Komentari

objavljeno pon, 07.12.2009 09:24 | autor: Anamil (Neregistriran)

Postoji jedna izreka (sada se ne mogu sjetiti točno kako ide) ide nekako ovako: najbolji sudac je onaj koji zna sebi presuditi.
Često smo previše subjektivni i mislimo kako smo mi uvijek u pravu. Često se svađamo sa nekim drugim bez veze. Zato bi trebalo prije svake svađe razmisliti da li je uopće potrebno svađati se oko te stvari (često su to stvarno sitnice), i analizirati svoje stajalište. Koliko bi svađa bilo manje, koliko bi manje mi morali opraštati drugima, i što je još važnije, koliko bi drugi morali manje opraštati nama.
Evo dolazi Božić, odmah poslije i Nova Godina, završimo je i započnimo sa ljubavlju i tolerancijom. I nastavimo tako i kroz godinu.
Evo Sveti Nikola je prošao, slatkiši i šibe su dočekale jutro na cipelama. Inače šibe uvijek kupim na štandu Centra za djecu sa posebnim potrebama. Žao mi je kada čujem kako se djeca hvale da su im roditelji ili bake i djedovi za taj dan dali novac. Jer za mene je taj dan uvijek bio čarolija kopanja po cipeli i otkrivanja što je u njoj. Zašto se sve mora komercijalizirati ? ? ? ? ?

objavljeno pon, 07.12.2009 10:04 | autor: romantales

Na žalost, ima i nas koji smo daleko, daleko kritičniji prema sebi, mnogo više nego što bih ikada mogla biti prema drugima.
Inače, baš mi je lijepo to što ti muž kupuje knjigu na poklon jer ga podsjeća na tebe!

objavljeno pon, 07.12.2009 12:30 | autor: dewon

Pa hm... Kod mene je pak obrnuto. Uvijek prvo pronalazim pogreške na sebi. No, ni to nije uvijek dobro.

objavljeno pon, 07.12.2009 13:11 | autor: medeja7

baš si me zainteresirala za knjigu... možda mi je pokloni djedica... ili... Kiss:)))

objavljeno pon, 07.12.2009 16:34 | autor: Cheyenne

a da.. kod mene je to različito.. kako se sa kojom sestrom posvađam heheeh; sve tri su naravno različite; ali ako znam da sam ja pogrješila, prva joj prilazim i ispričavam se; jer kod mene je tako da mi brzo grižnja savjest djeluje;

eto, ponovno zanimljiv post ; ) lip pozdrav!

objavljeno uto, 08.12.2009 09:11 | autor: putuzatvorenisvijet

naše su nam pogreške iza leđa a tuđe pred nosom...ali vlastito savršenstvo i tuđe nesavršenstvo obično ne završi kao životopis sveca...:)

objavljeno uto, 08.12.2009 15:30 | autor: Zvrk (Neregistriran)

meni :-))))))

objavljeno uto, 08.12.2009 23:04 | autor: natuknica

Anamil, o kako se slažem: kad bismo se bar znali zaustaviti i prije svake svađe se pitati - je li to vrijedno svađe? Moja cimerica i ja smo se tako lijepo znale derati, a da se ne svađamo kada bismo bile napete... Ispucale bismo se, a nismo se napadale. To bi bilo deranje: "O, danas pada kiša!" Ali ne pali to sa svakim...
A za šibe... kad ja ne idem u grad...

Romantales, Dewon, i to je velika istina. Ima ljudi koji sami sebi najteže opraštaju. I treba i na tome poraditi. Kada bismo barem zanli jednostavno prihvaćati neke stvari... :)

Medeja, ;)

Eh, Cheyenne, to je divno. Kad sve izmjeriš i izokreneš, sestre su ti najveće blago koje ćeš ikad imati. :)

Putuzatvorenisvijet, koja genijalna primjedba!

Zvrk, tebi ;)

objavljeno sri, 09.12.2009 17:19 | autor: miu

istina. :) tuđe probleme sagledaš objektivno. pošto nisi subjekt. :D

objavljeno sri, 09.12.2009 21:14 | autor: natuknica

Opet, poželjno je i da ne budeš ni objekt! ;)

Komentiraj:
 

 
 

Korisnik

Nemate MojBlog račun?

Otvorite svoj račun ovdje!

Lozinka

Link:

 

Emg.hr




MojBlog