objavljeno sub, 17.07.2010 00:58 | autor: babun

pile naopako nebili dobili još veće priznanje

objavljeno sub, 17.07.2010 01:50 | autor: babun

osim toga uopće mi nije jasno kakve veze ovaj post ima s Varšavskom ?!

objavljeno sub, 17.07.2010 02:25 | autor: mladi luk

Babune, danas sam razmišljao o Varšavskoj. I evo šta sam zaključio, gledajući jednu ženu negdje u Srbiji kako plače jer su joj porušili drveće oko zgrade, kao što su i meni: ima ljudi koji za novce guraju glave u tuđe guzice, ima onih koji čupaju tuđa srca za novce, a žrtve su tu negdje. Ti što sebigrade sreću praveći od drugih ljudi žrtve obična su govna od ljudi koji će sutra biti pisoari. Ali, ako si nekad igrao igricu Bubble Bobble, valjda se tako piše, onda znaš da ima preko 50 nivoa. S obzirom na to koliko znam o tebi, ne puno, mislim da si prešao sve nivoe. E, a neki misle da postoji samo jedan nivo života i da su oni uvijek onaj Pacman koji jede druge. Varaju se. Ima i sutra dan, kako kaže Zabranjeno pušenje u svojoj ponajboljoj pjesmi.

objavljeno sub, 17.07.2010 08:56 | autor: natuknica

Babune, moram priznati, malo me sad to kopka... smatraš li ti da sam ja ovaj post napisala da bih dobila neko priznanje (ne mogu reći veće jer ni ne mislim da dobivam ili bih trebala dobivati ikakvo)? Ili se ta tvoja misao odnosi na nekoga koga misliš da kritiziram u ovom postu?

Ovaj post nema apsolutno nikakve veze s Varšavskom jer o Varšavskoj uopće nemam mišljenje i davno sam se prestala praviti da imam mišljenje o nečem o čemu ga nemam. Jer ga, kao, svi imaju pa bih trebala i ja. Ako i imam mišljenje, izrekla sam ga još davno, možda i prije nego što je gospodin - kako se već zove - počeo uopće razmišljati o tom projektu, u postu o dinosaurima: http://natuknica.mojblog.hr/p-a-sto-s-dinosaurima/117722.html (tražeći taj post, našla sam još jedan koji u naslovu ima O tempora, o mores, kojeg nisi citirao. :p)

Mislim, i ne treba biti pretjerano inteligentan ili obrazovan da bi se shvatilo da je u ovoj državi nešto naopako. Krenulo se najprije sa gradnjom cesta (zbog čega sam i dalje sretna ko nova godina) pa onda s poticajnom stanogradnjom jer bi sve te investicije trebale pokrenuti gospodarstvo. A nisu ga pokrenule, samo su pojačale uvoz. Ha, strahota, investicije u našoj državi su potpomogle gospodarstvo drugih država. Za to stvarno treba biti umjetnik! I sad, jesu li krive klike, je li kriva mafija... mislim da stvari ni približno nisu tako jednostavne. Na žalost, svjedokom sam totalno nebuloznih poteza nekih ljudi, da čovjek ne može naći drugog objašnjenja nego da ih netko plaća da bi se tako ponašali. Ipak, kada ideš tražiti potvrdu o tome da su plaćenici, očekuješ nekakav, bilo kakav, znak znak materijalnog blagostanja i baš ga ne nalaziš... (dakle, ne kažem da ga ne nalaziš nigdje, ali na previše mjesta ga uopće ne nalaziš) I što zaključiš? Bar ja. Da čovjek uopće nije plaćen, niti potplaćen, nego jednostavno ili glup, ili lijen i maksimalno nesavjestan. E, tu mi je negdje poanta: savjesnost. Ja je ne vidim. Kako je rekao Diogen? Tražim čovjeka. Ja tražim savjesnog čovjeka. Savjesni ljudi, za početak, niti ne uzimaju visoke funkcije jer ne žele odgovornost koju one nose. Pa ih uzimaju oni drugi. Ne znam jesu li u većini. Problem je u tome što su glasniji. I zato ja ne volim nikakvu buku. Tamo neka žena iz vodstva demonstranata priča o tome kako je jedno od temeljnih ljudskih prava da demonstrira. Helou! Jedno od temeljnih ljudskih prava je da ne bude gladan! A ona garant nije gladna. Kako se može zaključiti iz mog opsega, nisam ni ja. Ali mislim da mi je posao tražiti one koji jesu, a ne baviti se onima koji nisu. Kada bi svi tako razmišljali, ne bi se ni pojavljivali problemi poput Varšavske.

