objavljeno ned, 22.11.2009 15:44 | autor: medeja7

imala sam sreće i ja... i još uvijek je imam... šaljem pisma, čestitke... onako rukom pisane... Kiss:)))

objavljeno ned, 22.11.2009 21:59 | autor: PriceSvetionika

Poželjela sam slati pisma. Budem...:o)

objavljeno pon, 23.11.2009 09:14 | autor: levant

Poslala sam prošle godine prijateljici pismo u daleku Nizozemsku, gdje je bila na postdiplomskom...rekla mi je da joj je to bilo super, jer ga je jedino od mene dobila, sa svima drugima se čula preko maila, facebooka ( bljak )... poslala sam joj i ja nekoliko mailova, ali to pismo mi je bilo stoput draže od svih njih:) A podsjetilo me to i na djetinjstvo, kada smo si sestrična i ja svako malo slale pisma ( ona iz Krka, ja iz Rijeke ) i još se sjećam onog uzbuđenja koje sam osjećala kada bih našla pismo u sandučiću.. :)) ah, ta dobra stara vremena ...

objavljeno pon, 23.11.2009 22:01 | autor: Dezire33

Zanimljive misli... U eri nestajanja "običnog" pisma...
Baš ću napisati pjesmuo toj temi!

Pozdrav!

objavljeno pet, 04.12.2009 12:24 | autor: Ithiriel

:)) Ha, na iste stvari mislimo... Ja sam prije par godina saznala sve adrese i odtad šaljem čestitke, i mogu ti reći da je osjećaj poprilično divan. Čak se nakon nekog vremena počnu i vraćat :)) ni taj osjećaj nije loš...
Neke lijepe stvari koje smo prije radili se prelako zaboravljaju u ovom životu koji bi trebao sve skratiti, a pritom u biti uzima dušu koju prelijevamo radeći stvari na duže načine.... Mda. Bez razmišljanja, treba slati pisma...

(Isto kao što treba biti nezadovoljan omalovažavanjima i štedit jastuk na kojem spavamo da nam ne postane prekrut i zamrljan, nego reć, stavom i glasom, da neke stvari jednostavno ne mogu proć samo zato jer nam je narav dobra i blaga... I neki ljudi nisu vrijedni ni sekunde razmišljanja osim ako to razmišljanje nema veze s nama samima :D )

eto ti sad pregršt pozitive, idem sad dalje bit mrgudna...