objavljeno sub, 03.07.2010 16:30 | autor: NightsInWhiteSatin

ja sam ponavljao 7razred dvaput da utvrdim gradivo ))))))))))))))))))))))

objavljeno sub, 03.07.2010 16:32 | autor: NightsInWhiteSatin

mislim d sam ipak trebao triput treca sreca ...mozda bi bolje racunao)))

objavljeno sub, 03.07.2010 17:32 | autor: Cheyenne

ahaaaaaa, samo nismo svi rođeni matematičari; ali mislim da se svaki čovjek snalazi u nekom području, na svoj način. samo to mora otkriti. taj talent. a inače, ono što je u srcu, mislim da je najispravnije. Veliki pozdrav s moje strane. baš sam ovo poželila.

objavljeno sub, 03.07.2010 18:00 | autor: medeja7

???????:)))

objavljeno ned, 04.07.2010 00:15 | autor: Anamil (Neregistriran)

Lako ti je ako znaš računati ... a što je sa onima drugima ?

objavljeno ned, 04.07.2010 02:43 | autor: babun

http://www.24sata.hr/sport/svi-slave-hobotnicu-paula- a-peta-ga-zeli-u-oceanu/180416/

objavljeno ned, 04.07.2010 11:08 | autor: emmet

Hm, ovo se pretvara u zbirku umotvorina.
Pitali su tako trgovca, zna li koliko je dva + dva. On je malo oklijevao s odgovorom, pa mu oni rekoše da ne zna. Znam, znam, samo mi se čini malo!
Pitam se što slijedi....

objavljeno ned, 04.07.2010 14:36 | autor: viktorija2

Sreća je što sada postoje vage koje same računaju, a kad oni moraju računati više vole one cifre koje završavaju na 9 ,9.

objavljeno ned, 04.07.2010 16:07 | autor: mima1307

Joj .. moja Natuknice... :)) tako sam ti se ja jednom u srednjoj.. Mislim obožavala sam matematiku... najviše one "kobasice" od zadataka... :) I reko ajd da vidim koliko sam pametna,neću koristiti digitron,mogu ja to,znam ja to... I bum tras!! Mlada damo komad!!!!! grrrr... od tada bez digitrona ne zbrajam ni 2+2 ... :))
Znaš ono pametan piše budala pamti ..Eeee.... :)))

objavljeno ned, 04.07.2010 18:59 | autor: dražeN :) (Neregistriran)

Nerijetko, rezultat uistinu i nije neka nepoznanica, ali pravo pitanje, e ono već i nije nešto baš tako često :)

objavljeno ned, 04.07.2010 19:44 | autor: sarena

Evo, imam barem dva točna bez računanja, ma izvučeni iz rukava:
- nema uvijek posve točnog rješenja nekih mojih formula
- svaki je rezultat dovoljno dobar dok ne ostvarim neki još bolji
- ponekad odbacujem bolje rezultate zbog sebe, nekidan i povišicu plaće
- to što se događa i drugima ne znači da račun nije krivi
- imam sreće, pa znam, čitati iz dlana :(

objavljeno ned, 04.07.2010 21:03 | autor: kurbla

Sam problem zapravo i je rješenje, samo u jednom složenijem obliku :-) Rezultat nije rješenje, kao što rekoh problem jest sam po sebi rješenje i problemi se ne rješavanj samo se preoblokuju u oblik svima razumljiv (govorrim naravno o matematici, a opet...) :-)))))))

objavljeno pon, 05.07.2010 10:40 | autor: natuknica

Dragi moji ljudići, radi se samo o sezoni instrukcija za koju se iskreno nadam da je završila. :)

Nights, vjerovao ili ne, ja sam za svoje dijete i u šestom i u sedmom i u osmom razredu molila razrednice da joj priušte "ponavljanje gradiva". Ne bi mi trebale ni 3 jedinice, bila bi mi dosta jedna da padne razred. Ali nisu htjele... Bez obzira na to šališ li se ili ne, uvijek mi je žao kada vidim da se inteligentni ljudi, a ti to očito jesi, muče s nekim stvarima u životu. Ali opet, jako mi je dobro poznato da postoje određene osobine koje otežavaju percepciju NEKIH stvari i sklopovi u mozgu koji traže drugačiji pristup, a taj drugačiji pristup nije baš uvijek jednostavno otkriti.

