objavljeno uto, 05.02.2008 16:45 | autor: helaylh

slučajno sam naišla na tvoj blog,upao mi je u oči iz razloga što je zadar moj grad...=)
ovdje sam rođena,ovdje živim....gdje mi je dom??hm....koliko sam se puta selila to mi je teško pobrojiti ali ne smatram da iz tog razloga ja nigdje nisam imala DOMA.meni je doma di su moji.ljudi čine taj DOM.ne misto,grad,već ONI...kćer u zg,neznam di t je sin,žena,uostalom neznam baš ništa,ali evo savjet:napravi si novi DOM.za sebe,kad su dica već velika.misto di ćeš puniti baterije,i di će ti biti komp.sa čistom tipkovnicom a ne onaj u VIP-a.=).......nevirujem da je kasno za to,a kad to središ možda dođe i ta čangrizava žena!pa sretno!;)

objavljeno uto, 05.02.2008 19:54 | autor: natuknica

Doma je tamo gdje se osjećaš doma. ;)
Možda će to zvučati malo ružno, ali i to sam ja - doma je tamo gdje sam gazda, gdje su moje stvari, gdje određujem gdje je čemu mjesto. Nisu to nužno ljudi, nije to nužno mjesto, nisu to nužno ulice.

Lokacije su lijepe kada se ugodno osjećamo, a onda nas još neko vrijeme drže uspomene. Ali zapravo, osjećamo li se ugodno, ne ovisi o okruženju u kojem se nalazimo nego isključivo o tome koliko smo zadovoljni sobom.

Studirala sam u Zagrebu. Ne odmah, ali nakon nekog vremena, počela sam se osjećati doma u Zagrebu. U Zagrebu je bio moj život, moj način života, moje navike, moje sve. Kad bih došla u dom svojih roditelja, morala sam se stalno nešto prilagođavati, micati se s puta jer tu je bio njihov život. Ja sam tamo bila u gostima.

Onda sam muža natjerala da napusti Zagreb i dođe u moj rodni grad. On je u početku imao osjećaj da je napravio neku silnu žrtvu i dugo se tome opirao. Ali nakon nekog vremena... Ipak, rekla bih da se to opet dogodilo kada je postao zadovoljan sobom, eto, postao je i on Riječanin. Doma je tu, a u Zagreb ide u goste.

Dakle, rekla bih da "doma" ovisi o navikama, a toplina doma izvire iz nas samih. :)

objavljeno sri, 06.02.2008 06:42 | autor: robijan

Puno me toga veže za Zadar, još više za Zagreb, a ima dosta gradova u Hrvatskoj za koje mogu vezati osjećaje, dijelove života... Ali... Moj dom je tamo gdje... Svatko od nas može sad puno toga reći. Na svoj način. I svatko je u pravu. A kad mi se srce umiri, kad punim plućima udahnem i suze radosnice mi se pojave u očima, onda mogu reći... u svoj toj divoti, tu je moj dom. želim ti da nađeš svoj dom.

objavljeno sri, 06.02.2008 08:08 | autor: uzorita

#Mrež, nevjerojatno. U Zadru si, a ti na internetu!
Malo u šetnju, gledaj more, ono nebo, mirisi...
Napuni baterije.

Dom ti je tamo gdje si miran i spokojan, a to prvo moraš riješiti unutra, u sebi!
Ostalo su zidovi. Ti ih činiš ugodnim! Bilo gdje.

Dobar ti dan

objavljeno uto, 04.03.2008 18:18 | autor: Anoniman (Neregistriran)

..dom..*

objavljeno sri, 05.03.2008 13:37 | autor: milansop

Trenutno sam u Zadru i čak sam prijavljen na policiji i kod liječnice. Ali nisam tu doma. U Zadru su u istom stanu žena i sve moje dvije kćerke, u Zadru je moja majka, u Zadru je moja sestra. Svi moji najbliži su u Zadru. A ja sam doma u Istri. Kakve veze imam s Istrom? Nikakve. Došao sam tamo živjeti i sada kad prođem kroz Učku ili preko Učke ili kad se spustim sa slovenskog Krasa, ja dolazim doma. Malo se stvar komplicira kad kažem da sam doma u Lici gdje nemam ni kuće ni stana ni doma. Ali dobro se osjećam u rodnom kraju mog oca i mog djeda. Malo sam zakomplicirao s ovim na kraju.