objavljeno sri, 09.07.2008 22:08 | autor: romantales

Mnogi roditelji su u stanju reći kako ostavljaju dijete da bira, kao da se radi o paru hlača ili novoj majici. A roditelji trebaju pomoći u izboru, biti glas razuma, možda i usmjeravati, iznijeti razloge za i protiv ... mislim da je najteže imati onu pravu mjeru između utjecanja na dijete i ostavljanja dovoljno prostora das amo donese pravu odluku. Pustiti dijete da kao samo odlučuje je na neki način pranje ruku od odgovornosti, zato u potpunosti razumijem tvoje nedoumice i dileme.

objavljeno sri, 09.07.2008 22:37 | autor: uzorita

Nisam baš shvatila, nije primljena, a želi upisati ŠPU? I smjer kojeg je upisala sada u nekoj drugoj školi sličan je kao da završi primjenjenu... Ako želi ŠPU onda joj to i omogući (pa znaš kako crta, vjerujem da si dovoljno objektivna) jer to je velika ljubav, tu školu ne želiš zbog hira, društva ili profesora, to ti je u krvi... Pitanje je jedino kakvo sveukupno obrazovanje ta škola u Ri pruža, za Zg imam informacije da je odlična. Znam mnoge koji su nakon nje upisali željene fakultete bez problema, a u sklopu nastave opće obrazovnih predmeta, održava se i nastava srednje glazbene škole. Jedina razlika je u stručnim predmetima. Ti učenici su povlašteni već samom činjenicom da su primljeni. To je poseban svijet, već u srednjoj... Pametna je tvoja "mala" kćer, zna što želi. Ja bih prevrnula nebo i zemlju da joj pomognem. Životne staze su velika nepoznanica. Da vidimo kraj puta ne bi nam bilo zanimljivo kročiti dalje... Pozdrav Vama

objavljeno sri, 09.07.2008 22:58 | autor: Viktorija2

Po vlastitom iskustvu i iskustvu , svoje djece uvjerena sam da djeca ipak na kraju sama odluče o svom pozivu. Koliko god se roditeljima činilo da su oni sugerirali ili utjecli na izbor zvanja svoj djece. Ali kasnije kad odrasteš i počnu
teškoće u pozivu , lupaš se po glavi i kažeš :"Da sam bar poslušala mamu li tatu, sad bih puno bolje živjela. " Vjerujem da je tvoje dijete dobro odabralo , tj. da ste zajedno dobro odabrale njen životni poziv, i da neće u životu požaliti tu odluku.
A što se tiče hrane i mršavosti. Moj majčinski savjet je. Sve što se više brinete o hrani , situacija će biti teža.Hrana treba biti zadovoljstvo a ne obaveza. Situacija se počinje mjenjati kad dijete samo počne kuhati. Jaje , Palačinke, Kolače , picu , ili nešto što voli .Pomažu i zajednički obroci. Kad mama zajedno s djecom sjedne za stol, i kad se prije obroka kratko pomolite. U tome mogu pomoći sasvim mali članovi obitelji , rođaci ili susjedi koje još nije sram glasno moliti. KOd mene su to najmlađe unučice.

objavljeno sri, 09.07.2008 23:32 | autor: helaylh

uf!:))
pozitivno je to što ste se upisali-i to je napredak!a dalje...hm...nisam kompetentna osoba za tu raspravu...
sva sreća što nemam još djece i što je moja brižna majčica upisala sekicu uspješno u 1.raz.OŠ!a dalje ćemo polako..pa što bilo!!.:)

objavljeno čet, 10.07.2008 00:23 | autor: nodulus

nek ste se vi upisale!bravo!;)

objavljeno čet, 10.07.2008 09:37 | autor: medeja7

sve više i više je volim..."pusa djevojko!"...a i tebe moja draga mama...Sutra ću ja nešto fino skuhati za "ručkić"...hehehe...Kiss:)))

objavljeno čet, 10.07.2008 11:50 | autor: selma

i mi smo se upisali!!

objavljeno čet, 10.07.2008 12:31 | autor: LadyButterfly

Svaka majka želi najbolje za svoje dijete zato vas je život nagradio da vas ponekad mučim hehe..zezam se...kisss

objavljeno čet, 10.07.2008 18:43 | autor: akvamarin

Mislim da znaš da je moje srednje dijete završilo ŠPUD, a evo sada još samo jedan ispit i diplomski na ALU ( restauracija) ....u osnovnoj je bila tako-tako,ali u srednjoj koju je sama birala i na faksu je prava, to je ono što je htjela i željela i nikada se nije požalila, ni na neprospavane noći, ni cijele dane na faksu, ni prašinu kod razbijanja kamena, ni bolove od "lupanja" gline.... pored svih mojih molbi i uputa nisam je mogla odgovoriti od srednje škole koju je željela, a tako ni od faksa....ta umjetnička djeca imaju to nešto u sebi, nešto što je meni i danas teško razumjeti kada je moje dijete u pitanju....Upisale ste se i to vam je sigurnost, ali...pusti ako želi...neka proba...U svakom slučaju - sretno!

objavljeno čet, 10.07.2008 20:13 | autor: natuknica

Da, Romantales, baš tako. Teško je reći gdje je granica, teško je reći što je pretjerivanje u jednom ili drugom smjeru. I lako je imati posla s djetetom koje zna što voli i što hoće, barem meni. Ali nisu sva djeca takva i jedino što mogu reći je i da nije sve u odgoju. :-/

Uzorita, nema šanse da ja okrećem nebo i zemlju da bih joj omogućila nešto za što se ona nije udostojala okrenuti niti tri brazde na njvi. Jednostavno, ako joj je do nečeg stalo, morati će se oko toga i potruditi. Za sad mi je super to što ona meni oponira, ali bez muke nema ni nauke. :) Ja joj samo neću postavljati prepreke. To je sasvim dovoljno.

