objavljeno pet, 12.03.2010 09:20 | autor: zenta

Tražiiš znakove pozitivne, toplo se nadam.......Poput mene, koja ( kao ) s drugim znam , a sa svojom djecom i nisam bila toliko uspješna..........Mogla sam i bolje : od njih dvoje dobivam dovoljno, ali .........nije to ono, što sam htjela postići......

objavljeno pet, 12.03.2010 10:10 | autor: natuknica

E, Zenta, ima raznih znakova. Ima znakova koji ti govore što bi trebala raditi, a ima i onih koji govore što bi trebala željeti. Ti znakovi koji se odnose na želje su najkompliciraniji i najteže ih je primijetiti. Ne znam kakve tebe brige more, ali sjećam se kad sa sa svojom problematičnom kćeri išla psihologu. I pita mene psihologica: "Što vi zapravo želite za svoje dijete?" Kažem ja: "Samo želim da bude sretna!" Ali i tu ljudi lako brkaju ono što bi njih učinilo sretnima s onim što bi usrećilo njihovo dijete. Kao što rekoh, nema onoga tko nije negdje pogriješio. I mislim da je dobro tako. Iz mnoštva razloga. :)

objavljeno pet, 12.03.2010 10:35 | autor: romantales

Tvoja teta je u pravu ... niti ja ne bih u ruku stavljala za nikoga. Koliko se zapravo poznajemo? Možemo li 100% biti sigurni da poznajemo nekoga dovoljno dobro da bismo mogli garantirati za njega/nju?
Mislim da bih mogla biti žena iz prve verzije, stati uz svog čovjeka, uvjerena da je krivo optužen, čak i kada je s pravom optužen, ali ako nije učinio nešto što se u potpunosti kosi s mojim moralnim načelima, nešto što nikako ne bih uspjela racionalno objasniti, pronaći motive. Nikada ipak ne bih mogla biti ona koja zatvara oči jer ne želi vidjeti istinu, bez obzira koliko ta istina bila traumatična. I iako znam da mnogi ružno gledaju na sigurne kuće, čak su i žene u stanju reći za maltretirane žene da su si same krive što trpe, okrećemo glavu kada vidimo da netko tuče dijete, ne reagiramo kada čujemo da dijete plače jer ga tuku, uvijek sam za to da se preventivno zaštite djeca, čak i ako se kasnije pokaže da za zaštitom nije bilo potrebe.

objavljeno pet, 12.03.2010 12:02 | autor: selma

:)

objavljeno pet, 12.03.2010 13:33 | autor: Anamil (Neregistriran)

Svatko je nedužan dok se ne dokaže suprotno.
Vjerujm svakome, dok mi ne pokaže ponašanjem ili riječima da nije zavrijedio moje povjerenje.
I ne zatvarajmo svoje oči pred negativnostima, nego budimo dovoljno hrabri i jaki da ukažemo na njih. Ako ih ne možemo ispraviti.

objavljeno pet, 12.03.2010 16:54 | autor: medeja7

bila sam sama (moj izbor, nije bio izbor moga sina) u traženju, otkrivanju, pronalaženju "tragova" ... nije bilo lako, ali trudila sam se i trudim se danas kada smo oboje "odrasli"... I, naravno, greške su bile prisutne, ali znala sam da ne mogu nikome predbaciti da je on, ona ili neko treći kriv... ili prav... Pusa ti i sretno na tvom traganju...:)))

objavljeno pet, 12.03.2010 23:15 | autor: natuknica

Romantales, slažem se s tobom. I ne znam za ljude koji ružno gledaju na sigurne kuće. Imamo jednu u susjedstvu pa nam se događalo i da ta djeca dođu s mojom djecom u razred.
Ipak, znam i za slučaj u Americi gdje je jedna učenica optužila profesora tjelesnog za zlostavljanje. Profesor je odmah suspendiran, kako je i red, ali je istraga pokazala da nije uopće bilo zlostavljanja nego se učenica htjela osvetiti jer je nije primio u cheerleader team. I sad te pitam, koliko je ljudi čulo da je on zlostavljao, a koliko da je ipak nevin? Na kraju se morao preseliti u drugo mjesto iako ništa lošeg nije napravio.
Zato čovjek treba znati uočavati znakove, i znakove koji pokazuju tko laže, a tko govori istinu i znakove koji pokazuju tko je za što sposoban.
Nipošto i ni u kojem slučaju ne odobravam nikakvo zataškavanje, to ne može dovesti ni do čega dobrog.

