objavljeno pon, 07.01.2008 22:42 | autor: sparkless
nisam mogla odoljeti da ne napišem svoj osvrt na ovu temu jer to je nešto o čemu razmišljam često, ponekad intenzivno, uglavnom neutemeljeno s obzirom da mi je tek 41.......
život mi je donio neka iskustva koja baš i ne priliče nekom mojih godina i jednostavno, smrt kao opcija mi se nametnula u jednom času....nikakvo stanje duha već tjela.....operacija srčane greške sa 28 godina.
Reći će netko, trivijalna stvar, ali meni je to iskustvo nekako jako teško palo....
sad nisam bolesna mada imam određene tegobe....više subjektivne nego objektivne, ali ne mogu ih ignorirati....
uglavnom, živim svakodnevni mali život, podižem troje djece....ponekad se mjesecima ne sjetim da bih mogla umrijeti pa onda svaki dan mislim o tome.
Nisam napisala oporuku jer mi se čini da bih time priznala !?!?! mogućnost da se tako nešto desi pa jednostavno pokušavam ignorirati takve misli.....a opet s druge strane svijest o vlastitoj prolaznosti tjera me svaki dan da se trudim biti bolji čovjek, bolji roditelj.....dati svojoj djeci i ljudima koje volim što više od sebe jer sutra možda više neću imati priliku:)....
i što reći?...ma nema se tu što puno reći.....kad dođe, doći će....
objavljeno pon, 07.01.2008 23:18 | autor: maya_22
pocinjem vjerovati u znakove......pisuci novi post upala sam na kratko u
svoju paranoju koja me jako dugo nije uhvatila,a vezana je za onih 10 sekundi bez zraka kad skontas da svega oko tebe sto volis,pa ni tebe samog jednog
dana nece biti.......i onda se sekunde pretvore u minute,one u sat/e razmisljanja
o svrsi postojanja.....nakon nekoliko minuta u nastojanju da skrenem misli
s te teme reko idem na portal procitat nekaj veselog i prvo kaj ugledam:
"MISLITE LI NA SMRT?!-drito u glavu.....pa eto mislim,mozda i precesto.....
sad se smijem slucajnosti......mislim da je to neizbjezo promisljanje
svakog pojedinca,ali mislim da mu treba posvetit malo vremena,
najveci dio vremena bi trebali zivjeti za sada i ovdje,za sadasnje trenutke,
i uzivati u njima sa sto manje optrecenja prošlošcu i prognoziranjem
buducnosti.......sjetiti se koliko puta ste nesto htjeli zapoceti,pa niste sigurni jeli
pravo vrijeme za to ili kada bi bilo?! PRAVO VRIJEME JE SADA da krenete
na toliko odgodivano putovanje,fitnes,date otkaz,nazovete pobogu prvi starog
prijatelja i kazete prvi carobnu rijeci "oprost",ma k vragu i sve pozovite
tu curu(decka) na kavu koju vec godinu dana promatrate,ako vas tisti priznajte zeni di ste bili proslu noc(sala)..... vrijeme je jedino sto nas moze preduhitriti ,zato krenite..............pozzz(malo sam se uzivila,odlican blog)
objavljeno uto, 08.01.2008 07:48 | autor: nena
svjesna sam činjenice da će kad tad pokucati na vrata života i onda neka to bude brzo, bez oklijevanja, a ne ono hoću-neću.
Strah me teške bolesti (priznajem jako), muka, patnji, jer nažalost toga sam se nagledala kod bliskih osoba, ali same smrti...ne
objavljeno sri, 09.01.2008 12:38 | autor: milansop
Prvi put me upravo takvo pitanje šokiralo u petom razredu kad sam ga čuo od patera Anselma dok smo šetali franjevačkim vrtom. Onda sam naučio da ne treba zaboravljati to pitanje, iako znam da nisam spreman ni za obične odlaske ili preseljenja i imam previše nedovršenih poslova. A ja bih volio otići kao moj otac, u snu.