objavljeno ned, 07.03.2010 20:41 | autor: makebejka

Odličan mi je ovaj dio kada tri bombona dobije učiteljica, znači njima je baš super u životu...

Šalu na stranu, priča je odlična, mislim da bih mogla pročitati knjigu, sve mi se čini da sam već čitala jednu lauru, možda je to nastavak?

objavljeno pon, 08.03.2010 09:03 | autor: zenta

Snažan i dojmljiv tekst.............Uostalom ; to si ti !

objavljeno pon, 08.03.2010 09:49 | autor: emmet

Jedini pravi put u životu je slijediti istinu. Za nju se vrijedi boriti ...
Lijepa priča (ja baš volim ovakve VITEŠKE priče).
Pozdrav

objavljeno pon, 08.03.2010 12:56 | autor: angy

draga moja želim vam sve najbolje za dan žena da budete radosni i veseli...veliki i topli pozdrav od mene....

objavljeno pon, 08.03.2010 17:52 | autor: medeja7

:))) i sretan ti Dan žena...:)))

objavljeno pon, 08.03.2010 18:10 | autor: selma

:))

objavljeno pon, 08.03.2010 19:28 | autor: natuknica

Eh, Maki, dobro im je ako su mudre... Mogla bi se neka sjetiti i podijeliti 25 bombona među 8 đaka. ;)

Da, je, ovo je četvrti nastavak. Na žalost, koliko je meni poznato, zadnji koji je za sada preveden na hrvatski. Moram priznati da se u 3. nastavku osjeća značajan porast u kvaliteti, a i da je bilo teško čekati 4. nastavak. Moj problem je što ne znam njemački na kojem je, zadnji put kad sam provjeravala, bilo već sedam knjiga. :-/ Taman smo se već spremali otići u Trst po prijevod na talijanski kada smo ugledali ovu knjigu u knjižarama. ;)

Hvala, Zenta. :)

E sad, Emmet, sve ovisi o tome kako definiramo riječ "borba". Mogla bih se i složiti i ne. ;)

Hvala Angy... i Biba... i Selma :)))))

objavljeno uto, 09.03.2010 15:36 | autor: lucile

Odlicno, odlicno!!!

objavljeno sri, 10.03.2010 09:51 | autor: Anamil (Neregistriran)

Jako lijepa priča o zmajčekima :)
I legenda o Sv. Jurju, za koga uglavnom svi znaju kao ubojicu zmajeva :(
Ali nepravdu prema odnosu zmajeva i ljudi ispravio je Eragon, gdje je prikazao zajedničku borbu zmaja i njegovog jahača u borbi protiv zla.

objavljeno sri, 10.03.2010 10:07 | autor: ura

ti si toliko analitična da svi junaci ovdje mogu samo nikom poniknuti. kako god, i mene se dojmila jako ona podjela 13 bombona. a o istini se ne bih ni usudio polemisati, jednostavno ću se pridružiti tvojim razmišljanjima i prisvojiti ih za sebe.

objavljeno sri, 10.03.2010 16:58 | autor: Viktorija2

Zmajevi su zaista postojali sve do sredjeg vijeka. Gledala sam jedan zaista zanimljiv dokumentarni film o Istraživanjima u Karpatskom gorju. Pronađeni su čak i cijeli kosturi zmajeva i njihovih jaja u jednoj pećini. uz njih su i kosturi srednjovjekovnih pastira koji su ih pokušali ubiti , ali ne zbog otetih djevojaka već zbog ovaca i drugog blaga koje su im tamanili. Zmajevi su zaista letjeli i rigali vatru , koju su koristili u međusobnim sukobima i u borbi za opstanak vrste. Imali su uz pluća i metanski balon koji im je tako teškima i glomaznima pomagao letjeti . Plin koji se stvarao u njihovim tijelima palili su platinom koju su skupljali u strukturi stijena koje ima u tim planinama. Letjeli su veoma daleko čak sa dalekog juga jer su im u ostacima izmeta nađene sjemenke datula.
Pretpostavlja se da su izumrli zbog promjene klime i izumiranja životinjske vrste kojom su se hranili, zato su napadali stada i postali neprijatelji ljudi. Inače ih je bilo po čitavom svijetu osobito u Aziji jer se mogu vidjeti u umjetničkim djelima svih Azijskih naroda. Zmaj je bio sigurno veoma neobična životinja kad je proglašen simbolom zla. A možda je nekad i bio inteligentno biće kad je ostalo toliko legendi o njemu. Ili je možda napadao ljude više nego druge životinje. Baš je zanimljivo da je legenda o Svetom Jurju ostala toliko živa i snažna i da su upravo svetom Jurju posvećene tolike crkve.