Selma, ;)

E, da, Anamil, i ja svakome dam svoje povjerenje. Ali kad mi jednom dokaže da ga ne zaslužuje, uuuuuuu...... Sami shvate da me je bolje izbjegavati. ;)

Medeja, znaš, koliko god se činilo ponekad da je drugačije, zapravo je svatko sam u svom traganju. Ako ti je to neka utjeha. ;) U svakom slučaju, hvala ti na lijepim željama jer mi baš trebaju. :)

objavljeno sub, 13.03.2010 09:11 | autor: romantales

Svakako imaš pravo da nije u redu nekome uništiti život radi lažne optužbe; lažna optužba ostala bi lažna optužba i uz ispriku optuženom bi prešla u zaborav, da nismo postali vampirski gladni za skandalima. Novine se dočepaju svake i najnevažnije priče i pretvore ju u priču s naslovnice, prežvakavaju temu dok ju na kraju na ispljunu s gađenjem, ali vrlo rijetko objavljuju isprike kada nanesu štetu nečijem ugledu.
Rješenje bi bilo da svaka od tih delikatnih istraga ostaje u tajnosti dok se ne potvrdi drugačije, jer na jednu ogorčenu cheerleadericu ne možemo dozvoliti da možda uistinu nezapaženo prolaze zlostavljanja.
Iz prve ruke znam za slučajeve dva profesora koji su svoje učenice ucjenjivali na način koji nije primjeren školskim klupama. Jednome je za dvojku bilo dovoljno "pokazati sise" kako je to on delikatno zatražio. Tko zna koliko je djevojaka tako ucjenjivao i koliko godina je to trajalo. Primjera za nabrajanje bih još mogla navesti, ali onda je to post, nije komentar.
U svakom slučaju, ono što je neophodno, kod nas i vani, je da delikatne situacije potencijalnog zlostavljanja ostanu daleko od tiska, kao što bi to trebalo biti i sa pola crne kronike ... ali tuđe drame nam daju osjećaj da je naš život valjda ljepši, bolji, manje dramatičan ...

objavljeno sub, 13.03.2010 14:26 | autor: FRKA

e samo si mi ti s ovim postom danas trebala ;)
al kod tebe ima jedna dobra stvar, redovtio pomislim da nisam usamljena jedinka pa, mada to ništa ne rješava-bude mi nekako lakše
želim ti slobodan i spokojan vikend :))

objavljeno sub, 13.03.2010 14:57 | autor: murder

odgoj nije lagan. nekad čak i ako daš sve od sebe nećeš postići što želiš. djeca su živa i nije ih lako oblikovati, a ni usmjeriti.
i moji se uvijek pitaju gdje su pogriješili sa mnom i zašto sam ispala ovakva, kao i mnogi drugi roditelji. ali većina djece ipak na kraju izraste u ljude koji se znaju snalaziti u življenju.
samo slijedi srce uz malu pomoć mozga i uživaj :)

objavljeno sub, 13.03.2010 21:46 | autor: viktorija2

Okolnosti života se tijekom vremena veoma mijenjaju i nije moguće svako dijete odgajati jednako , nije potrebno zato okrivljavati sebe.

