objavljeno uto, 26.08.2008 19:02 | autor: Viktorija2

Kad smo mi išli na ekskurzije, možda su roditelji bili manje u brizi , jer su znali da ne mogu saznati ništa o nama dok se ne vratimo kući . A sada mi svaki čas zovemo djecu dok su na izletu, ili se strašno brinemo ako oni nisu zvali nas a to su obećali. Ipak dobro je da i odrasli i djeca mogu imati mobitele , bolja povezanost daje veću sigurnost i olakšava brigu za djecu. A i kad ih dočekujemo na pvratku kući ,ne moramo više satima stajati na autobusnoj stanici, jer autobusi s izleta redovito kasne, već nam oni jave kad su blizu da možemo ići po njih.

objavljeno uto, 26.08.2008 19:16 | autor: selma

:). pet dana nije ga uključio. još tri. znači, uživa!

objavljeno uto, 26.08.2008 19:58 | autor: adriane

ja kad sam isla na ekskurziju, uglavnom se pilo, divljalo, mislim kao i na svakoj ekskurziji, ali sam imala par trenutaka dnevno kada su bile neke pauzice od15-20 minuta, i tada se nije imalo sta raditi, pa sam se tada sjecala svojih, a pozelim ih jako brzo kada nisam s njima, pa sam ih tad zvrckala ^^

objavljeno uto, 26.08.2008 20:25 | autor: ita

Smijem se... treba imati unuka kao ja, sprema se ujutro na izlet, mi priskačemo, brinemo, i na kraju mu pružamo mobitel uz riječi : "Pazi ga, javi nam se!" . A on onako vragoljasto: "Nije napunjen, zaboravio sam..".i ode bez mobitela..... smijući se!.... Nasmiješena obitelj, ....usput, ugodna kava u četvrtak ujutro!

objavljeno uto, 26.08.2008 20:56 | autor: dewon

eh... ja sam tek na maturalcima nosila mobitel sa sobom, a onda ga nisam koristila da se javim svojima :). svako je drugačiji, i neka je :).

objavljeno uto, 26.08.2008 22:26 | autor: trubica

sve je nekad bilo drugačije, i mi i roditelji, sad smo i mi u pretjeranoj brizi

objavljeno uto, 26.08.2008 23:08 | autor: murder

mene moji mole da im se sama javim, al ja uvijek zaboravim. no ni oni mene ne zovu.. zovu ako ne dođem do 4-5 kući. il ako sam negdje duže možda jednom u dva-tri dana. znaju da ću ja bit dobro štogod se dogodilo. al imam frendicu koja svako malo zove kući.. ode na kavu poslije škole i zove čisto da javi gdje se nalazi. a nisu njeni strogi niti bi joj zamjerili što je ostala pol sata duže.. no da, ima nas svakakvih :)
uživaj

objavljeno uto, 26.08.2008 23:15 | autor: Ithiriel

Kad sam ja išla na maturalac mobitela nije bilo, i nekako bi baš rado da ih ni sad nema... Al onda opet, ja nisam roditelj... kis

objavljeno uto, 26.08.2008 23:18 | autor: Pokemaniac

čini mi se da si jedna od rijetkih koja smatra da dijete treba mobitel. Meni netreba, ali kad je već tu...

objavljeno sri, 27.08.2008 11:07 | autor: medeja7

ja sam kliknula i kažu da moram opet doći... zauzeto... no, dobro čekam tvoju MMS poruku... hehehe... Kiss.)))

objavljeno sri, 27.08.2008 14:32 | autor: loveinme

to što djeca zovu roditelje je meni normalna stvar.. da imam dijete, brinula bih kako je i što mu se događa.. a to što se dijete tu i tamo javi ne znači da samo razmišlja o domu i da ne uživa.. pusa :)

objavljeno sri, 27.08.2008 14:49 | autor: Lonelyrider

Jeste bilo je bš tak, uglavnom se ne sećam nijedne ekskurzije! :)))

objavljeno sri, 27.08.2008 16:28 | autor: feniX

ja nikao da ti se stignem javiti...malo tog diplomskog mi je sad zaokupiralo vreme...nego, sa mora imam brdo slika, e sad sam ja htela da ih nekako vama pokažem, a nemam pojma kako da stavim 100 slika na blog, možeš li mi pomoći.... :)
e, da...uzgred, odgovori mi kod mene na blogu, ljubim te

objavljeno sri, 27.08.2008 16:50 | autor: Anoniman (Neregistriran)