objavljeno čet, 11.03.2010 07:29 | autor: inicial

huh draga natuknice...puno lijepoga si napisala pa zato neću niš reć, ali amenujem ili skidam kapu( koju ne nosim) za zaključak. daj ga ptentiraj ako već netko nije jer zaista zlata vrijedi

objavljeno pet, 12.03.2010 23:34 | autor: natuknica

Hvala vam, i Lucile, i Ura, i Inicial. :)

Općenito, Anamil, imam osjećaj da se u modernim bajkama sve više zmajevi prikazuju kao dobra bića, upravo zato što se ljudi radije bore protiv drugih ljudi umjesto protiv zla samoga. Legenda o sv. Jurju i zmaju kojeg je pobijedio je i nastala upravo zato što je zmaj bio simbol zla. Samo što sv. Juraj nije nasiljem pobijedio zlo. A legende ga prikazuju kao nasilnika. I ljudi su tako skloni druge ljude proglasiti predstavnicima zla i onda misle da će eliminirati zlo eliminirajući te ljude. A ne razumiju da na taj način oni sami čine zlo i postaju njegovi predstavnici. Eto, čini mi se da moderne bajke pokušavaju prikazati da se zlo najbolje pobjeđuje tako da ga se ne čini i zato mi se sviđaju. Ipak, Kronike iz Narnije ne spadaju u tu kategoriju. :( Što nema veze s Eragonom, ali sam imala potrebu spomenuti. ;)

Viktorija, postoji teorija da zmajevi i dan danas postoje. Samo su se smjestili u svoja podzemna carstva i tunele od kojih su im neke i razne vojske gradile. Čak neki vjeruju, ne samo da su inteligentni, nego da su i inteligentniji od čovjeka...

objavljeno sub, 13.03.2010 21:33 | autor: viktorija2

Jeli i njih Bog stvorio na svoju sliku . Ili je to možda ono što piše u Otkrivenju na početku 20 poglavlja:
1 I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2 Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 3 Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.

Inače zašto bi zmajeve zatvarali pod zemlju , zar to ne bi bilo strašno za nekoga tko inače leti, osobito ako su inteligentniji od ljudi to sigurno ne bi dozvolili.

objavljeno ned, 14.03.2010 11:17 | autor: natuknica

Bravo, Viktorija, sjajna primjedba! Inače, kao što znaš, nisam sklona definiranju pojmova. Meni je važno da ja ne činim zlo. Važno mi je da se koncentriram na dobro. Ne opterećujem se takvim stvarima na koje ne mogu utjecati. Vrši li đavao utjecaj na ljude u obličju zmaja iz neke duboke spilje ili dovodeći ih u napast iz svog duhovnog svijeta, meni je svejedno. Važno mi je da ja ne padnem pod njegov utjecaj, odnosno, ako i padnem, da to na vrijeme primijetim i oslobodim se. Ne vidim koliko je činjenica nekakvog zmajskog obličja od utjecaja na moje ponašanje. Mislim da su kušnje te koje utječu na moje ponašanje. Ili se ne smatram sposobnom izaći na kraj s nekim spoznajama pa ih radije izbjegavam? Smatrajući da sam ja ipak samo ograničeni čovjek ograničenih sposobnosti. (ne dovedi nas u napast)
Postoji legenda o anđelima koji su se odmetnuli od Boga. Ipak, ta priča nigdje ne piše u Bibliji. Nigdje ne piše kako, zašto i je li Bog uopće stvarao anđele? A i anđeli i sotona se poslije kroz Bibliju stalno spominju. To je dalo podlogu piscu Zlatnog kompasa, kao i eventualnoj vjerskoj sljedbi kojoj pripada, da razvije cijelu teoriju o tome kako Bog uopće nije Bog nego samo jedan od anđela koji je među njima preuzeo vlast. Ja baš tako nešto ne mogu prihvatiti, samo spominjem koji su povodi.
Isto tako mi je svejedno koliko u toj teoriji o podzemnim zmajskim gradovima ima istine, samo je ne mogu nazvati posve neuvjerljivom. U svakom slučaju, u toj teoriji zmajeve nazivaju gmazovima i nitko ih nije prisilio na život pod zemljom nego su ga sami izabrali, oni su natjerali vojsku da im taj život učini udobnim, baš kao što je i tjeraju da ratuje.