Nemam sada ni vremena ni snage složiti jedan pošteni post o tome svemu pa ću neke stvari ipak ovdje napisati, možda netko googlanjem naiđe na njih i možda se nađe netko tko će htjeti nešto od toga i primijeniti.

Ljudi vole reći, i ja sam tome često sklona, - kada će mu/joj to trebati u životu? Sjećam se da sam jednoj profesorici engleskog u Americi rekla kako budući automehaničari i ne moraju znati pisati romane. Ona mi je na to odgovorila - ne moraju, ali moraju znati napisati molbu za posao. Istina. S jedne strane, potrebno je znati razlikovati važnije od manje važnih stvari, i mislim da je to jedna od bitnih uloga školstva - da nauče djecu, buduće ljude, razlikovati stvari koje su od životne važnosti od onih koje pripadaju općoj kulturi. Ipak, neke stvari čovjek možda neće nikada koristiti u životu, ali mu pomažu razvoju mozga, razvoju logičkog razmišljanja, razvoju pronicljivosti, razvoju sposobnosti učenja. Sve su te osobine zapravo neophodne za normalan život, za građenje međuljudskih odnosa, za vođenje domaćinstva, za biranje političara, za zadržavanje bilo kojeg posla jer u svakom poslu, pa čak i u poslu spremačice, tehnologija i spoznaje neprestano napreduju i čovjek mora biti sposoban to stalno učiti i naučeno primjenjivati. Zato ne treba djecu demotivirati za učenje stvari "koje im nikada neće trebati" jer su možda baš te stvari ključne za sutrašnje ostvarivanje samostalnosti. (Primjerice, odabir bračnog druga koji neće zlostavljati.)

Druga stvar - učenje stvari na pamet se često poistovjećuje sa štrebanjem. Ljudi odbijaju naučiti nešto na pamet jer, kao, nisu štreberi. I opet, i ja osobno sam izbjegavala naučiti na pamet bilo što do čega mogu doći logičkim zaključivanjem. Ipak, logičko zaključivanje ponekad traje previše dugo i troši previše energije. Susrela sam djecu koja u prvom razredu srednje još uvijek množe na prste. O da, moguće je tako točno izračunati i uglavnom im to baš dobro ide, ali troši jako puno vremena i energije i, dok čovjek izračuna samo jednu operaciju iz cijelog zadatka, zaboravi što se u zadatku uopće tražilo. Zato stvarno, ni jedan učitelj ne bi trebao pustiti dijete da izađe iz 4. razreda, ako nije naučilo tablicu množenja. Da, ima drugih stvari koje su manje bitne, ali tablica množenja spada u ključne stvari i njeno nesavladavanje značajno otežava bilo kakvo učenje u višim razredima. Većini djece, čijim sam roditeljima uspjela objasniti da trebaju naučiti tablicu množenja, kasnije instrukcije više nisu bile potrebne. Ima i jedna jako zgodna igrica za vježbanje tablice množenja. Nalazi se na adresi http://www.funnymathforkids.com/ i besplatna je. Preporučujem od srca.

Jedan od načina na koji je najlakše naučiti nešto na pamet je rješavanje zadataka. Jedna od učiteljica moje djece je davala za domaću zadaću po 120 najjednostavnijih zadataka, najprije sa zbrajanjem, poslije s množenjem. I tu onda roditeljima skoči kosa na glavi i onda oni idu rješavati umjesto svoje djece. Kao, da stignu djeca izaći u parkić. Ne kuže koliko im parkića time uskraćuju kasnije... Pusti dijete, barem da proba. Pa, ako je stvarno 120 zadataka previše, neka ih riješi 30, 50, ali neka ih riješi samo. Danas će riješiti 20, sutra će već u istom vremenu riješiti više. Ne, te stvari ne može zamijeniti kalkulator jer to vježbanje pruža puno više od samog dolaženja do rezultata. Isto vrijedi i za površinu trokuta, i za kvadrat binoma i za mnoštvo drugih formula. Nije potrebno sjesti i učiti ih na pamet. Potrebno je riješiti dovoljno zadataka. Najčešće je dovoljno samo napisati domaću zadaću. Ako roditelji primijete da se, i uz rješavanje domaće zadaće, dijete muči, dobro bi bilo da mu i u dane kad nema matematiku u školi daju da riješi još dva zadatka koja nisu za domaću zadaću. Stvarno ne treba više.