Viktorija, moja djeca redovito jedu zajedničke obroke, s barem još nekim. Ali redovita je pojava da svi drugi pojedu ručak, popiju kavu i operu suđe, a njih dvije još uvijek jedu ručak. Tu ti je uvijek pitanje što je bilo prije: kokoš ili jaje? Brinu li roditelji o hrani zato što dijete ne jede ili dijete ne jede zato što roditelji brinu? Recimo to ovako: nisam s njom razgovarala o kilama dok nije prošla barem jedna godina bez povračanja. :) A neke su stvari možda i u genima. Ja nikad nisam bila tako mršava, ali sam svejedno jela 100 godina u mladosti. Moj tata je išao spavati s blitvom u ustima i probudio se s njom. A živio je u neimaštini i nije imao mogućnosti biti izbirljiv, niti je bio odgojen tako da bude izbirljiv, opet je bio.
Nadam se da moja djeca nikada neće reći "Da sam barem poslušala mamu ili tatu!" Prvenstveno zato što nikad ne mogu znati kako bi bilo da jesu. Nešto bi možda i bilo bolje, ali nešto drugo bi možda bilo i gore. Ja sam moju mamu prestala slušati kada sam shvatila da ne želim jednog dana snositi posljedice njenih već svojih postupaka. A nitko nije nepogrešiv pa tako ni roditelji.

Selma, :))

LadyButterfly, mislim da si ipak pogodila prstom u pekmez! :)

Akva, sve bi bilo lakše kada bih ja bila sigurna da ona to želi. To je problem. Ipak neki njeni postupci iz prošlosti potpiruju sumnju u meni. Ja samo uporno živim u nadi da je došlo do nekakvog preokreta. :)

objavljeno pet, 11.07.2008 12:24 | autor: Angy

hvala na posjeti....Znanje je ključ života koji otvara mnoga vrata....Lijepo je imati tako dobru i pažljivu majku kao vi?Oslonac ste svojoj dijeci i veliki primjer...Što se gradiva tiče uhh ponekad mi se čini da su današnja dječica prenatrpana svim tim definicijama,formulama,jednadžbama...i još svake godine im pojačavaju udžbenike.....ja im se divim....

objavljeno pet, 11.07.2008 13:48 | autor: feniX

nisam mislila dok sam bila mlađa koliko je zapravo važna ta škola, znaš i sama kako je....željan provoda, ludila, misliš da će sutra nestati svet,a ti nisi bila dan pre toga nigd nego za knjigom... a onda , kad sam par godina radila sam shvatila da je ipak ta škola bitna, te sam u roku završila fax... drago mi je zbog tebe, jer imaš veliki razlog biti ponosna na svoje dete i naravno beskrajno srećna... nadam se da ću i ja tu sreću iskusiti jednog dana...kissssssssssssssssssssssssssssss

objavljeno pet, 11.07.2008 18:27 | autor: Gospar

Uh divno Natuknice i eto bacila si me par godina unazad...kako to dole sve lagano izgleda, za razliku od Vienne gdje se na prijemni prije tri godine za web desing prijavilo njih 450 a upisuje se samo 30...moj mlađi inače ga zovu Slikar, zavrnuo rukave svoje, dijete se stvarno trudilo odradilo tih zahtjevnih 40 zadanih radova, plus pet slobodnih tema...ispalo na kraju da je 32... šteta ponekad i u tom djetetu takve stvari ubiju nešto...nikada više nije uzeo štapler, nikada više nije odradio nijednu sliku, iako prijatelji familjarni, ljudi umjetnici..od struke...ne mogu da vjeruju da jedan takav talenat i "rdnik" sa tim svojim djelima nije prošao...sad je još ostala zadnja godina gimnazije, jedne od najtežih ovdje...slikarstvo zaboravljeno...dogodine se spremamo za arhitekturu... valjda će biti bolje sreće :)
Ipak u ovom mom malom ateljeu nalazi se jedna divna mapa sa 45 lijepih radova, kao uspomena na jedan dio života... idemo dalje...gradit čemo gradove i mostove ;)

objavljeno sub, 12.07.2008 11:46 | autor: murder

te primijenjene škole su obično vrlo lagane.. mislim, nauče i oni dosta, ali inzistira se na praktičnom radu. tako da ako je lijena, kako mi se čini, svidjet će joj se. profesori stvarno jesu super i nekako stvore prijateljski odnos s učenicima. to je bar ono što sam ja vidjela u osijeku i što sam čula od frendova iz zg.. ja kad bih imala ikakvog talenta, vjerojatno bih isto tu školu odabrala :)
eto, sretno joj na tom drugom roku, a ti uživaj :)

objavljeno ned, 13.07.2008 10:41 | autor: photofairy

ja joj drzim fige da se upise u tu skolu koju zeli. opsirnija je, ima vise mogucnosti, mozda, u svakom slucaju, skola za umjetnike :D