objavljeno ned, 14.03.2010 15:28 | autor: viktorija2

Znači ipak su vragovi.

objavljeno pon, 15.03.2010 08:16 | autor: viktorija2

Možda se zato zemlja toliko trese, htjela bi ih povratiti a ne može.
Oprosti na maloj šali , ali moj je problem što sve povezujem i onda još to slikovito doživljavam., osobito tako neke srašne stvari.

objavljeno pon, 15.03.2010 14:04 | autor: natuknica

Ah, Viktorija, ma jesam za šalu, ali nisam za isključivost. Dakle, po toj teoriji, ipak nisu svi "gmazovi/zmajevi" zli. Koliko neki navijaju za rat, drugi navijaju za suradnju.
Stvar je u tome - koliko činjenica da si nešto možeš tako dobro slikovito prikazati utječe na tvoj život i koliko ti pomaže biti boljom?
U načelu, svi mogući slikoviti prikazi su i nastali iz nesposobnosti čovjeka da neko iskustvo opiše riječima pa ga je opisivao slikama i usporedbama.
Onda na te njihove slikovite prikaze naiđu ljudi bez mašte pa traže u svojoj okolini protiv koga ili čega bi se mogli boriti.
Ja jednostavno ne bih sebi mogla dozvoliti da bilo koga ili bilo što prozovem predstavnikom vraga. Jer na taj način su nastali progoni vještica.
Često tako ljudi, pod izlikom da progone zlo, ne shvaćaju da su upravo oni postali ti koji zlo čine.

Na koncu, nije li Isus jednom te istom Petru u jednom času rekao "Odlazi od mene, Sotono!", a u drugom "Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju." ?

Jednostavno, ne mislim da je dobro koncentrirati se na izgled zloga nego samo na njegove posljedice i da je najbolji način borbe s tim posljedicama samo činjenje dobra. Točka.

objavljeno pon, 15.03.2010 17:06 | autor: viktorija2

Čekaj , čekaj Natuknice . Da li gmazovi i zmajevi ako su životinje mogu biti zli?
Mislim da životinje nisu dobile priliku da spoznaju dobro i zlo, ta je čast pripala ljudima nakon što su uzeli plod spoznaje dobra i zla sa zabranjenog stabla. A nato ih je natjerala stara zmija , zmaj , znači inteligentni gmaz, đavo ., koji je bio nešto drugo od životinje .I to je učinio sa naoko dobrim motivom." Ne nećete umrijeti ako uzmete plod spoznaje dobra i zla , već će vam se otvoriti oči i postat ćete kao Bogovi." Nije li dakle zmija u edenskom vrtu na dobro naputila Adama i Evu, Ne uči li ljude i New - Age ,isto tako. Znači ako ti inteligentni gmazovi i postoje , njihovo "dobro" može biti samo mamac u stupici nad bezdanom.
Ako nikoga ili ništa ne bi nazvala predstavnikom vraga , kako bi zaštitila svoje najmilije od njega? Ako je Isus Petra mogao nazvati Sotonom kad ga je sablaznio, zašto ja ne bih mogla nekog gadnog zmaja - guštera koji se skriva pod zemlju i tjera ljude da ratuju, za njega?

