objavljeno pon, 12.05.2008 08:12 | autor: true serendipity

dobro jutro :))
vrlo jasno i glasno opisan sam fenomen fobofobije. ljudima više nije važno ni čega se boje (a svega se boje). tipičan strah od straha koji samo tjera dalje i dublje u sumnje i očaj. uvijek se može nešto napraviti sa svojim životom. samo naprijed ;))
kiss

objavljeno pon, 12.05.2008 09:01 | autor: Ithiriel

Investicijske studije o tome kako napraviti crnu rupu i preokrenuti njenu golemu energiju u nešu korist su u tijeku, najbolji hrvatski stručnjaci se upravo time bave, i kad završe, Hrvatska će imati još jedan autohtoni proizvod po kojemu će biti još zanimljivija za ulazak u Europu.
Ma, baš sam se nasmijala ovoj zadnjoj rečenici :)) Inače, ako nešto volim, onda je to zdrava racionalnost tamo gdje je ona najviše potrebna. Svaka čast.
Kis

objavljeno pon, 12.05.2008 09:20 | autor: promatrach

što se tiče opisa straha i opreza, u potpunosti se slažem... strah koči svaki razvoj...

objavljeno pon, 12.05.2008 09:57 | autor: putuzatvorenisvijet

strah ili oprez,
marljivi rad ili smisleni rad,
protiv entropije nema zakona...
mnogi su zbunjeni do te mjere da i druge izluđuju..
pozdrav :))

objavljeno pon, 12.05.2008 11:56 | autor: akvamarin

Ma ti si divna! Jesam li ti to već rekla?

objavljeno pon, 12.05.2008 13:17 | autor: Rex_hr

Slažem se sa ovim rečenim o strahu.. al od srca se nasmijah kada pročitah kako se učenici toliko boje da neće maturirati... ili da neće proći osmi razred... ili bilo čega, kad malo razmislim.. lol - permanentni strah definitivno ne valja ali odmjerena doza straha koja nas prisiljava da neke stvari shvatimo ozbiljno kad već ništa drugo ne funkcionira ne samo da je u redu, već je i nužna za preživljavanje ljudi koji su, poput npr. mene. onak generalno laizess-faire raspoloženi :)

objavljeno pon, 12.05.2008 13:24 | autor: adary

kaj da kažem nego bravo i hvala ti za ovakav post osvještenja jer ponekad mi je zbilja potrebno da me netko tak prodrma i sabere, ta nije kraj svijeta i sunce neće prestati izlaziti ako se i naši strahovi obistine... uh luda sam, za 10-ak dana će valjda biti jasno dal imam razloga za svoju ludost il ne, sve ti javim draga,znam da sad zvuči nepovezano ali ... hvala što si me ohrabrila :*

objavljeno pon, 12.05.2008 14:17 | autor: tanjaNS

ja sam pre neki dan pričala sa mojom profesorkom iz srednje i došle smo do zaključka da strpati dete sa 15 godina u stručnu školu je besmisleno...šta zna klinac sa 15 godina šta će da bude...Naravno, odatlt proizilazi da samo 30% učenika jedne stručne škole prolazi sa odličnim, a ostatk se muči...jbg.
a šta ćes...dobro kažeš...strah od nepoznatog ne podleže silama gravitacije...

objavljeno pon, 12.05.2008 15:21 | autor: medeja7

Svaka čast...Kiss:)))

objavljeno pon, 12.05.2008 15:41 | autor: The Dark Prince

Arbeit macht frei, ne? :))

objavljeno pon, 12.05.2008 17:30 | autor: mypath

temu straha potrebno je obraditi, ali njeno vezivanje uz naše školstvo je jako sklizak teren, ako mogu primjetiti

objavljeno pon, 12.05.2008 19:03 | autor: dewon

nadajmo se da neće niti otkriti! :D. žalosno je kada strah pređe sve granice i ne dopusti čovjeku da živi, to jest on sam sebi ne dopusti da živi. ovo što si rekla ima potpunog smisla, ali kada se dijete nađe u takvoj situaciji da možda i nema najbolje ocjene, profesori ih tako zastrašuju, nemaju roditelje koji bi im mogli sve objasniti kako spada - normalno da se rađa strah. tu ipak treba raditi na nekoj višoj razini i pogotovo učiti učitelje da se ne postavljaju tako, naučiti roditelje kako posaviti stvari u perspektivu i slično.

objavljeno pon, 12.05.2008 21:50 | autor: Pokemaniac

Umoran sam od učenja...Trebam malo omora...

