 03.12.2009 16:22 | autor: jednostavna*

LEV ja znam da ti znaš što ja mislim :)))

objavljeno pet, 04.12.2009 08:15 | autor: natuknica

Nije problem u tome da ne prihvaćam tuđe mišljenje. Problem je u tome da sam pomislila da ti želiš ćuti tuđe mišljenje. To je bila greška. Kada imam osjećaj da nekoga ne zanima što mislim, onda niti ne ostavim komentar. I to je sasvim ok. Stvarno se ne moramo svi slagati, Bogu hvala da nas ima različitih. Ovdje se radi o totalno pogrešnoj procjeni situacije. Ostavila sam priču o nečemu što je meni važno i sveto, o svojoj obitelji, nekome tko očito obitelj smatra nečim jednostavno bljak. Dopustila sam ti da bacaš blato na ono što je meni najvažnije u životu. Da, trebala sam preskočiti, ali kao što rekoh, do sada sam mislila da to tebi nije bljak. I zato se ispričavam što sam se umiješala. I mislim da ti komentari tu stvarno nemaju što raditi. To je sve.

objavljeno pet, 04.12.2009 09:36 | autor: jednostavna*

NATUKNICA molim te ne dolazi više na moj blog jer me tvoje filozofije apsolutno ne interesiraju, odi se iživljavat i tjerat pravdu na nečijem drugom blogu, pozdrav

objavljeno ned, 28.02.2010 22:32 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Činjenica je da su se žene povampirile, svaka bi svog Christiana Ronalda, a onda se s 30+ godina pitaju što je krenulo po zlu.

objavljeno ned, 28.02.2010 22:32 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Činjenica je da su se žene povampirile, svaka bi svog Christiana Ronalda, a onda se s 30+ godina pitaju što je krenulo po zlu.