Što mislim? Da se oko Varšavske ne bore pravedni protiv nepravednih nego lopovi protiv lopova koji su imali više sreće. Nisam na strani ni jednih lopova.

A, Mladi Luče, apsolutno se slažem s tobom: ima i sutra dan! Bez obzira što ta izjava ne znači nužno istu stvar i tebi i meni. :)

objavljeno sub, 17.07.2010 12:26 | autor: black_light

Ovo je jako lijepo rečeno. Čitala sam knjigu Tajna, a i Coelho jako puno piše o tome kako ljudi stalno govore zašto ja, zašto baš meni.. zašto se sve događa. Ako ćemo govorit da smo žrtve svega i svačega, to ćemo i bit. Ovaj post mi je upravo pomogao.. um mi je bio u nekom čudnom stanju..
Hvala =)

objavljeno sub, 17.07.2010 13:34 | autor: viktorija2

Nisam sigurna što misliš pod nadnaravnim nasiljem.

objavljeno sub, 17.07.2010 13:41 | autor: babun

ne post nego inače ljudi odbijaju biti žrtve da bi postale još veće žrtve


znači ti nisi za SDP i za Varšavsku...

objavljeno sub, 17.07.2010 13:43 | autor: NightsInWhiteSatin

evo naty ako ti treba zrtva dobrovoljno se javljam za bilo kakve plotune ,srzba gnjev samari sve prihvacam ako si ti u pitanju ))))))

objavljeno sub, 17.07.2010 15:16 | autor: medeja7

uopće nije problem...:)))

objavljeno sub, 17.07.2010 15:37 | autor: natuknica

Black Light, hvala tebi što me činiš manje besmislenom! ;)

Viktorija, žao mi je, ali smatram ga nadnaravnim baš zato što to nije nešto o čemu želim pričati niti mislim da mogu pričati o nečem što nisam doživjela.

Hm, Babune, još uvijek postoji više načina na koje bih mogla protumačiti ovo što si napisao. Mislim da čovjek može pristati čak i na to da žrtvuje život, a da se pri tom ne smatra žrtvom jer je svojevoljno to odabrao. Kako Maksimilijan Kolbe. Ali ti možda misliš na neki drugi konkretan primjer. :)
A nisam nikad bila niti ću ikada biti za bilo kakvu demagogiju. SDP je super primjer u ovom kontekstu, ali nipošto ne mislim da je jedini. :)

Eh, Nights, srdžbu radije ispucavam na stvarima. ;)

Medejo, e, Medejo, :)

objavljeno sub, 17.07.2010 16:22 | autor: viktorija2

NIsam mislila da mi objašnjavaš osobna iskustva već pojam što misliš općenito pod pojmom nadnaravno nasilje., jer ako je to ono što ja mislim moglo bi se zvati i duhovno nasilje, mislim da je takva vrsta nasilja i najopasnija. U tom slučaju ako ne priznamo da smo žrtve i ne zatražimo pomoć ne možemo ni doći do slobode.

objavljeno sub, 17.07.2010 17:31 | autor: babun

Ne svijet, civilizacija. Kao što nije propao cijeli svijet kada su uništene Sodoma i Gomora. Kao što nije propao cijeli svijet u općem potopu....