MISLJANJA SAM DA SVAKO DIEJTE NE TREBA MOBITEL ...CAK STO VISE MISLJENJA SAM DA DJECI UOIPCE NE TREBAJU MOBITELI. JER STO IMAJU ONI TELEFONIRAT... MOBITELI SU DOKAZANO STETNI CAK I ZA LJUDE A ZA DJECU POGOTOVO ...POSTOJE U RAZVIJENIM ZEMLJAMA STUDIJE O TOME, PA SE CAK NEGDJE ANTENE NA AUTOMOBILIMA UGRADJUJU NA POSEBNA MJESTA KAKO BI STO MANJE STETNO UTJECALA NA LJUDE. DAKLE NECU PODRZATI AKCIJAU SVAKO DIJETE TREBA MOBITEL.... SVAKO DIJETE TREBA LJUBAV I PAZNJU TE POZITIVNE VIBACIJA U SVAKO M SMISLU AL MOBITEL NE....
HVALA NA PAZNJI....
VAS MALISA, JAHACEPOKALIPSE

objavljeno sri, 27.08.2008 16:56 | autor: Anoniman (Neregistriran)

AL ZA SVE ONE KOJ MISLE DRUGACIJE DA KAZEM I TO DA NEMA ZIME AMERI SU VEC POCELI UGRADJIVAT CIPOVE U NOVORODJENE BEBE DA IH SE LAKSE PRATI I NADGLEDA. DAKLE ZA KOJI DESET GODINA I MI CE MO CIPOVATI DJECU KO ARTIKLE NA POLICAMA DUCANJA. HEHEHEHE NI MOBILCI NAM NECE TREBAT

objavljeno sri, 27.08.2008 23:34 | autor: lovkinja

pa ne mogu zamisliti kako smo živjeli bez mobitela :))) a to je bilo samo prije nekoliko godina, znači cijeli život sam proživjela bez mobitela i baš mi nije falio :))) a sa maturalnog putovanja ne da mi njje padalo na pamet da zovem mamu, nisam nijednom ni pomislila na nju! No, moja majka i ja to je posebna priča, ne preporučujem nikome takav odnos. Ipak, mislim da su maturalna putovanja dobra prilika da se dijete odvoji, barem za još jedan stupanj više, od roditelja. Moraju se odvojiti, što se kasnije odvoje, to će dulje biti djeca, znači nesposobni za samostalan život. Mi roditelji podržavamo takvo stanje jer smo sebični, htjeli bismo da zauvijek ostanu kod nas i s nama. Neki su psiholozi utvrdili da je dijete sposobno da se samo snađe već sa 6 odina, a to nam i dokazuju primjeri djece iz Buenos Airesa koja žive takoreći od rođenja na ulici. Druga je priča kako žive.

objavljeno čet, 28.08.2008 00:40 | autor: natuknica

Oooooo, MOBICEFova akcija je samo šala koju je, pretpostavljam, smislio jedan profesor koji je vjerojatno u praksi imao slična iskustva kao Akvamarin (http://akvamarin.mojblog.hr/p-eto-kakva-sam-ja/150919.html).