objavljeno pon, 15.03.2010 20:08 | autor: natuknica

Jesam rekla da nešto ne smiješ reći? Ja sam samo rekla da ja ne bih.
To o zmiji je svakako točno i zanimljivo. Spomenula sam ti i drugo pitanje na koje nemam odgovor, a to je - kako su nastali anđeli? Ćijom voljom? Jesu li razumna bića? Imaju li slobodnu volju? Ako imaju slobodnu volju i jesu razumna bića, jesu li i oni na sliku i priliku Božju? Ja ne znam odgovore. Mogla bih čak reći da sam zbunjena dok o tome razmišljam. Voljela bih čuti neki prihvatljiv odgovor.
Već sam pisala o tome koliko mi je priča o četverodimenzionalnom ili čak beskonačnodimenzionalnom svemiru prihvatljiva. Teorija koja priča o gmazovima čak govori o njima kao o više od tro - dimenzionalnim bićima. Ja jednostavno tako nešto nisam srela i nisam spremna tvrditi da oni stvarno postoje. Ali nisam spremna niti ikoga uvjeravati da tako nešto ne može postojati. To je isto jedna stvar oko koje ti i ja volimo doći u sukob. Ja ne osjećam potrebu da nešto definiram. Mogu prihvatiti da nešto ne znam u potpunosti. To i jest upravo ono o čemu ovaj post priča. Možemo li ikada tvrditi da o nečemu znamo sve i da to možemo potpuno precizno definirati? Možemo. Isključivo o plodovima ljudskog rada. Ni o čemu što nije stvorio čovjek ne možemo reći da znamo baš sve. Ja ne mogu. Ja. Ali nipošto ne mogu niti zabraniti onima, koji misle da to mogu, da to rade. Mogu ih samo upozoriti da se MENI to ne čini razumno.
Ista stvar je i sa zaštitom od zla. Mislim da niti po tom pitanju nemamo iste pojmove. Što znači nekoga zaštititi od zla? Za mene to znači pomoći im da NE ČINE zlo, a ne zaštititi ih od patnje. Ne vidim kako postojanje ili ne postojanje zmajeva u nekoj pećini utječe na činjenicu da netko prepozna čini li nekome nepravdu ili ne? Nepravda se lako vidi. Svađa se lako vidi. Suradnja i poštenje isto. Zlo nas kuša neprestano i svakodnevno i nema potrebe tražiti guštera u blizini da bismo znali jesmo li kušani ili nismo. Naprotiv, moje osobno mišljenje je da nas definiranje zla i stavljanje u nekakve okvire i kalupe zapravo uspavljuje i sprječava da vidimo svako zlo kada na njega naiđemo, samo zato jer je zlo na koje smo naišli izvan kalupa koje smo im dodijelili. Uglavnom, ukalupljivanje zla je izlika upravo onima koji zlo čine da mogu činiti nešto što je izvan te definicije. Ne kažem da je to tebi izlika, samo da tim i takvim zlima daješ slobodan prostor za djelovanje kada pokušavaš definirati stvari.

Inače, napisala sam ti odgovor i na komentar kod Iniciala o praštanju. Ako želiš, možemo i o tome ovdje nastaviti raspravljati. :)

objavljeno uto, 16.03.2010 11:03 | autor: viktorija2

To što si pisala o opraštanju i ja sam napisala . Oprostiti treba i velikima zbog svojega mira. Ali postoji još jedna muka kod opraštanja . Ako opraštaš nekome veliko zlo koje ti je učinio , dolaziš u situaciju da prihvatiš krivicu koju ti je nametnuo, i da nikad ne iziđeš iz svoje patnje.Žrtve mobinga i inače se osjećaju , jadne , bezvrijedne i nesposobne za svoj rad , hoće li taj osjećaj njima prestati ako svome tlačitelju oproste , ili će još više to utvrditi u njihovoj svijesti vlastitu krivicu i nesposobnost. Pišem to na tvojem postu jer Inicijal ne želi komentirati meni pa mu vjerojatno moji komentari nisu osobito dragi.