Gospodin u Sodomi nije našao 5 pravednika. Nije ih našao. Nije ih bilo. Dakle, što nam je činiti? Ne prepustiti se svijetu, nastojati biti pravedni. Da ih Gospodin, kad dođe, mogne pronaći što više... :)

objavljeno sub, 17.07.2010 17:58 | autor: babun

, živa termometra na zgradi Transadrie u Rijeci pokazuje da ondje prže čak 42 Celzijevca.

objavljeno sub, 17.07.2010 23:57 | autor: natuknica

Ne, Viktorija, mislim da ne mogu ispravno pisati o tome baš zato što nisam doživjela. Iskreno, strah me da neprikladnim korištenjem riječi ne povrijedim nekoga tko je doživio. Jer već sam to učinila u životu i žao mi je. Ali, eto, da te nekako zadovoljim, primjeri bi bili strahote rata, velike prirodne nepogode, ono što se događa u logorima. Tu je sila tolika da ja mogu dalje ostati samo bez riječi. Mislim da tu ljudi nemaju izbor koji ja u svom životu imam. U duhovnom nasilju se vjerojatno mogu povući odgovarajuće paralele.

Babune, nema ti tu puno pomoći. Meni vručina paše. Ne kažem da normalno funkcioniram, ali mi svejedno godi. :p Nema ništa ljepše od ulaska u užareni auto...

objavljeno ned, 18.07.2010 03:20 | autor: babun

brodogradiliše 3.maj traži zavarivačicu sa visokom stručnom spremom ....

objavljeno ned, 18.07.2010 10:39 | autor: Viktorija2

Mislim da je najstrašnija žrtva nadnaravnog nasilja osoba koja pod utjecajam autoriteta sama sebe stavlja u ropstvo bilo koje vrste, a da iz njega ne može izići. I običan život stavlja ljude u klopke , ne samo strahote rata i prirodne katastrofe.Ali vjerojatno sam se opet uhvatila za jednu riječ koja i niie toliko bitna u tvojem postu.

Stvarno si Babun u pravom trenutku dobio nadahnuće da savjetuješ Natuknicu u odabiru pravog životnog poziva koji nije još do sad otkrila u sebi.

objavljeno ned, 18.07.2010 11:15 | autor: Garbage

Izbora uvijek ima. Apsolutno uvijek. :))

objavljeno ned, 18.07.2010 17:27 | autor: natuknica

Ne, Viktorija, došla si vrlo blizu onoga o čemu govorim.
Ovo što ti spominješ je doista vrhunac duhovnog nasilja i usporedivo je s nadnaravnim oblicima fizičkog nasilja koje sam ja spomenula, onim oblicima za koje ne mogu tvrditi da ne bih sebe smatrala žrtvom, u kojima ne znam bih li imala izbora. Zbog toga sam i dodala rečenicu na kraju. Zbog toga i ističem da mogu to tvrditi upravo o svojim okolnostima.
Govorim o slobodnom duhu. Onome koji ima mogućnost izbora. Samo nekad toga nije svjestan. I to mogućnost izbora da ne bude žrtvom ni duhovnog ni fizičkog nasilja.
U načelu, i u najtežem fizičkom nasilju duh može ostati slobodan. I to je nekako moj izbor. Ljudi često žrtvuju svoj duh zato da bi zadržali fizičku slobodu. No, čak i tada bi trebali ostati svjesni da je to bio njihov izbor. Tako nekako gledam na to.

Babune, 3. maj ima problema s isplaćivanjem plaća...