objavljeno sub, 13.03.2010 22:56 | autor: natuknica

Apsolutno, Romantales, mislim da bi baš svaka istraga trebala biti vođena u tajnosti i daleko od novinara. Možda je bilo dobro u policijskoj državi jer razni centralni komiteti nisu dozvoljavali da išta opasno po ugled sustava dođe do novina pa tako ni te šporkarije, ali ne bih se složila s tobom da smo POSTALI vampirski gladni za skandalima. Ljudi su to uvijek bili. Pa su pili ono što im je došlo pod ruku. Što kaže moja mama, kada se u njeno doba ubio student u Zadru, svi su Zadrani to znali. Osječani vjerojatno nisu. Danas je gadno jer više geografske granice ne postoje. A što se svih onih primjera koje spominješ tiče, i onih koje bih ti mogla pridodati, sve se svodi na jedno - da su postojali ljudi koji su znali ili su mogli primijetiti da je netko čudovište, ali se nisu htjeli miješati. Te osobe koje zlostavljaju, u pravilu su bolesni ljudi kojima je potrebna pomoć. A krv je na rukama onih zdravih koji su zatvarali oči.
Poput onog suca u Gospiću. Znao mu je Vrhovni sud vraćati presude i poništavati ih, ali nitko se nije sjetio da te njegove presude ukazuju na ozbiljno poremećenu osobu koja ne smije raditi taj posao. Sve dok novinari to nisu iznijeli u javnost. Da su suci vrhovnog suda reagirali na vrijeme, ne bi bilo potrebe da to novinari razvlače. Sva poniženja žrtava iz njegovih slučajeva ne idu njemu na dušu nego tim istim sucima Vrhovnog suda.

I ja, Frka, volim taj osjećaj da nisam usamljena. :)

E Murder, ne znam imaš li ti pojma koliko ja tebe obožavam? Osobno mislim da tvoji roditelji i te kako imaju zašto biti ponosni na tebe i, ako nisu, brzo će to shvatiti. :) A nitko nije savršen, kako roditelji, tako ni djeca. Tu mi činjenicu nije teško prihvatiti. ;)

Ma nije moguće čak ni blizance jednako odgajati, Viktorija, čak ni jednojajčane, jer su ljudi jednostavno različiti. Ali kada pričam o traženju znakova, doista, odgoj je samo jedan od primjera. Povod je bilo sasvim nešto drugo. :)

objavljeno ned, 14.03.2010 07:36 | autor: inicial

sjećam se vremena kad sam za ljude meni bliske bio bez dvojbe spreman jamčiti životom. i naravno, u nekim se slučajevima to ispostavilo kao pogrešno. za sebe ne jamčim ništa, za druge, sada, malo manje ali i dalje vjerujem da čovjek treba jamčiti za druge i opravdavati i boriti se za čovjeka uz svjesnost rizika da poslojji i iole šanse da sam u zabludi. jer bolje mi je i stati u obranu čovjeka kojeg poznajem koliko ga poznajem i vjerovati da nije učinio nepravdu nego ne stati u njegovu obranu i znevjeriti njegovo povjerenje i očekivanja.

kao i obično, natuknice, izvrstan post

objavljeno ned, 14.03.2010 10:38 | autor: natuknica

O, Inicial, bome i ova tvoja primjedba. I nju bi se dalo objašnjavati kroz primjere i raspravljati o tome kako se to radi, ali je potpuno na mjestu. A i došla sam u dob kada ni ja više za sebe ne jamčim ništa. Tako čovjek i manje dolazi u priliku da napada. ;)

objavljeno ned, 14.03.2010 12:31 | autor: buuba

natuknico, ti i medeja ste iz rijeke? =]
pa kad cemo do barda onda? haha.

objavljeno ned, 14.03.2010 13:07 | autor: buuba

Mislim da je onda doslo i vrijeme da bude u Rijeci. =] Stvarno sam prestala pratiti blogove, kako zbog faksa nemam vise bas puno vremena, ali vjerujem na rijec da ih je puno iz rijeke sad. =]

objavljeno ned, 14.03.2010 16:23 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Osvojite besplatan nastup na Riječkom polumaratonu!Riječki polumaraton
www.utrke.net
Portal UTRKE.net i organizator Riječkog polumaratona vam i ove godine poklanjaju 15 besplatnih startnina za nastup na 9. riječkom polumaratonu. Nagradna igra traje do 11.4.2010.

objavljeno ned, 14.03.2010 19:10 | autor: samojednamama (Neregistriran)

pametno si to sročila. sad opet moram misliti i spajati znakove ...

objavljeno pon, 15.03.2010 13:37 | autor: Cheyenne

Prije nisam pratila, znakove, ali sad ih pratim i tražim non stop. Pogotovo kad je ljubav u pitanju. Možda je to krivo, nerazumno, ne znam; ali kad vidim nešto vezano uz ono što mi je drago, sretnija sam i nada se budi. Pozdrav ostavljam!

