objavljeno pon, 10.12.2007 17:37 | autor: natuknica

Kad bi čovjek sve savladao do svoje tridesete, onda život iza toga više ne bi imao smisla, zar ne? Kad obaveza ima više nego mogućnosti, onda se posiže za listom prioriteta. A meni se čini da su tvoji prioriteti baš dobro posloženi. Nema straha. Ima samo umora tu i tamo. ;)

objavljeno pon, 10.12.2007 20:36 | autor: zenzena

Lijep komentar, onako oslobađajuć :) Vjerujem ti, jer znam da si u stvarima o kojima pišem u postu puno ispred mene, a sačuvala si duh, ljubav i sve što je važno. Da li s vremenom postaje lakše hendlati sve to skupa?

objavljeno pon, 10.12.2007 21:09 | autor: romantales

Vidiš. zanimljivo je to sa stavovima generacije naših mama ... i moja je poput neke mantre stalno ponavljala:"samo da mi se kći ne zaljubi i ne uda", kao da će svijet stati ako se tako nešto dogodi. Pa sam tako i ja dugo vremena mislila da je bez veze udavati se, tako malograđanski, kao da se brak svodi na samo pranje čarapa njemu, tom koji te u stvari prešao i podrezao ti krila, učinio te domaćicom, kuharicom i spremačicom. Onda sam sasvim slučajno naišla na čovjeka dovoljno pametnog i pronicljivog, koji se nije dao zavarati "ja/sam/sebi/dovoljna" stavom i s kojim sam otkrila da je brak sasvim nešto drugo od priča koje si, kako stvari stoje, i sama slušala. Uživam svaki dan svog braka, balansiram između htijenja i moranja, nalazim vrijeme za ono što me veseli, odrađujem ono manje zabavno, ali na kraju krajeva tako je i njemu. Glavno je da u ovoj našoj bračnoj plovidbi neizvjesnim životnim morem, veslamo zajedno i pri tome se zabavljamo (i volimo).

objavljeno uto, 11.12.2007 17:20 | autor: zenzena

Romantales, hvala na komentaru. Baš lijepo da je tako kod vas, i mi se trudimo, nakon svih nevolja, i svemu usprkos.

objavljeno pon, 17.12.2007 19:18 | autor: natuknica

Hej, sorry, tek sad sam primijetila da si mi postavila i nekakvo pitanje. Malo mi treba dok se naviknem na novu organizaciju bloga. Ali mislim da je to upravo to - u stvarima koje učestalo ponavljaš stekneš rutinu - ali neprestano se pojavljuju neke nove stvari u kojima treba steknuti rutinu. Primjerice, taman kad se izvještiš u mijenjanju pelena, dođe na red navikavanje na tutu. ;) Neke se stvari naučiš organizirati, a neke stvari uvijek puštaš sa strane. Moja mama mi je pričala kako je neprestano imala osjećaj da se nalazi u nekoj izvanrednoj situaciji i kako je mislila - kad to prođe, počet će normalan život. Ali uvijek nešto novo dođe prije nego što ono prvo prođe i konačno je zaključila da je normalan život zapravo izvanredna situacija. ;) E, pa mislim da što prije to shvatiš, prestaneš očekivati da nešto prođe ili da dođe i počneš uživati u onome što imaš. A to nikad nije malo. Ne mora sve uvijek biti savršeno, bitno je da je dobronamjerno. Tako da ja nipošto za sebe ne bih mogla reći da sam naučila hendlati sve to skupa, ali sam naučila nekako izlaziti s time na kraj. :) Ma ne baš uvijek. ;)