Što se tiče anđela u Bibliji ne piše kako su stvoreni , jedino na početku drugog poglavlja Knjige o Jobu piše:: " Jednoga dana dođoše opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan...........
Prorok Jeremija opet o njemu govori:


12 Kako pade sa nebesa,
Svjetlonošo, sine Zorin?
Kako li si oboren na zemlju,
ti, vladaru naroda?
13 U svom si srcu govorio:
'Uspet ću se na nebesa,
povrh zvijezda Božjih
prijesto ću sebi dići.
Na zbornoj ću stolovati gori
na krajnom sjeveru.
14 Uzaći ću u visine oblačne,
bit ću jednak Višnjemu.'
15 A sruši se u Podzemlje,
u dubine provalije!"
Očito je da je Satan - Lucifer , Vrag Na bilo koji način produkt Božjeg stvaranja , i uvjerena sam da ga je potrebno poznati , razlikovati sve njegove načine očitovanja, kako bi se čovjek obranio od njegovog zavođenja. U protivnom sve može biti lijepo dobro pozitivno i pod neki uvjetima prihvatljivo.
Kao i svinje sa mišjim genomom , kao i koze križane s paucima, kao i rajčice križane s žoharima. Kao i svinje sa ljudskim genomima radi uzgoja organa, pa da više ne znaš treba li zaklati svinju ili čovjeka da se jedan od te dvojice spasi tako da mu se presade organi onog drugog. Mislim da bi se na taj način mogli promatrati i ti mnogodimenzionalni zmajevi, koji se pojavljuju nakon što je njihova vrsta zbog nekih Bogu znanih razloga davno izumrla.

objavljeno uto, 16.03.2010 13:36 | autor: natuknica

E, hvala ti Viktorija što si mi našla ova mjesta. To me sad podsjetilo na onaj dio iz Knjige Postanka gdje su se sinovi Božji ženili s kćerima ljudskim. Nije da sam manje zbunjena, ali eto, još jedna asocijacija i još jedno pitanje - tko su to sinovi Božji, tko su to kćeri ljudske, ako mi molimo Oče naš?

Ne vidim kako praštanjem preuzimaš tuđu krivicu. Štogod činiš zato da bi dobio plaću, nećeš je dobiti. Tako niti praštanje radi neke Božje nagrade ništa ne pomaže. Ali praštanje kao skidanje okova sa vlastite duše, nikako ne može povećati patnju. Može ti pomoći da ljubiš onoga tko ti je zlo nanio, a nikako da se ti osjećaš više krivim. Jednom kada i svoju i njegovu patnju staviš u ruke Svevišnjega.

objavljeno uto, 16.03.2010 14:44 | autor: viktorija2

Npr. ako ti mene sada dobro izvrijeđaš i ja ti oprostim , mogu misliti da sam stvarno to zaslužila da sam stvarno ja kriva, jer sam takva kao što si ti rekla .
Npr. ako nekoga toliko iznerviraš da te udari , tko , kome treba oprostiti.

Što se tiče sinova Božjih oni koji su navodili jljude da se iznevjere Bogu mislim da nisu dobri i da će zato biti kažnjeni. Isto tako i oni koji kvare sliku Božju u Čovjeku, potičući ljude da se klanjaju tj. priznaju boljima od sebe stvorenja životinjskog obličja.
primjer Rimljanima 1.
18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i GMAZOVA
24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31 nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32 Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

objavljeno uto, 16.03.2010 18:10 | autor: viktorija2

Ova dva primjera za praštanje nisam ciljala direktno na tebe mogu biti uloge i promjenjene. Npr. Ako ja tebe izvrijeđam a ti mi i oprostiš........... Mislila sam samo na takvu situaciju.

objavljeno uto, 16.03.2010 20:52 | autor: natuknica

E, vidiš, ovakav mi se pristup više sviđa: "Što se tiče sinova Božjih oni koji su navodili jljude da se iznevjere Bogu mislim da nisu dobri i da će zato biti kažnjeni." Misliš. Vrlo moguće da imaš i pravo. Ali nije nam poznato dovoljno pojedinosti da bismo mogle nešto sa sigurnošću tvrditi.
Općenito, to što misliš da je nešto loše, dovoljan je razlog da budeš oprezna, da tome ne dopustiš da utječe na tebe. Ali nije naš posao da proganjamo, kažnjavamo ili nešto slično. Ti to znaš, i ja to znam i ne bismo to radile, ali ima ljudi koji su tome skloni. I ja recimo mislim da slika sv. Jurja koji ubija zmaja tjera te takve ljude da pronalaze sebi zamjenu za zmaja i da nekoga proganjaju i kažnjavaju. Ili možda da krenu u pećine u potragu za zmajem...

