objavljeno sri, 10.10.2007 01:38 | autor: babun

Ja nisam rođena da ljubim samo jednoga........(nitko nije) ne treba kak ti veliš "bibati" vode al uspomene se trebaju sačuvati

objavljeno sri, 10.10.2007 01:41 | autor: babun

odi si leć, možda za idućih 9 mjeseci zaplače nešto drugo :)

objavljeno sri, 10.10.2007 07:34 | autor: Natuknica

Valjda postoji neki razlog zbog kojeg si ga odlučila ostaviti?

objavljeno sri, 10.10.2007 09:42 | autor: janna

nešto tu meni ne drži vodu??? ostavila si ga,a plačeš zbog njega?? hmmmm

objavljeno sri, 10.10.2007 12:42 | autor: bambolina

janna, ne ostavljaju se samo loši dečki.

objavljeno sri, 10.10.2007 20:31 | autor: desdemona

ženska, tebe s guštom svako toliko otvorim pa iz šuba pročitam jedno pet -šest postova... osvojila me tvoja iskrenost, katkad zvučiš i kontradiktorno, ali zato što mi je toliko mnogo stvari i previše poznato mogu reći da razumijem... i meni je danas treperilo grlo pod suzama, ali koliko god teško i bolno bilo premostiti prošlost, za ljubav se uvijek nađu otvorena vrata i osobe koje se ne libe kroz nju proći ;) i znaš, teže od boli koju može jedan kraj ostaviti, teže je ipak živjeti život bez ljubavi. drži se, glavu gore iznad uspomena ako u njima za tebe više nema mjesta i ustraj u nekim novim svitanjima;)

objavljeno sri, 10.10.2007 20:34 | autor: desdemona

a tome tko ostavi teško je na jedan drugačiji način- previše nemira i previše pitanja teško se zaliječe...i taj prividan osjećaj da si imao odluku u svojim rukama stvara užasan teret na leđima koji te čini prestrašljivim i preneodlučnim pred nekim novim potezima... a da ne govorimo o čitavom sustavu krivnje, samopredbacivanja i samoosuđivanja...itd da ne potonem sada

objavljeno čet, 11.10.2007 00:00 | autor: uzorita

A stvarno ne znam što bih ti napisala, ja uvijek dobro promislim prije nego što odlučim. No u ljubavi, ako je prava, uvijek postoji šansa, pa to i je bit ljubavi, zar ne?! Sama donosiš svoje odluke. Razmisli.

objavljeno čet, 11.10.2007 00:24 | autor: bambolina

uzorita, razmislila sam i odlučila sam se. nemam dilema i ne mislim ići natrag. samo, eto, uspomene ponekad drmnu o glavu i kvragu. volim svog dečka izuzetno puno i nikamo ne bih odavde... znaš?

objavljeno čet, 11.10.2007 07:54 | autor: zgubidanka

ah rekao je bah, dok je jeo grah... micek jednoga dana se svemu tome nasmiješ i ideš dalje, znam da sada zvuči grozno, ali budeš vidjela.. cMMMokić

objavljeno čet, 11.10.2007 08:20 | autor: bucka

za sad je grozno, znam, al doći će vrijeme kad neće biti tako teško ... iako to ne znači da ćeš zaboraviti ....

objavljeno čet, 11.10.2007 09:19 | autor: Teta Dany

Sve što pišeš izuzetno mi je poznato :) vrlo slično iskustvo... i vrlo zamarajuće i proganjajuće ponekad. hvala na pomoći oko teksta i fotki. blog ti je supet, iskren i topal. pusa*

objavljeno pet, 12.10.2007 02:36 | autor: photofairy

ja sam nekoliko puta bila u situaciji da moram nekog ostaviti jer se selim predaleko, i ponekad se pitam kak bi bilo da je bilo... ali nasla sam ponovo pa je bilo ok, ali da sam bila tuzna- jesam.