objavljeno pon, 12.05.2008 22:02 | autor: trubica

ma nije stvar u velikim propastima da ih tako nazovemo,nego se uvijek desi da neko nepravedno odpadne, hoću reći, neki glupi zakon velikih brojeva, mora neko loše proći, to je zapravo strah od takvih stvari, svi smo mi svjesni da ne može pasti cijeli razred, ma koga je i briga za cijeli razred kad smo u masi nema frke, ali što ako baš ja budem taj nesretnik, tad se javlja strah od neuspjeha

objavljeno pon, 12.05.2008 22:16 | autor: walt

za upise imaš potpuno pravo. znam iz osobnog iskustva. što bi se dogodilo da sam upisao drugu srednju? ili drugi faks? baš ništa... drugo ak klinci s 15 znaju da žele baš to i to, no nisam siguran da je to česta pojava. doduše, dalo bi se postavit i pitanje, ne volimo li male vlastite strahove :O)

objavljeno pon, 12.05.2008 23:47 | autor: kikke

da, stvarno si dobro ovo razlaganje odradila!!
veliki pozdrav ti ostavljam!!! =))

objavljeno uto, 13.05.2008 07:51 | autor: natuknica

True, ja bim to možda nazvala fobomanijom, a ne fobofobijom? To ti je kao Harry Potter, koji se više boji Dementora nego Voldemorta, on je fobofob, ne?

Ithiriel, :)

Akva, da, da, već se uobražavam. ;)

Rex, Rex, ovo mi već zvuči kao profesionalna deformacija. Ja te jako cijenim, ali strah smatrati dobrim... Obično završi tako da ona djeca koja su ionako marljiva, dobiju čir na želucu, a ona djeca koju za ništa nije briga ionako ne mare. Ja se jednostavno ne sjećam da nas je itko ičim plašio u bilo kojem trenutku školovanja. Bila sam nervozna pri upisu na fax, i to ne malo, ali samo zato jer mi je bilo važno upasti na fax na koji sam i upala. U svakom trenutku sam znala da mogu bez problema upasti na onaj drugi na koji nisam htjela. Skromnost ili samouvjerenost? Smatram sam da je samouvjerenost glavna stvar koju kod djece treba razvijati. Kada bi svi ljudi na svijetu bili samouvjereni, ratova uopće ne bi bilo.

Tanja, treba razmišljati i o djeci koja ne vole učiti. Ima djece koja vole praktičan rad i uživaju u njemu. Znam ljude kojima je bilo najvažnije što prije početi raditi. Imaju i oni pravo na škole po svom guštu.

The Dark Prince... ja sam uvijek bila jako loša iz povijesti, ali dobila sam tumačenje.... :p

Mypath, voljela bih znati zašto ovo smatraš kliskim terenom?

Da, Dewon, slažem se. :)

I s tobom Walt. Konačno sam uspjela i sama sebi objasniti da se ne moram opterećivati školom koju će mi dijete upisati. Ah.

S druge strane, Trubica, za drugo dijete sam znala da će moći ono što bude htjela. Jednog časa joj nisam spominjala upis u srednju školu, osim da je mora sama odabrati. I ona mi je svejedno došla s pričom - što ako me ne prime? Tu priču jednostavno nije mogla čuti od nikoga doma, to su joj nametnuli nastavnici u školi. I ja sam onda morala otklanjati traume za koje uopće nije bilo potrebe. Čemu to?

objavljeno uto, 13.05.2008 15:10 | autor: true serendipity

shvaćam što želiš reći, ali i dalje mislim na fobofobiju, ali ne u heripoterovskom smislu :) naime, mi se u životu ni nemamo čega bojati osim straha (jer, ako se nešto i dogodi, dogodit će se bez obzira bojali se mi ili ne). tako da su sve ostale fobije samo djeca te fobofobije :) kiss