objavljeno pon, 15.03.2010 23:20 | autor: walt

ako je tko za sarkazam - zagreb je pun, ali pun pun reklamnih znakova na svakih 20 metara ceste. više ništa ne vidiš od znakova. još je samo na sljemenskoj cesti sve prazno.

a zašto bi greška u odgoju bila ako stvari nisu ispale po očekivanju?

objavljeno pon, 15.03.2010 23:38 | autor: miu

kad ja tražim znakove, obično pronađem samo Život. :D

tako da, ako me koji znak i zaljepio šakom u nos, ne znam jesam li postupila ispravno. sama sa sobom, jel. vidit ćemo kakav ću bit roditelj :D

objavljeno pon, 15.03.2010 23:47 | autor: natuknica

Hm, da, Cheyenne, treba provjeriti samo je li nam vid zamagljen predrasudama. Ali sve je to dio odrastanja, a čovjek uči dok je živ, pa tako i bolje interpretirati znakove. Ma samo ti njih gledaj! Što više gledaš, više ćeš naučiti!

E, sad Walt, istina, ovisi i što su nam očekivanja. Meni je u mom odgoju jako važno da mi djeca budu pristojna. To su moja očekivanja i neću se baš smiriti dok ih ne ostvarim. Onda, i to da budu samostalna, također. :) E sad, koju će struku odabrati, hoće li završiti fakultet, zapravo, ne smatram da to spada u odgoj pa u tome i ne mogu puno pogriješiti, kužiš? U odgoj spada postići da one znaju što hoće. A znam, znam da ima ljudi koji drugačije postavljaju očekivanja pa imaju i više razloga biti nezadovoljni. Ali svoja očekivanja, htjeli, ne htjeli, prenosimo na djecu i kriva očekivanja su uglavnom izvor brojnih frustracija pa su, prema tome, i pogreška u odgoju. ;) Zapravo, upravo o tome i pričam u ovom postu. Ja tražim i znakove koji će mi pokazati jesu li moja očekivanja na mjestu ili nisu.

O, Život je jako lijepi znak, Miu! :)

objavljeno pet, 19.03.2010 13:59 | autor: mirna22

pristojnost se usvaja u hodu,što dijete vidi od roditelja to će kopirat u svoj dnk,ne mogu ja naučit djete da ne drži noge na stolu ako moj muž kaže da mu je to naj dio dana,kad dođe kući ispruži noge..moja kćer je bila vrlo mala i stavljala je noge i jedva bi dobavila stol vidjevši to od tate..isjetim se zološkog u zg i mame majmuna sa bebom.majmun radi što majmun vidi..

objavljeno sub, 20.03.2010 00:48 | autor: natuknica

Dobro kažeš, Mirna, nemaju svi roditelji jednake pojmove o tome što je pristojno. Pa onda, ne može čovjek baš ni robot biti, neke stvari koje nisu dozvoljene na javnom mjestu, ne moraju biti zabranjene u intimi doma. Ja recimo jako volim polizati tanjur. Ne bih to nikada u restoranu napravila, ali kad smo doma sami, zašto da si uskratim taj gušt? Pa onda, moja djeca znaju jako biti drska prema nama roditeljima. S jedne strane, to mi je zaista znak da nisu zlostavljane, pa me tješi, a s druge strane, umrem od straha da nisu tako drske i u školi? Onda stalno propitujem učiteljicu kako se ponaša, a ova me u čudu gleda. Ja joj ipak pripomenem neka ne bude previše labava jer ne želi upoznati moje dijete kada se oslobodi inhibicija. ;) Ali sam i sretna jer vidim da se ipak prema strancima ne ponašaju kao prema nama. A neki roditelji misle da je dovoljno samo ono što primjerom pokazuju, da ne treba o tome i razgovarati pa se iznenade kada djeca ipak ne pokupe sve od njih. Ne može se potpuno zanemariti ni utjecaj okoline. :)

objavljeno sub, 20.03.2010 19:12 | autor: Anoniman (Neregistriran)

ko je fallen..ili grimripper?

objavljeno sub, 20.03.2010 21:49 | autor: nights in white saten (Neregistriran)

zivot je zivot svaki dan novi dan ponekad pada kisa ponekad sunce ,ponekad oblacno ponekad duga http://www.youtube.com/watch?v=2bljji5zdKU