objavljeno čet, 29.07.2010 15:15 | autor: medeja7

sada se odmori... onda polako naprijed... korak po korak...:)))

objavljeno čet, 29.07.2010 15:27 | autor: natuknica

Treba ti pouzdanje u Boga. U Njegove odluke. Ima jedna stvar - uvjerena sam da imaš razloga osjećati čistu savjest, da imaš razloga ne osjećati se krivom. Ako je stvar takva unatoč tome što si ti učinila sve što je bilo u tvojoj moći da se to ne dogodi, onda znači da nosi neko dobro sa sobom. Ja osobno doista vjerujem da liječnici mogu učiniti mnogo i da doista ovo nije razlog da razmišljaš o kraju. Ipak, ne mogu ne sjetiti se trenutka u kojem sam se ja pitala nailazi li kraj? I tog osjećaja - znam da su mi djeca jš maloljetna i da bih trebala brinuti o tome kako će im biti bez mame, ali ne mogu. Nisam mogla. Bila sam uvjerena da će se dogoditi ono što je za moju djecu najbolje. Ispalo je da im rabi da imaju mamu još neko vrijeme. I što ja tu mogu? ;)
Jedna je stvar vjerovati da Bog postoji, a druga vjerovati Mu da on zna što nam treba. :)

objavljeno pet, 30.07.2010 10:48 | autor: natuknica

I još jedna stvar: znaš li što to znači "strašni, visokorizični tip hpv"?
Znači da NIJE RAK. Znači samo PRIJETNJA rakom. Znači da ga možeš dobro i uspješno otkloniti NA VRIJEME. RIZIK znači da se nešto još uvijek NIJE DOGODILO i da to možeš još uvijek SPRIJEČITI NA VRIJEME.

Velike stvari. Velike.

Ne znam dovoljno o tome kako se te stvari liječe, ali, ako se nešto zove rak grlića maternice, znači da ne napada druge organe i da otklanjanjem organa koji je u opasnosti, otklanjaš i opasnost.

Zaista ne vidim razloga za strah. Samo za zahvaljivanje Bogu što si nešto otkrila na vrijeme. Više na vrijeme negoli Medeja ili ja. A gle nas!

objavljeno pet, 30.07.2010 11:24 | autor: zgubidanka

to isto je i moj rekao dok je ležao u bolnici, duša, ne tijelo... problem je kad se sukobe...

objavljeno sub, 07.08.2010 21:27 | autor: tinky

Draga moja, predivno pišeš, samo mi je žao što si tako tužna jer znam kako se osjećaš... I ja se često slično osjećam....
Ali sunce ponovno izađe, jedna lijepa riječ ili gesta popravi sve...
Drži mi se... :))

objavljeno pon, 09.08.2010 21:51 | autor: mirna22

hvala na lijepim riječima,sagledam svoj život sa druge strane i bude mi bolje..
ne želim ni mislit kako je to kad se sukobi duša i tijelo..mislim da bi sve bilo bolje da mi je blizu koja prijateljica,a nikako da nađem neku novu prijateljicu,ovdje svi dolaze živjeti sezonski..taman sam se sprijateljila sa susjedom a ona ode..20 km od nas..i nisam više tužna,ova depresija me ćapa,al ja uvijek izronim i što je najbitnije,stalno me mijenja,jača me,tjera me da se borim i sviđam se sama sebi,ovakva nova ja..

objavljeno uto, 10.08.2010 01:13 | autor: oaza

znaš ono o plamenoj ptici Feniks; izdrži, možeš ti to!!!!