objavljeno ned, 04.07.2010 17:52 | autor: medeja7

this is you...:)))

objavljeno ned, 04.07.2010 19:50 | autor: sarena

Ali, zbilja ne možeš računati na nikoga osim na samoga sebe, zato i jest prekrasan osjećaj kad ti povremeno, bez ikakvog računa, netko od koga nisi baš ništa očekivao, nenadano pruži oslonac preko nesigurnog brvna. A događa se, zbilja.

objavljeno ned, 04.07.2010 20:00 | autor: Gubichka

da, ne znam zašto je tako, i zašto je mizerija uvijek najvjerniji i najsigurniji oslonac, da ne kažem prijateljica. možda zato što je lako tako, pokopati se u vlastiti jad. biti sretan - e, to je ono što iziskuje truda. asti oksimorona xD

objavljeno ned, 04.07.2010 20:29 | autor: NightsInWhiteSatin

jer me ne može razočarati.

objavljeno ned, 04.07.2010 20:47 | autor: natuknica

To je apsolutno točno. Ovo na kraju. I mislim da je to u redu. Je, istina, lijepo je kada ti netko pruži ruku, to su isto stvari za koje čovjek treba imati oko, nekad smo jako sposobni ne primijetiti pruženu ruku ili oslonac, ali je činjenica da jednostavno ne možemo tvrditi da je bilo čija dužnost da nam bude oslonac. Ako nitko to ne mora biti, onda to ne trebamo ni očekivati. I možemo se veseliti kada nam oslonac pruži netko tko ne mora, a ispada da nitko to ne mora i da je svaka pažnja poklonjena i razlog za veselje. :)

Ono što mi je zapelo za oko je "negirati vlastitu neafirmaciju". Što to točno znači? Imam osjećaj da ljudi ponekad, zbog utjecaja okoline, pobrkaju vlastitu ljestvicu prioriteta i misle da je afirmacija ono što misle da okolina od njih očekuje, a ne ono što stvarno za njih jest ispunjeni život. I onda, u rascjepu između sebe i okoline, ne ostvare ni jedno ni drugo jer vlastite prioritete guše nametnutima, a nametnute ne ostvaruju jer nisu ono što ih ispunjava. Trenutci krize su uvijek pravo vrijeme da se čovjek upita što stvarno želi. :*

objavljeno pon, 05.07.2010 19:56 | autor: neprihvaćen (Neregistriran)

Ma gle,
možda postoje i ljudi na koje se možeš osloniti, ali nakon ne znam koliko negativnih iskustava koje doživiš se dogodi to da jednostavno te ljude ili više ne vidiš ili odbijaš samo zato što ne znaš kako ih prihvatiti :)

objavljeno uto, 13.07.2010 07:41 | autor: natuknica

Lijepo si to rekla, prihvaćanje i dobrih i loših strana. Ja volim reći da skromnost nije kada o sebi mislimo loše nego kada imamo realan pogled na sebe, kada smo svjesni i svojih, kako loših, tako i dobrih strana. Možda je istina da one loše osobine trebamo naučiti ublažiti, možda je neke moguće i promijeniti, ali neke i nije i moramo se naučiti živjeti s tim. A dobre osobine su nam dane baš zato da ih maksimalno koristimo i dobro je znati koje su i s njima biti kompa. :)