Ti i ja zapravo želimo isto - da se zlo ne čini. Samo što ti misliš da se to bolje postiže definicijama, a ja da se to bolje postiže njihovim izbjegavanjem. Makar nije da ih sasvim izbjegavam, samo za neke smatram da nisu od presudne važnosti i da onda ne treba trošiti energiju na njih, odnosno da odvraćaju pažnju od srži. Sad, to je jedna osobina za koju sam nedavno shvatila da ne razmišljaju svi tako, ali meni se sviđa.

Naime, baš ovaj citat kojeg si uzela iz poslanice Rimljanima je isto jedan zgodan primjer kojeg bi netko mogao iskoristiti da čini ono što upravo tu piše da ne treba činiti jer smatra da treba obratiti one koji to čine. Bez obzira na moju zbrkanost, mislim da me ipak kužiš.

A tu priču o praštanju, naravno da nisam shvatila osobno, zato ću se i nadovezati dalje na taj primjer. To su dvije potpuno odvojene stvari:
a) da ti meni oprostiš što sam te izvrijeđala i
b) da povjeruješ da govorim istinu dok te vrijeđam.
Ako je to što govorim istina, onda mi baš i nemaš što oprostiti. Da ti meni kažeš da sam kratkovidna, to nije uvreda, to je činjenica. Ili da imam ravna stopala. Te činjenice mogu imati neke posljedice, mogu me učiniti nesposobnom za neke stvari, ali to nije nešto zbog čega bi se netko trebao osjećati krivim.
Dakle, istina se može reći i bez da se nekoga povrijedi. Ako ja tebi ne znam reći istinu bez da te uvrijedim, onda za to ne možeš ti biti kriva nego sam ja. Upravo zbog toga imaš TI MENI što oprostiti jer krivica i jest na meni.
Hoćeš li mi oprostiti ili ne, nema veze s time koliko je istinito ono što sam rekla. Može i ne mora biti, ali ostaje činjenica da sam te povrijedila, ponizila i da na to nisam imala pravo.
I, ako mi želiš oprostiti, oprostit ćeš mi zato što sam JA pogriješila, a ne zato što si ti pogriješila.

Iskreno, bila sam u tim vodama. Ne mogu reći da sam bila ni jako duboko ni jako dugo jer nemam drugog objašnjenja nego reći da me je Bog obdario tim darom da iz takve vode uspijem isplivati i da uspijem vidjeti kada me netko pokušava potopiti. Mogla bih možda reći da su to odgojem ubacili u mene, ali, budući da moja sestra ne pokazuje taj dar, vjerojatnije je ipak da se radi o daru. Kao što netko ima dobar vid pa vidi stvari koje ja niti s naočalama ne mogu vidjeti, tako ja imam mogućnost obraniti se kada me netko pokušava poniziti. Ipak, nešto poniženja mi se je dogodilo da sam povjerovala da sam sama kriva. To ima smisla samo ako kažeš - kriva sam što se nisam obranila, od sada ću se obraniti. Tu krivicu opet moraš znati SAMA SEBI oprostiti. E sad, kad tako postavljam stvari, zapravo je to možda preduvjet da možeš oprostiti i toj drugoj osobi. Ja tu za sebe imam recept: NITKO NIJE SAVRŠEN pa ni ja. (Uau, znam da je teško povjerovati ;)) I ja smijem pogriješiti i učiniti nešto krivo. Najbolje ću se sama sebi iskupiti tako da nastojim ne ponoviti istu grešku. Ali opraštam si. Opraštam si što sam se dovela u situaciju da povjerujem da nisam vrijedna. Ovdje možda pomaže komadić analiziranja, ako nije previše bolno, da se uoči onaj trenutak u kojem si popustila i dopustila sebi da vjeruješ osobi koja nije vrijedna tvojeg povjerenja. Pa si oprosti i taj trenutak slabosti. Kada oprostiš sebi što si nasjela, kada odlučiš da nećeš sumnjati u svoju vrijednost, kada odlučiš vjerovati da Bog zna zašto si Mu toliko vrijedna, mislim da onda neće biti problem niti toj osobi oprostiti što te uvukla u zamku.

