objavljeno uto, 28.08.2007 19:18 | autor: neko zaljubljen

bijela prasina nas pokriva svojim velom...nazalost. Pozdrav

objavljeno uto, 28.08.2007 19:22 | autor: The Dark Prince

Jako lijepo rečeno. Potpuno se slažem s tobom. Doduše, malo si odlutala od crvenih očiju, ali nema veze. :))

objavljeno uto, 28.08.2007 19:42 | autor: selma

:)

objavljeno uto, 28.08.2007 20:04 | autor: m.o.n.y-

čovjek je nešto posebno, u njemu se nešto krije... upravo zato ge ne možemo cijeniti po izgledu... jer svi smo različiti i postajemo žrtve slika prerađenih u photoshopu... pozzz

objavljeno uto, 28.08.2007 20:19 | autor: natuknica

Ima nešto u tome... ;)

objavljeno uto, 28.08.2007 21:04 | autor: medeja7

Stalno mi bježi ovaj post. Zato ću samo reći...da, u pravu si.Kiss:)))

objavljeno sri, 29.08.2007 10:54 | autor: true serendipity

nažalost tako je. jedino što možemo je ne nedopustiti da i mi sami budem kao face s plakata i reklama i živimo svoj život

objavljeno sri, 29.08.2007 11:11 | autor: Lanna (Neregistriran) (Neregistriran)

ei...hm...da... :)

objavljeno sri, 29.08.2007 11:11 | autor: Lanna

grrr...nisam neregistrirana... :(

objavljeno sri, 29.08.2007 15:04 | autor: je taime

odličan blog...samo tako...sretno!!!!!!

objavljeno sri, 29.08.2007 15:30 | autor: Covet

Ili lutaju, ili vole crvenu boju, ili, kao što ti kažeš, a mislim da si u pravu, odvojena od sebe i svog Izvora duša plače.

objavljeno sri, 29.08.2007 17:48 | autor: crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)

i evo me ovdje!mobitel pokraj mene,komp. ispred mene i komentiram tvoj post.Možda baš te stvari čine maštu korisnom stvari?možda baš zbog njih nismo neorganizirani,ne trčimo za rokovima i nismo u nevoljiŽivjet ću u svijetu u kojem će se putovati bez viza,u vremenu kad će sve moći biti moguće.Budućnost je postala neizvijesnija nego ikada,ali baš zato je zanimljivija kolekcija naših snova koja može postati stvarnost.I stoga zar je tehnologija koja sve više napreduje loša za nas?čitamo se

objavljeno čet, 30.08.2007 13:15 | autor: belfegora

krv... zadnji zov tijela da se vrati samom sebi, ono sto proviruje ispod svih maski i place... ono sto jos uvijek boli, i jos uvijek osjeca. onaj vrisak u noci kad pored svega tog cool shvatis da to nije ono sto zelis... dala bih jos bezbroj primjera zasto... ali ne zelim se s ranijeg bedirat :(