Garbage, nadam se. :)

objavljeno ned, 18.07.2010 21:48 | autor: Violette

Super, mnogi jesu u patnji.
Bolje je ne upoznati bezizlaznu patnju žrtve.
Ožiljci teško zacjeljuju ako duša intenzivno pati.

objavljeno pon, 19.07.2010 18:15 | autor: emmet

Mislim da je srž posta u tvojim riječima: Odbijam biti žrtvom. Taj stav govori sve i nije potrebno ništa dodati, sve je u (na) nama samima.

objavljeno pon, 19.07.2010 18:20 | autor: NightsInWhiteSatin

osjecam se kao zrtveno janje ovdje kod natuknice)))) na razanj sa nightom

objavljeno pon, 19.07.2010 21:52 | autor: dewon

Po meni, uvijek se treba izdići nad situacijom, ne sažaljevati se bez obzira na sve i tada možemo postići što god. Možemo biti žrtvom nebrojeno puta u životu, no dokle god se ne počnemo ponašati bespomoćno - pobijedili smo.

objavljeno uto, 20.07.2010 15:51 | autor: mirna22

ja sam shvatila da u nekim slučajevima jesam žrtva,bez obzira što svima pričam priču u kojoj nisam žrtva,kao ja sam to tako htjela..itd,nije to meni strašno..itd.ali kad zaronim u svoj mir,osjetim ponekad da bih morala vrisnuti,da su neke meni prihvatljive granice davno pređene,osjetim da je krajnje vrijeme da vrisnem,pa onda opet nađem snagu i idem dalje.odbijam biti žrtvom..ne znam kako ću na to gledati sa 50 godina..

objavljeno sri, 21.07.2010 11:01 | autor: murder

svidja mi se tvoj stav i voljela bih da mogu reci da sam i sama takva. no nisam. jos. mozda budem jednom :)
ne smatram se nekom zrtvom, ali u puno slucajeva mislim da je nesto neposteno prema meni, od strane drugih ljudi. mogli su drukcije postupiti da mi ne nastete toliko, a oni ne bi nista izgubili. osim mozda dio lose energije.
odbijam sazalijenje i tudju svijest o tome, ali ne odbijam sama sa sobom zaliti zbog tudje sebicnosti, mrznje il sto vec izaziva takve postupke i takve posljedice.
no da. uzivaj ;)

objavljeno sub, 24.07.2010 23:51 | autor: natuknica

Violette, jako se slažem!

Ma Emmet, svjesna sam da nije uvijek baš sve na nama samima. Ali zapravo, jako puno toga je. Puno više nego što želimo vidjeti... :)

Nigts, Nights, ma da vidim toga tko bi tebe htio žrtvovati?

Dewon, draga Dewon, ti si tako jednostavno izrekla ono što si ja tako zapetljano opisala... Hvala. :)

Gle, Mirna, ja to nekako shvaćam kao da nam je potreba za vriskom opomena da preispitamo neke svoje odluke iz prošlosti i da ih možda sada promijenimo. Iako ima bezbroj primjera koje bih mogla spomenuti, nekako mi se najbezbolniji čini moj odnos prema mom trenutnom radnom mjestu. Najprije sam mogla birati između 2 radna mjesta i odabrala sam ovo. I dalje sam uvjerena da bi mi ono drugo puno teže palo, ali došli su trenutci kada mi je i ovdje bilo prilično teško. Kad sam ga prihvatila, od samog početka ga nisam smatrala pravim poslom i mislila sam da je samo privremeno dok se situacija u zemlji ne popravi. I sad da ne nabrajam svaki trenutak, ali bilo ih je mnogo u kojima sam razmišljala o tome kako bih trebala promijeniti posao i svaki put sam našla razlog da to ne učinim. Čak sam u jednom času i pustila glas da tražim posao, možda bih ga bila i promijenila da je uletilo nešto dobro, ali nisam nigdje slala molbe. I sam posao se značajno promijenio u međuvremenu, i više ne smatram da nije pravi, ali još uvijek se nadam da neću odavde u penziju. Ali trenutak u kojem to odlučujem mi je baš svaki trenutak svakoga dana. Ono što hoću reći, čovjek može i postati žrtvom neke svoje odluke, ali ne mora to i ostati. I opet, to se ne odnosi na neke stvari koje nije odlučio, kao što nitko nema priliku birati obitelj u kojoj će se roditi.

Murder, kako bi to bilo kada bismo bili neprestano savršeni? Gadno. ;)