objavljeno sri, 14.05.2008 00:12 | autor: Rex_hr

E sad - ne želim se prepucavati preko komentara ali ovo će vjerovatno tako zvučati - uistinu se radi o profesionalnoj deformaciji jer se naša profesija temelji na tome da sve o čemu razmišljamo i o čemu pišemo sagledavamo iz svih perspektiva koje zamjetimo... sukladno takvoj deformaciji jednostranu ocjenu kako je strah ISKLJUČIVO loš i negativan ne samo da smatram netočnom, već i začuđujuće površnom od strane nekoga čiji tekstovi u pravilu isijavaju analitičkom pronicljivošću... u istom tonu vlastite deformiranosti mogao bi postaviti pitanje je li ispravno nečije zapitkivanje o tome "što ako me ne prime" proglasiti traumom odnosno je li pozitivno vidjeti propitkivanje vlastite budućnosti kao nepotrebnu aktivnost? Radi li se uistinu o traumatiziranosti ili pak o zrelosti individue koja sagledava sve mogućnosti ne zato da bi se predala panici već da bi predvidjela moguća rješenja? I kako razlučiti granicu između "uplašenosti" i "nervoze"? Jesmo li ikada nervozni ukoliko nas nešto ne brine.. ili ako se ničega ne plašimo? Smatrati strah faktorom koji uzrokuje probavne smetnje i paralizira našu aktivnost na rješavanju problema, odnosno smatrati ga čimbenikom kojeg treba iskorijeniti možda se može nazvati objektivnim pogledom, ali se zasigurno ne može nazvati potpunim... I ponovo ću naglasiti - ne slažem se sa onima koji svoj autoritet pokušavaju potvrditi zastrašivanjem, ali se ne slažem niti sa isključivošću prisutnim u ovom postu i u većini komentara u kojima se strah jednostrano sagledava...Pojam "strah", za razliku od panike ili užasa, po definiciji označava uviđanje opasnosti koju sa sigurnošću možemo izbjeći..stoga je on od pamtivjeka služio našoj vrsti da opstane i napreduje, to je naša psihička "crvena lampica" koja upozorava da je moguće da nešto nije u redu... a kao što je slučaj sa svim pojavnostima vezanim uz ljudsku psihu tako i za strah vrijedi pravilo koje nekima zvuči gotovo heretički - u životu se nemamo čega bojati osim potpune odsutnosti straha... ako ništa onda zato jer bi 95% muškaraca bili alkoholičari ili preljubnici kad se ne bi bojali svojih boljih, ljepših i pametnijih polovica :D:D Već vidim temu za novi post,lol...

objavljeno sri, 14.05.2008 07:24 | autor: natuknica

He, he, Rex, moram se složiti s tobom kako isklučivost ni u kojem pogledu nije dobra. (Aha! Što ćeš sad?)
Ipak, postoji određena razlika između osjećaja "Moram imati spremnu verziju B" i osjećaja "Sve će propasti."
Kao što je već općepoznata pojava, imam nekoliko djece i s jednom od njih uopće nisam smatrala za potrebno razmatrati plan B iako smo to učinili da se dijete smiri, a s drugom praktički razmatram isključivo planove B i C. Postoji određena razlika između sagledavanja mogućnosti i širenja panike. A između tvog i mog razmišljanja vjerojatno opet postoji razlika više u načinu na koji upotrebljavamo riječi. Ipak mislim da je poželjno da muž ne vara ženu zato što za to ne osjeća potrebu, a ne zato što se boji. :p ;)

objavljeno sri, 14.05.2008 09:12 | autor: Rex_hr

Osjećaj "Sve će propasti" nije strah nego panika, a možebitno čak i užas.. daklem, razlika među nama je to što ja sitničarim kada definiram pojmove, ali eto - čudan sam pa onda, kada su u pitanju ovako ozbiljne stvari, volim da se točno zna o čemu pričamo... I ja mislim da je poželjno ovo posljednje ali kako si i sama u biti koristeći tu riječ ("poželjno") istaknula, nije pretjerano realno:D:D:D

objavljeno sri, 14.05.2008 09:33 | autor: varalita

da. točno si rekla- strah od nepoznatog... nije me strah da se neću upisat na faks, nego da se mnogi neće upisat na željeni faks zbog tuđe greške. ali post ti je odličan i na savršen način si se dotakla onog bitnog. idem ga sad proslijedit ovim svojim pesimistima ... hvala

objavljeno sri, 14.05.2008 18:41 | autor: Anoniman (etnolog) (Neregistriran)

Mislim da si na pravom tragu s tezom o ciklusima civilizacije, usponima i padovima. Da, ja mislim da smo negdje pri dnu Kali Yuge, odnosno mračnog doba, ali mislim da još nismo dosegli dno i da će morati biti puno gore prije no što krene bolje, pa makar nas i ovi potresi, plimni valovi, erupcije vulkana, promjena polariteta Zemlje i druga čudesa na to morali natjerati. No, sve je to za ljude, zar ne? ;-)

objavljeno sri, 14.05.2008 22:19 | autor: sjena_

Da nam je našoj djeci više takvih ljudi koji su spremni ohrabriti i pružiti podršku. Ma da je bar jedan takav! Ovako se dešava, kod mog djeteta naime, da upravo profesori stvaraju osjećaj straha i predodređenosti za neuspjeh.
Nakon što smo, bar se tako tada činilo, odlučili u koju srednju školu, lijepo su nam u dijete unijeli sumnju i strah. Kao - kako ćeš ti to, pa bit će ti teško, nije to za tebe...
Kako sada reći djetetu da profesor nije u pravu. Možda i je, ali da li je to način?!
Previše je stresa u školstvu općenito, a u prijelomnim razdobljima upisa, odabira zanimanja, puno previše! Ponekad mislim da nam treba više sreće nego pameti, a to nikako ne bi smjelo biti tako.

objavljeno čet, 15.05.2008 18:28 | autor: vigga

da tesko je to!pozz

objavljeno čet, 15.05.2008 19:54 | autor: harry_potter_fan

i ja bi se rado prošetala hodnicima Hogwartsa i učila magiju......