objavljeno pon, 20.04.2009 18:02 | autor: natuknica

Daj, požuri to završiti pa da prijaviš za ovu nagradu koju je raspisala Kršćanska Sadašnjost!

Ja sam par puta pokušala započeti životne priče i lagan je početak, može se nekako zamisliti i zaplet, ali kraj je totalna nepoznanica. Kada pišeš stvari iz života, onda happy end "i živjeli su sretno do kraja života" ne zvuči uvjerljivo. Možda treba naći neki završetak koji zapravo nije kraj, koji ukazuje da je pred njima dugačak put, put vječnosti zapravo, ali oni ga prihvaćaju. Ne rješavaju sve probleme, samo uzimaju svoju sudbinu u svoje ruke. Nabacujem, naravno, ako koristi, super, a ako ne... sorry.

Imam još jedno rješenje: da u svoje molitve ubacim tvoju dramu. To će sigurno pomoći. :)

objavljeno pon, 20.04.2009 18:21 | autor: Zenzena

hvala ti jer si uvijek u blizini da pročitaš ovo moje! Puno mi to znači.
Sve ovo što si rekla - to je to, to nastojim, ali kako - fali taj dio prenesen u jezik slika i umjetnosti... no, uz molitvu tvoju, moju i svakoga tko me se sjeti - neće omanuti. Hvala!

objavljeno pon, 20.04.2009 19:15 | autor: natuknica

Nema na čemu. Uvijek mi je zadovoljstvo družiti se s tobom. :)

Baš razmišljam. Stvar je u tome da te odluke o nastojanju i trudu ljudi nemaju običaj izricati na glas. Odluče u sebi. Kako si ne bi predbacivali kada "prekrše obećanje". Pa je onda te odluke teško prikazati kroz dijalog. Koliko ti je ispovijed ukomponirana u dramu?

objavljeno uto, 21.04.2009 07:07 | autor: deelite

Pišeš li stvarno dramu, ili prepričavaš svoj život pa tražiš izlaz. Dugo te nisam čitao, ali ono s početka tvojeg bloganja mi definitivno izgleda kao ova tvoja drama. S Natuknicom se ne bih složio. Zašto happy end ne izgleda realistično? Zato što smo nafilani naslovima iz novina i tv sapunica ili explozivnih trač emisija u kojima se govori samo o razvodima i tragedijama? Smiješno. To je ono što truje naše živote. Što su ljudi podložni medijima i stvaraju svoju realnost na osnovu onoga što gledaju i čitaju. A koliko je ljudi koji imaju uspješan život, koji uspješno dijele postelju i koji idu naprijed i svakodnevno uspješno prolaze kroz brojne brodolome. O njima nitko ne piše pa izgleda kao da takvi i ne postoje. Dala si mi dobru ideju. Samo ju trebam uobličiti i pronači tržište, koje će teško biti pronaći jer čini se da ljudi ne žele takve priče, draže su im one crne.

objavljeno uto, 21.04.2009 15:46 | autor: Zenzena

Natuknice, ispovijed naravno vidim kao važan dio života, možda bi ga doista mogla iskoristiti... i popularizirati :) LOL
dobra ideja!


@deelite - svatko tko iole krene pisati uvijek je pod pitanjem i paskom okoline - jel to autobiografsko. Jest. I nije. Pišeš jer imaš potrebu pisati, jer želiš nešto reći. to je ono što te se tiče, o čemu misliš. Ali je li svaki put kad napišeš da je glavna junakinja pronašla ljubavnika, razboljela se ili rasplakala to priča o tebi - nije. Možda biti, ne mora biti, ali i kad je - nije. Inače to nije književnost, nego ispovijed, dnevnik. Tražim li izlaz? Naravno. Koji književnik svojim pisanjem ne traži izlaz na pitanje s kojima se suočava; ali to ne znači nužno da su to njegova osobna pitanja na onoj banalnoj razini na kojoj okolina, obično slabo upućena u književnost, želi čitati tekstove.
Da sam sad ovdje dala nacrte nekih svojih slikovnica ili dječjih drama - bi li i u mojim likovima iz fantazije vidio znake moje šizofrenosti - pa vidim mitska bića, a s njima govore moji junaci kao da su za "stvarno"? Isto tako moje pisanje o braku molim te shvati kao pisanje o braku, ne pisanje mog braka.