No dobro, ne mogu se baš požaliti na svoju djecu da mi nabijaju račune, bilo za telefon, bilo za mobitel. Zato i jesu ove dvije starije na vpn-u s tatom, bez ograničenja potrošnje, jer ne troše. ;) I svakako se slažem da to javljanje doma ovisi o naravi i da mobiteli doista ulijevaju više sigurnosti. Ja malo imam taj problem da stalno očekujem da ljudi, a pogotovo moja djeca, budu nalik na mene i morat ću naučiti prihvatiti da nije tako. U prvo vrijeme mog studiranja, moji su me mogli čuti samo kad bih ih zvala iz govornice. Priznajem, ja se ni jednog časa nisam pitala kako se oni osjećaju. Ja sam znala da mi je dobro i što je drugo bilo bitno? U jednom trenutku sam dobila telegram nek nazovem doma, he he, jer su oni bili u brizi jer im se valjda već dva tjedna nisam javljala. Imam osjećaj da bih, kad bih to doživjela od svoje djece, osjetila mir jer bih zaključila da su zadovoljne. Što ne mora biti točno, ali ravnam se po sebi.

I pitam se kakve to agencije imate vi na sjeveru kad djeca idu na ekskurzije od po osam dana? Čovječe, ovdje izleti od tri-četiri dana koštaju ko svetog Petra kajgana! Ne znam zašto se kaže - ko svetog Petra kajgana? Kaže se i dota (miraz) svete Ane. Ne znam zašto bi to dvoje moralo biti skupo?

Ita, pretpostavljam da si htjela reći subota? ;) Oš se pridružit?

Lovkinjo, načelno se slažem, ali ne vrijedi za svu djecu to da se znaju brinuti za sebe već sa šest godina. Oni drugi samo ne prežive.

objavljeno čet, 28.08.2008 10:54 | autor: -gaga-

E Uciteljice draga, koliko ljudi toliko cudi ! I moja deca imaju mobitele i to mnogo bolje nego ja, sta se tu moze, danas su takva vremena... Veliki pozdrav ti ostavljam! Gaga

objavljeno čet, 28.08.2008 21:40 | autor: sjena_

Ja samo znam da poludim od brige kada mi se cure ne jave na mobitel više nego što je moja mama ikada ludila kada sam ja bila vani i nisam se mogla javiti. Zašto se ne javlja, što se desilo? Tisuće pitanja, a nemir i nervoza rastu. Zato i s mobitelima brige ne prestaju.

objavljeno čet, 28.08.2008 22:54 | autor: skviki

:-) baš si me podsjetila na moj maturalac... mi nismo imali mobitele, nitko od nas, ali kad smo bili na maturalnom u Grčkoj dogodio se jedan grozan potres... agencija je nazvala roditelje i obavijestila ih da smo dobro, ali oni obzirniji od nas su onda kupili i kartice za telefonske govornice, pa smo zivkali svoje zabrinute roditelje... inače nikom ne bi palo na pamet javiti se :-))....
i to se tako brzo promijenilo... jako me iznenadilo kad sam čula od mlađeg brata moje prijateljice da je sada strogoj nastavnici latinskog najveći trn u oku (u uhu) zvonjava mobitela i strogo kažnjava svakog kome se mobitel oglasi za vrijeme nastave... čini mi se kao da je to neki sasvim drugi film, još nezamisliv dok sam ja sjedila u tim istim klupama....

objavljeno pet, 29.08.2008 01:11 | autor: photofairy

ali to je tak slatko sto vam se uredno javlja da ne brinete :) mozda da smo mi tada imali mobitele i mi bi bacili po koji sms, reda radi :))

objavljeno pet, 29.08.2008 23:17 | autor: romantales

Vrlo lako bi se moglo zaključiti da su današnja djeca obzirnija od nas u njihovim godinama, ali mislim da je tumačenje mnogo prizemnije. Oni stalno telefon imaju u rukama i samo i jedino zato zovu kući. Odbijam vjerovati da svi oni imaju tako nevjerojatnu količinu važnih informacija koje neizostavno moraju dojaviti prijateljima - telefoniraju i smsaju iz čiste dosade ponekad. Da ti je dijete moralo tražiti govornicu još uvijek biste čekali na poziv kući.

objavljeno sub, 30.08.2008 16:34 | autor: zenta

Zahvaljujem mobiteu iz 1000 razloga.....Dva su vrlo tužna i sretna( spašena moja kći) i ne mogu zamisliti život bez