Ja nisam nikada od svoje djece tražila ili očekivala bilo kakve ocjene, ali domaća zadaća je stvar osnovne pristojnosti. Pita moja kćer jednu profesoricu - što je to napisala sa strane? Kaže profesorica - ma tko ti čita to sa strane? - Moja mama. Vjerojatno sada ni ne bi bila u ovoj školi, u kojoj je, da nisam čitala napomene sa strane.

Nadalje, silno me muči osjećaj da se negativni brojevi i razlomci uvode prekasno u toku školovanja, kada mozak više nije fleksibilan i zato stvaraju djeci velike probleme. Ne kažem da bi djeca u nižim razredima već trebala računati zajednički nazivnik, ali svakako bi ih trebalo upoznati s razlomcima. Tada djeci još nije ispod časti da se igraju s plastelinom, da izrađuju razne stvari i onda ih režu na dijelove i dovoljno bi bilo napisati kako se ti dijelovi zapisuju. Tako ih neće uhvatiti strah već pri samom pogledu na razlomke kasnije. Djeca u višim razredima osjećat će se poniženo ako im damo plastelin, a teško da ima boljeg načina da se nauče razlomci. I zato bi im bilo puno lakše kada bi se sjetili te igre iz nižih razreda. Isto tako sam uvjerena da djeca već u prvom osnovne jako dobro znaju što je to minus u banci. Ako ništa drugo, znaju jako dobro što to znači posuditi i tražiti nešto natrag. Ne, ne moraju učiti negativne brojeve već u prvom, ali isto bi bilo neophodno da se upoznaju s njima prije 5. razreda. To je moje viđenje, koliko god nekima od vas bilo dosadno, imam ga potrebu napisati.

Dražene, da, da, potpuno se slažem. :)

No, Šarena, znaš li kada je jedan direktor dao svojoj sekretarici da mu zbroji nekoliko brojeva? I kaže joj - za svaki slučaj zbrojite dva puta da ne dođe do zabune. Vraća sa ona - evo direktore, ja sam zbrojila čak tri puta, tu su vam sva tri rezultata. ;)

Kurbla, vrlo! :)

objavljeno pon, 05.07.2010 20:21 | autor: Violette

Baš mudro i životno.
Ja pokušam pogoditi,često se zeznem.
Pa pokušam računati,pa još gore prođem.
Pa ponovo na intuiciju......

objavljeno pon, 05.07.2010 21:53 | autor: Tu_Sam

Ja nikada ne pogađam jer kad god sam pokušala, nisam uspjela... Malo mi je ipak draže pouzdati se u sigurno... =)

objavljeno pon, 05.07.2010 22:51 | autor: dewon

Kalkuliranje je sposobnost kojom se treba hvaliti - po mojem mišljenju :)

A sad što se tiče mog posta i tvojeg komentara na isti: Prvo da kažem - hvala. Tvoji komentari me uvijek osnaže, uvijek kažeš one riječi koje su mi potrebne da se osvijestim i vratim u stvarni svijet, koliko god on meni bio nerealan na trenutke :)
Vezano uz "negirati vlastitu neafirmaciju" - > to se više nekako odnosilo na moju nemogućnost pomirbe s vlastitim dobrim i lošim stranama. Koliko god to možda besmisleno zvučalo :)

objavljeno uto, 06.07.2010 12:05 | autor: Tu_Sam

Tako je... u potpunosti se slažem s tobom natuknice... naše slabosti nas uče o nama samima, ali i o drugim ljudima... =)

objavljeno sri, 07.07.2010 12:36 | autor: pustinja

Računanje mi nikad nije zadavalo glavobolje, ali REZULTAT često

objavljeno čet, 08.07.2010 22:17 | autor: sarena

:) E, to nisam znala. Ali znam i previše smiješnih o nedovoljno glupim tajnicama, kojima pametni direktori što se kuže u razne matematike vele - Zbrajajte ove brojeve, molim vas, sve dotle dok rezultat bude izgledao dovoljno lijepo, a nek sve na kraju još bude i kao točno. Samo što ti ja nemam dovoljno hrabrosti pričati smiješne viceve.
ljudić :)

objavljeno uto, 13.07.2010 07:33 | autor: natuknica

To je takva jedna istina, Violette...

Neki bi rekli da si ziheraš, Tu sam? ;)

Obično se na proračunatost gleda kao na nešto negativno, Dewon... Baš zanimljivo... :)

Ja sam mislila da nam slabosti služe da bismo lakše praštali, Tu sam...

Pustinjo, savršeno! Jako mi se sviđa ova misao! Trebalo bi je često citirati. :)

Šarena, ;)