objavljeno uto, 21.04.2009 18:59 | autor: natuknica

Dee, Zenžena je to očito shvatila, ali tebi izgleda treba crtati. Nisam rekla da je happyend neuvjerljiv u drami iz života, samo da to ne može biti "i živjeli su sretno do kraja života". Ako ne vidiš razliku, heh, onda je još dug put pred tobom... ;)

objavljeno uto, 20.10.2009 13:49 | autor: Anoniman (Neregistriran)

BIRAMO PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE U BEZIZLAZNOM STANJU



Naličje totalne (ne)zaposlenosti



Interesantno u našem "logoru" zvanom država, nije potrebno da se brinemo kakvim ćemo se poslom baviti i kakvi su unapred određeni uslovi i ciljevi rada. Bitno je da imamo sreće da se uposlimo u birokratskom aparatu zvanom državna administracija. Na taj način možemo steći neku kućicu ili stan, pa čak i automobil...U svim mjestima Hrvatske postoji biro za zapošljavanje, on nema nikakvu ulogu - osim toga da u njemu brojne osobe primaju plaću. I to je jedan od najgorih i najtežih hrvatskih apsurda i sramote.



Bezdušna eksploatacija i devestacija sela



Očekivalo se da će "čobanče", ministar poljoprivrede Petar Čobanković, uspjeti riješiti nagomilane probleme hrvatskog agrara, no osim toga , što se je on i sam udebljao kao tovljeni (kakav) bik, naše stočarstvo ostalo je zato mršavo... Bitnog blagostanja promjene na bolje u selu nema. Ministar nije donesao pravi dekret i zakone s kojim bi osobno inicirao hrvatsko selo. Nego okomili su se na seljaka raznim nametima i dađbinama... Bila je to neka vrsta kazne, tako da i ambari su ostali prazni bez žita i drugih poljoprivrednih proizvoda. Ali zato u medijima se spekuliralo, kako izvještajima državne statistike - bila je bogata i rodna godina u seoskoj proizvodnji.



Gradovi i županije posjeduju brojna službena vozila



Tko to sve može izfinancirati taj birokratski luksuz, uzmimo naprimjer - jednu županijsku upravu kao što je Bjelovar, ona ima stotinjak službenih automobila, i to nije nikoga briga. To je još uvijek otvoreno pitanje - na čemu se temelji naše gospodarstvo i na što naša država sliči. Ovaj "automobilski podhvat", stoji godišnje naše društvo na miljune kuna. Največi teret podnose Hrvati, koji su obezglavljeni i obespravljeni. Administracija se besramno odnosi - ona se vozika sa automobilima svuda naokolo, jer kontrole i odgovornosti nema. Kao toboše u Domovinskom ratu smo se riješili komunizma, ali brutalne metode ostale su iste. Zna se kakvi su materijalni odnosi mnogih ljudi, uz velike troškove života i drugih komunalnih izdvajanja.



Nisu poštedili ni djecu



Iako je u cijelom slučaju (bila) riječ o prevari i pljački - naš Ustav RH, je samo fikus na papiru. Ali otpor prema despotskoj tiraniji stalno tinja - ovakva zločinačka država (ne)može još dugo trajati. Kultura sivila osječa se na svakom čošku ili kutu našeg društva. Veliki vođe u Hrvatskoj, poručuju narodu da mora štediti - dok oni se rastrošno ponašaju. Ovo je bijedan i frapantan primjer, kako politika rabi se kod nas. Politička elita obasuta je svim privilegijima: vilama, automobilima, besplatnim ulaznicama na razne priredbe,.., ljetovanjima i zimovanjima u ekskluzivnim hotelima za "vrhušku". Jednom riječju "birokracija" kao rak u Hrvatskoj najeda i tlači sve oko sebe. Oni imaju sve što požele, dok hrvatski narod nema ništa osim bijede i siromaštva.... Maltretiranje i ponižavanja su čudo, jer nitko se zbog toga i ne brine.



BJELOVAR / CROATIA

18. listopada 2009.



NEZAVISAN KANDIDAT

Branko Stojković



095/ 814-82-90, 091/797-65-56

brankostojkovic152@yahoo.com

HRVATSKI POKRET ŠTIT

http://istinazanarod.blog.hr

http://mesomeso.blog.hr