Ljudi smo, padamo. Važno je da se opet dignemo. Tada možemo oprostiti i sebi što nismo vidjeli kamen o koji smo se spotaknuli kao i onome koji je taj kamen stavio na naš put. :)

Hvala ti jer ovoga nisam uopće bila svjesna dok nisam s tobom išla o tome pričati. :)

objavljeno sri, 17.03.2010 12:03 | autor: viktorija2

Ovaj naš dijalog o istini jako se odužio, i danas mi se čini da to ima veoma jaki razlog. Čitala sam danas u Kur'anu što piše o potresima i vidi što sam našla.
99. poglavlje Ez- zilzal . Kad se zemlja potrese silnim potresom i zemlja izbaci svcoje terete, toga dana će ona pričati svoje vijesti, što će joj tvoj gospodar narediti.
Objašnjenje: Riječ "Zilzal" znači veliki potres. Ovo poglavlje znači da će se onda kad Bog htjedne uništiti svijeti najaviti sudnji dan zatresti zemlja i iz svoje utrobe izbaciti što ima, a tada će čovjek reći : " Što joj je "? Toga dana sudnjega , svijet će vidjeti posljedice svojih dobrih i zlih djela.
Možda misao koja mi je došla , da se zemlja trese da izbaci zle stvorove koji se skrivaju u njoj , ne potiče od moje bujne mašte. Možda se zaista tako nešto i događa , osobito ako su ti zmajevi višedimenzionalni a zemlja samo trodimenzionalna. Zamisli koliko se učenjaci trude u Ffrancuskoj da izdvoje božansku česticu sudarima atoma . I da stvore uvjete PO KOJIMA SU NASTALE CRNE RUPE , A TO ZNAČI I VIŠE DIMENZIJE. Kad bi se zemlja približila crnoj rupi izdužila bi se kao špaget, a i u Kur'anu i u Biliji piše da će se zemlja smotati kao knjiga , misli se na knjige smotuljke kakve su nekad bile , Tora se još i sada nalazi u tom obliku na svetim mjestima.
Mislim da bi trebalo nastaviti temu o zmajevima s novim postom.

objavljeno sri, 17.03.2010 23:58 | autor: natuknica

Ma volim ti ja ovako čavrljati na starim postovima. Čini mi se kao neki razgovor na miru. :) A u razloge nikada ne sumnjam, samo što nisam niti nestrpljiva da ih otkrijem.
Gle, o posljednjim vremenima se priča sve od kad je Isus uzašao na nebo. Još je i sveti Pavao vjerovao da bi se to moglo svakoga časa zbiti. Samo što, uh, gdje to kaže, tisuću je godina kao jedan tren u očima Božjim i obrnuto? Znakovi o kojima Isus govori da prethode kraju svijeta, praktički su neprestano ovdje. Jeruzalemski hram je davno razoren. I kraljevi neprestano ustaju protiv kraljeva, narodi nikada nisu prestali ratovati, pa opet, posebno na području Izraela. A i potresi se cijelo vrijeme događaju. Pa onda, ako ovo što se danas događa i jesu znakovi kraja svijeta, opet to može potrajati još tisuću godina. Tako da ja osobno ne vidim drugog odgovora osim spremnosti za kraj u svakom trenutku. To je sve što mogu učiniti. Ako se đavao i buni negdje pod zemljom, ja ne vidim kako ja u bilo kojem smjeru mogu na to utjecati osim tako da se brinem o svojoj duši. Tako ja to vidim. A sjećam se kada sam išla još u osnovnu školu da sam mislila isto to što misliš i ti sada. Bili su potresi, bili su ratovi. Sve je bilo tu. I zaključila sam samo kako bi onda bilo pametno niti ne imati djecu. I vidiš kako sam poslušala svoj savjet? ;)